Mostov problem s Ustavnim sudom

Kadrovske razmirice koje se sve oštrije uočavaju između vladajućih sporazumaša samo su vrh ledenog brijega. Pa, ako Titanic Mosta i Domoljubne koalicije i preživi aktualno kadroviranje drugoga Vladinog ešalona, zamjenika i pomoćnika ministara, sudarit će se na programskim razlikama. Prvi ispit mogao bi biti teritorijalni ustroj. Most bi svakako kresao broj županija, gradova i općina. To je, uostalom, projektni zadatak ministriće uprave Dubravke Jurline Alibegović. Pa tako Most već najavljuje da bi se na sljedeće lokalne izbore izaslo s najviše sedam županija, formiranih oko Zagreba, Osijeka, Splita, Zadra, Rijeke, Pule i Varaždina. S druge strane, HDZ je dosad bio izričito protiv teritorijalnog preustroja. Nije ni čudo – županije su najčvršće uporište te stranke, koja ima najviše župana i uvjerljivu većinu općinskih načelnika. Stoga bi pristajanje na teritorijalnu reformu izazvalo i dodatnu pobunu u stranci, u kojoj ionako tinja sve veće nezadovoljstvo premekanom sporazumaškom politikom, pa Karamarko nikako ne smije pristati na Mostov presing; bar do stranačkih izbora.

Još jedna hitna reforma koju gura Most odnosi se na izbor sudaca Ustavnog suda. Most svakako želi spriječiti odumiranje te institucije, koje prijeti ako se do lipnja ne izaberu novi sudioci umjesto ovih kojima je istekao mandat. A za izbor je potrebna dvotrećinska većina. Most bi rado postigao konsenzus u vezi s izborima ili bi mijenjao ustavne odredbe za izbor. Ovdje neće imati problem u svom sporazumaškom partneru, nego u oporbi.

U politici sve, nažalost, počinje i završava s liječnicima. Toga svatko postane svjestan, kad-tad. A najbolje su toga svjesni novinari i političari. Jedno od prvih novinarskih nepisanih pravila koja sam naučio kao mlad novinar bilo je – o liječnicima sve najbolje. Ili ništa… Nikad, naime, ne znaš što te čeka, pa ako ćemo loše pisati o njima, glavni urednik neće moći intervenirati kad zatreba za tebe ili tvoju obitelj. Taj novinski postulat nije se promijenio ni s padom komunizma. Prema istoj logici funkcionira i politika. S liječničkim imenovanjima završila je Milanovićeva vlada i započela Oreškovićeva. Rajko Ostojić u zadnji je čas prije odlaska SDP-ove garniture postao predstojnik Klinike za unutarnje bolesti na KBC-u Zagreb. A odmah na prvoj sjednici za v.d.-a sanacijskog upravitelja iste institucije imenovan je Ante Ćorušić. To je vjerojatno bila utješna nagrada za nesuđenog ministra zdravstva. Čudan je odnos liječničke profesije i politike. Kroz vladu u ovih 25 godina prodefiliralo je čak dvadesetak liječnika. Nikad ne znaš kad će ti zatrebati. Sve je počelo s Andrijom Hebrangom, koji je legalizirao doktorski rad u fušu. Pa tako liječnici ujutro pomalo odrađuju staž i socijalno u državnim zdravstvenim ustanovama, a popodne u privatnim ordinacijama mlate lovu. Liječnici su vodili resorno ministarstvo, ali su bili i ministri vanjskih poslova i potpredsjednici vlada. A najpoznatiji ‘Doktor’ hrvatske politike – Ivica Pašalić – nikad nije sjedio u vladi, ali je bio najveći moćnik u zadnjoj fazi Tuđmanove vladavine. I nove garniture nisu imune na liječnike. Milanović se koristio četvoricom – Rajkom Ostojićem, Sinišom Vargom, Mirandom Mrsićem i Željkom Jovanovićem. Orešković pak zasad ima liječničku trojku – uz potpredsjednika psihijatra Božu Petrova tu su Dario Nakić i Nada Šikić. I još jednu sestru po profesiji – Bernardicu Juretić, koja je radila i kao medicinska i kao časna sestra. Nikad ne znaš kad će ti zatrebati. Istini za volju, liječnicima bi trebalo zabraniti bavljenje politikom. Većina njih koji su prešli u politiku više bi pridonijela društvu da su ostali u profesiji, pogotovo vrhunski specijalisti. Trebamo dobre liječnike. Loš političar može biti svatko.

Vanjskopolitički ministar Kovač u Budimpešti je sa svojim resornim kolegom Péterom Szijjártóm u utorak peglao nesporazume s Mađarskom – od Ine do izbjegličke krize. Mađari su izrazito srdačno čestitali na pobjedi opciji koja je politički bliska Orbánu. Tom je prigodom mađarska strana otvoreno iznijela nezadovoljstvo suradnjom s Milanovićevom garniturom, uz ocjenu da ‘nikada kao u nedavnoj prošlosti nisu bili tako otežani odnosi Mađarske i Hrvatske’. Pa iako se ne zna kakve će nam mrvice Mol ostaviti od Ine, mađarska ocjena o dnu dna bilateralnih odnosa ipak je pretjerana. Još, naime, nije došlo do novog vritnjaka. A i naš povjesničar Karamarko zna da je vritnjak zaradio ban Khuén-Hedérváry usred.

Službeni portal Vlade daje praktičan pregled svih članova Vlade, s ministarskim fotografijama i biografijama. Također, tu je i arhiva, sa svim dosadašnjim vladinim garniturama. Oreškovićeva ekipa, trinaesta po redu, odmah je dobila svoje mjesto. A u arhivi je ostalo samo jedanaest garnitura. Svi su unutra, od prve Mesićeva vlade, do desete, one Jadranke Kosor. Ali, gle čuda, arhiva je ostala bez ekipa Zorana Milanovića. Možemo samo nagađati je li riječ samo o tehničkom propustu (prethodna vlada izbrisana je s ‘naslovnice’ ali su je administratori zaboravili spremiti u arhivu) ili je na djelu pisanje i brisanje povijesti u režiji nove vlasti.

Hrvatski nautički turizam odlično se predstavio na nedavnom sajmu nautike u Düsseldorfu. Turistička zajednica, ACI, iznajmljivaci čartera… Sve je kulminiralo odličnim tulumom. Taman da se između dva ljetovanja probudi nautička nostalgija za Jadranom. Podatak da je razgrabljeno dvije tone promotivnih materijala mogao bi biti dobra najava sezone. Ipak, ostaje jedan ali: U Düsseldorfu je bio odlično predstavljen hrvatski turizam, ali nije bilo ni jednog brodograditelja.