PEMSEL

Ako ne sreže troškove, poznati Guardian borit će se za opstanak. Unatoč zaleđu vlastitoga izdašnog investicijskog fonda britanski dnevnik gubi prevelik novac i prema trenutačnom će ritmu ostati bez gotovine za desetak godina. Velika ulaganja u internet i udaljena, ali velika tržišta Amerike i Australije zasad nisu donijela spas, pa su novi otkazi sve izglednija mogućnost, kao i uvođenje omražene naplate nekih sadržaja na internetu.

I ugledni britanski dnevnik Guardian s tradicijom od 195 godina, vjernom sljedbom, velikim matičnim tržištem od nekih 60 milijuna ljudi i neusporedivo većim globalnim s obzirom na engleski jezik te tiražom od oko 170 tisuća primjeraka na popisu tiskovina koje plešu na rubu egzistencije. Odavno je apsolvirano da su nove tehnologije, pa i šire gledano novi životni trendovi, izrazito okrutni prema tradicionalnim medijima, pogotovo tiskanim, ali čini se da jednostavnog, ako ikakvog, lijeka za većinu jednostavno nema. Na početku ‘novog doba’ još se činilo da bi veliki, etablirani igrači s opsežnom publikom mogli donekle izdržati nalet, ali slučajevi u Americi i Britaniji to su s vremenom demantirali. Nitko nije imun na borbu za preživljavanje, iako su neki pokazali impresivnu žilavost, stoga nije iznenadila vijest o namjeri rezanja troškova za čak 20 posto i razmatranje uvođenja djelomične naplate internetskog sadržaja, nakon što su nagomilani gubici počeli dosezati zabrinjavajuće razine.

‘Suočeni s volatilnim tržištem, poduzimamo hitne mjere za podizanje prihoda i smanjivanje troškova u svrhu očuvanja Guardianova novinarstva’, rekao je šef izdavačke kompanije koja obuhvaća dnevnik, Guardian Media Groupa (GMG), David Pemsel. No novinarstvo u punom smislu te riječi sve je teže očuvati jer stoji. Okupljanje i prodavanje niza različitih proizvoda donekle je uspjelo spasiti poznate medijske brendove, pa tako i Guardian svoj opstanak uvelike može zahvaliti širem poslovnom obuhvatu grupacije, koja sada preživljava zahvaljujući prodaji udjela u internetskom portalu Auto Trader vrijednog oko 800 milijuna funti još 2014., i pretvaranju tog novca u investicijski fond. Situacija zato nije očajna, u smislu stavljanja ključa u bravu, ali glavni proizvod i nositelj brenda ipak gubi prevelik novac prema svakoj matematici i to već desetljećima. Novac prikupljen unutar grupacije ulagan je najviše u digitalni razvoj i promociju istraživačkog novinarstva, ali dosad nije uspio vratiti uloženo, premda je zabilježen rast prihoda (2014. grupacija je rasla tri posto, na 215 milijuna funti). Naprotiv, investicijski fond izgubio je oko 100 milijuna funti samo u proteklih šest mjeseci, premda još uvijek raspoloži s povećih 735 milijuna funti. Ipak, računica pokazuje da bi fond morao rasti čak devet posto na godinu da bi pokrio tempo gubljenja novca u Guardianu, što je teško očekivati. S druge strane, ako nastavi tim tempom, zaliha gotovine nestat će za deset godina.

Grupacija inače nije kraj vlasničke piramide, vlasnik vlasnika Guardiana je Scott Trust Limited, pravni slijednik Scott Trusta, koji posjeduje Guardian od 1936. i nemali medijski portfelj u Ujedinjenom Kraljevstvu. Financijskoj slici nije pomoglo ni prošlogodišnje objedinjavanje marketinških resursa niza velikih izdavača, među kojima su GMG, Thomson Reuters i Financial Times kako bi zajedničkom ponudom svojih platformi i brenda bili atraktivniji oglašivačima. Zamisao Pan-gaea saveza pod vodstvom Guardiana korištenje je automatiziranim programatskim oglašavanjem za bolje ciljanje publike oglasa i veći domet oglasa (zajedno imaju oko 110 milijuna jedinstvenih korisnika na mjesec, čime se približavaju društvenim mrežama). Svaki član saveza pristao je staviti deset posto svoga digitalnog marketinškog inventara na prodaju unutar saveza, čime oglašivači za svoj novac dobivaju mogućnost prikazivanja oglasa na raznim platformama unutar saveza. Uspjeh zasad nije dovoljan za pokrivanje troškova dnevnika, ali u pitanju je relativno nov koncept koji bi tek mogao donijeti opipljivije financijske koristi.

Naravno, kao i u svakom takvom slučaju, glavni je problem pad oglašavanja, o kojem novine uvelike ovise (u Ujedinjenom Kraljevstvu 25 posto u tiskanim medijima prošle godine, a ne pomaže ni sve popularniji softver za blokiranje oglasa na internetu), s obzirom na to da se na čitatelje odavno ne može računati kao na dovoljan izvor prihoda. Vlasnik jednog od najvećih internetskih portala u industriji, nakrčanog sadržajima do razine zbunjujuće nepreglednosti, najavio je operativni gubitak između 50 i 52 milijuna funti kada u ožujku sravnja račune za proteklu fiskalnu godinu (nakon što je godinu prije već izgorjelo 45 milijuna funti), usprkos smanjenju broja zaposlenih za 30 posto i rezanju troškova za deset milijuna funti. Doduše, u hrvatskom stilu, u Guardianu su onda shvatili da im nedostaje ljudi i ponovo zaposlili 479 ljudi potrebnih za razvoj digitalnog izdanja i napad na američko tržište. Koliko je potonje bilo poslovno opravdano priča je za sebe, novine poznate po svojoj čvrstoj lijevoj provenijenciji i specifičnom novinarskom stilu ne probijaju se lako do širega kruga čitatelja u zemlji s nešto drugačijim političkim nepcem i ogromnom domaćom konkurencijom.

