POREZ NA DOBIT

Većinu poduzetnika predaja obračuna poreza na dobit čeka u travnju, pa se treba na vrijeme pripremiti. Primjerice, ako je obveza poreza visoka, obveznik se može odlučiti koristiti olakšicom za reinvestiranu dobit. No pravila za korištenje tom olakšicom za 2015. malo su stroža.

Kraj kalendarske godine za mnoge je poduzetnike (trgovačka društva i trgovce pojedince – obrtnike i slobodna zanimanja) također i kraj poslovne godine. To ne vrijedi za osobe kojima je Porezna uprava odobrila promjenu poslovne godine u neko drugo razdoblje (ali njih je razmjerno malo), kao ni za one koji su prestali postojati tijekom godine. U poslovnom smislu, za poduzetnike završetak poslovne godine znači zatvaranje poslovnih knjiga, pripremu financijskih izvještaja, utvrđivanje rezultata poslovanja i, naravno, izradu prijave poreza na dobit i plaćanje porezne obveze (ako postoji).

Poslovni ljudi dobro su upoznati s obvezama koje im donosi istek poslovne godine. No, kao podsjetnik, iznosimo nekoliko osnovnih informacija o obveznicima poreza na dobit u Hrvatskoj i zahtjevima koje u tom statusu trebaju ispuniti.

Za razliku od nekih drugih zemalja gdje neki oblici trgovačkih društava nisu nužno obveznici poreza na dobit, prema hrvatskom su Zakonu o porezu na dobit sva trgovačka društva obveznici poreza na dobit, neovisno o tome je li riječ o društvima kapitala ili društvima osoba pa, u smislu ispunjenja zahtjeva iz propisa o oporezivanju, imaju iste obveze. Ne treba zaboraviti da su i neke druge pravne osobe koje nisu trgovačka društva, ali i neke fizičke osobe, također obveznici tog poreza.

Osnovica poreza na dobit razlika je između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda poslovanja poreznog obveznika u financijskoj godini utvrđena prema računovodstvenim propisima (Zakon o računovodstvu, standardi financijskog izvješćivanja – hrvatski ili međunarodni, ovisno o veličini poduzetnika o kojemu je riječ), koja se uvećava ili umanjuje na način propisan Zakonom o porezu na dobit. Dakle, računovodstvena dobit ili gubitak poduzetnika, u pravilu, nisu jednaki dobiti ili gubitku za porezne potrebe. Tipične su stavke koje uvećavaju osnovicu poreza na dobit rashodi amortizacije veći od dopuštenih, troškovi reprezentacije i korištenja osobnim vozilom, različiti troškovi rezerviranja i troškovi ispravaka vrijednosti potraživanja i druge imovine. Tipična stavka koja umanjuje osnovicu poreza na dobit prihodi su od dividendi, odnosno udjela u dobiti drugih trgovačkih društava.

U Hrvatskoj se ne primjenjuje progresivno oporezivanje dobiti, nego se neovisno o visini ostvarene dobiti primjenjuje samo stopa poreza od 20 posto. Ipak, neki obveznici oslobođeni su plaćanja poreza na dobit (npr. oni koji djelatnost obavljaju na posebnim područjima, uz određene uvjete), a neki drugi primjenjuju snižene stope zbog svog posebnog statusa – primjerice nositelji potičajnih mjera za obavljena ulaganja. Njima se nominalna stopa poreza na dobit može smanjiti, ovisno o iznosu ulaganja, za 50, 75 ili 100 posto. Spomenuta stopa je, međutim, nominalna stopa, a – zbog spomenutih različitih rashoda koji se ne smiju priznati za porezne potrebe (ili se priznaju samo djelomično) – efektivna je stopa poreza na dobit (u pravilu) viša od nominalne. Koliko viša, ovisi o različitim čimbenicima kod svakoga pojedinog obveznika.

Rok za podnošenje prijave poreza na dobit je četiri mjeseca od isteka poslovne (porezne) godine. Za većinu obveznika to je, dakle, kraj travnja tekuće godine za prethodnu godinu. Uz prijavu poreza na dobit treba podnijeti i još neke dokumente, prije svega račun dobiti i gubitka i bilancu stanja na posljednji dan predmetne poslovne godine.

Obveznici tijekom godine plaćaju predujmove poreza ovisno o rezultatu prethodne godine, osim onih kojima je prethodna godina bila prva godina poslovanja i onih koji se koriste pravom na prijenos poreznog gubitka. Nakon podnošenja porezne prijave imat će obvezu doplatiti porez ili će ostvariti pravo na povrat preplaćenog poreza. Obveznici koji su ostvarili i dobit iz inozemstva i tamo platili porez mogu taj porez uračunati u tuzemnu poreznu obvezu do iznosa poreza koji bi na tu dobit platili u Hrvatskoj.

Ako je utvrđena obveza poreza visoka, obveznik se može odlučiti koristiti olakšicom za reinvestiranu dobit. Treba voditi računa o tome da su pravila za korištenje tom olakšicom za 2015. malo stroža nego za prethodne godine.