Osim toga upravo su nedavno sa sindikatima dogovorili povećanje plaća za dva posto i naknadu od tisuću funti za rad vikendima. Procjene sugeriraju neizbježnost otkaza, iako to nitko u Upravi nije izgovorio naglas, još. Raspon željenih ušteda, čiju se šaputanja, jednostavno je neizvediv bez smanjivanja broja zaposlenih, što bi se moglo pokazati iznimno nelagodnim zadatkom u sindikalno vrlo dobro organiziranim novinama. Prva izvješća o gubicima spominjala su sto svježih otkaza u novinama koje zapošljavaju malo manje od dvije tisuće ljudi, međutim, nitko još nije ostao bez posla, a Uprava odbija komentirati glasine o nadolazećim otkazima. Navodno će se za dva mjeseca saznati hoće li i koliko ljudi biti otpušteno.

Osim rezanja rashoda za nekih 54 milijuna funti u iduće tri godine, Guardian će pokušati povećati prihodovnu stranu udvostručavanjem trenutačnih 30 milijuna funti na godinu od čitatelja i mogućim uvođenjem naplate dijelova digitalnog sadržaja. Jedna od ideja je i oživiti pretplatu za podupiranje uredničke neovisnosti u iznosu od pet do 60 funti na mjesec. Što se uvođenja naplate u potpunosti besplatnog sadržaja na internetu tiče, dvojba je klasična. Takav potez uvijek je nepopularan i obično vodi odjelu određene količine ljudi koji su spremni konzumirati samo besplatan sadržaj, ali u nekim se slučajevima pokazao dobrim rješenjem. Za ugledne i poznate novinarske brendove s jakom tradicijom koji nude kvalitetan sadržaj, poput New York Timesa ili Financial Timesa, uvođenje naplate pokazalo se isplativim potezom i sva je vjerojatnost da si Guardian može priuštiti omraženi potez, ali zasad odbacuju potpunu naplatu.

Očekivano, s gubicima i rezanjima dolaze optužbe i predbacivanja. Prema nekim mišljenjima, odluka o snažnom guranju digitalnog i ekspanzija na američko i australsko tržište, u režiji od prošle godine bivšeg šefa Andrewa Millera i glavnog urednika Alana Rusbridgera (koji će uskoro preuzeti mjesto predsjednika Scott Trusta), nisu bile najpametnije odluke. ‘Razmišljaju više kao startup iz Silicijske doline, nego kao sudionik zami- ruće industrije suočene s padom’, komentirao je za Financial Times Rasmus Nielsen s Reuters Instituta na Oxfordu. Smjer nije promijenjen ni s novom urednicom Katherine Viner imenovanom u srpnju prošle godine (prvom ženom na toj poziciji u povijesti novina), koja je bila zadužena za probaj na tržišta bivših kolonija.

Zanimljivo, Viner se proslavila kao novinarka lifestyle rubrike, a inicijalna favoritkinja za mjesto glavne urednice Janine Gibson, zamjenica glavnog urednika, imala je važnu ulogu u objavljivanju svjedočenja zviždača Edwarda Snowdena, što je nagrađeno i Pulitzerovom nagradom. U neobvezujućem glasanju novinara, Gibson je dobila tek 21, Viner uvjerljivih 53 posto glasova i očito je, ako ništa drugo, popularnija. S obzirom na najavljenje stezanje remena, o kojem se i Viner izjasnila pozitivno, ta popularnost mogla bi se uskoro istopiti.

Viner i Pemsel prema svemu sudeći nastavljaju strategiju svojih prethodnika u nadi da će daljnjim razvojem početi davati bolje rezultate, ali Guardian još uvijek većinu svojih prihoda dobiva od tiskanog izdanja, jedna od najposjećenijih stranica ne prevodi se tako lako u veliki novac, što je internet već toliko puta dokazao. Kompanija će, stoji u službenom priopćenju, udvostručiti prihode od čitatelja unaprijeđenom ponudom članstva, boljim usklađivanjem svojih uredničkih i komercijalnih operacija i poboljšanjem svoje oglasičke ponude u smjeru boljeg praćenja tržišnih trendova kao što je brendirani sadržaj. Fokus na Ameriku i Australiju nastavlja se. Što točno znači usklađiti uredničke operacije s komercijalnima nije precizirano, ali svakako privlači pozornost. ‘U sljedeće tri godine skup rastućih i dubljih odnosa s našom publikom rezultirat će novim promišljanjem našeg novinarstva, održivim poslovnim modelom i digitalnom organizacijom s novim fokusom koji odražava našu neovisnost i misiju’, maglovito je pojasnila Viner poslovne planove za spas Guardianovih financija.

Pemsel je nakon preuzimanja posla zaustavio rad na svojevrsnoj mini kongresnoj dvorani koja je trebala služiti za razne događaje koje bi Guardian naplaćivao svojoj publici. Zgrada je premala za bilo kakve veće događaje s obzirom na predviđeni kapacitet od 800 ljudi, pa se najzbiljnije razmišlja o potpunom napuštanju projekta.