Home / Lifestyle i trend / Hrvatska treba planove za trošarine za idućih tri do pet godina

Hrvatska treba planove za trošarine za idućih tri do pet godina

Integracija u globalni sustav BAT-a trajat će neko vrijeme: uobičajeno je razdoblje od 18 do 24 mjeseca prije nego se stvari uhodaju. Vrlo sam zadovoljan napretkom koji smo postigli u ovom kratkom vremenu. Na tržište smo lansirali neke međunarodne brendove, tako da imamo dobar spoj lokalnih i inozemnih brendova. Neke smo brendove učinili cjenovno konkurentnijima, primjerice Benston, a usredotočili smo se i na cigarete premium kvalitete. Takvih proizvoda u TDR-u nije bilo, a mi smo u igru uveli Dunhill. Još je rano za bilo kakve ocjene, ali za sada smo zadovoljni s plasiranjem tog premium brenda na tržište. No isto tako moramo biti svjesni da je pred nama dug put. U TDR-u smo zatekli iznimno dobar tim ljudi, koji zajedno s ljudima iz BAT-a i velikim međunarodnim iskustvom koje donosimo može biti dobitna kombinacija.

Pozicionirat ćemo brendove u svim cjenovnim razredima. Sva naša četiri brenda pozicionirat ćemo dugoročno na hrvatskom tržištu, a planiramo uvesti i brojne inovacije. Za nas je ovaj posao dugoročan. Jednom kada lansirate brend na tržište, morate na njemu raditi tri do pet godina da bi ga ljudi postali potpuno svjesni. Ne može narasti za šest mjeseci. Dugoročni nam je cilj rast koji će biti popraćen aktivnostima, ali, naravno, samo koliko to dozvoljavaju lokalni zakoni. Imamo i velike planove za Kanfanar, gdje smo prošli tjedan instalirali stroj koji predstavlja najnoviju tehnologiju i šaljemo tamošnje tehničare u druge naše tvornice. Već smo u studenome počeli izvoziti BAT-ov brend Peter Stuyvesant u Grčku – to je tek prvi korak.

Ne možemo izvoziti dok ne uskladimo pakiranja, koja su u TDR-u nešto drugačija nego u BAT-u. U sljedećih godinu dana uložit ćemo oko 150 milijuna kuna u nadogradnju strojeva te u novu opremu u Kanfanaru. Sada proizvodimo oko 7,2 milijarde cigareta, ali Kanfanar ima mnogo veći kapacitet, a jeftiniji je za proizvodnju od zapadnoeuropskih tvornica i vjerujemo da je to vrlo dobra lokacija za izvoz. Plan je da se u Kanfanaru u roku od pet godina proizvodi od 16 do 17 milijardi cigareta na godinu.

Kada dođe pravo vrijeme, uvest ćemo ih snažnije u igru. Među našim su proizvodima ‘sljedeće generacije’. U ovom smo trenutku u Hrvatskoj potpuno usredotočeni na ‘normalne’ cigarete. No e-cigarete vjerojatno nikada neće nasvim zamijeniti one ‘prave’. Istraživanja su pokazala da su e-cigarete vjerojatno mnogo manje štetne od uobičajenih cigareta. Isto tako valja spomenuti da je njihovo reklamiranje u nekim zemljama dopušteno, a negdje, kao u Hrvatskoj, imamo sivu zonu. Na svakoj je odrasloj osobi da odabere ono što želi.

Jesam. Prema istraživanju, oko trideset posto stanovnika u svakoj zemlji puši; isto vrijedi za BAT. Pušio sam i prije dolaska u BAT. Kada sam bio na fakultetu, otac mi je rekao da pušim ako želim, ali da cigarete kupujem svojim novcem. To sam i učinio. S prvim zarađenim novcem kupio sam darove za svoje roditelje i cigarete za sebe.

To je istina, Kanfanar je vrlo lijepa tvornica. Sada proizvodi oko 7,2 milijarde cigareta, ali Kanfanar ima mnogo veći kapacitet, a jeftiniji je za proizvodnju od zapadnoeuropskih tvornica i vjerujemo da je to vrlo dobra lokacija za izvoz. Plan je da se u Kanfanaru u roku od pet godina proizvodi 16-17 milijardi cigareta na godinu.

Ne vidim razloga zašto bismo to učinili. Ne razmišljam dulje od pet godina unaprijed, to je jako dugo razdoblje. No da ne vjerujem u Kanfanar odmah bismo zatvorili tvornicu i ne bismo ulagali u nju. Zašto bih slao ljude da uče raditi u inozemstvu, kupovao nove strojeve i ulagao velike svote da ne vjerujem u uspjeh ove priče?

Nije nam važna samo Hrvatska, već i cijela regija. Primjerice, sljedeće godine bit ćemo vjerojatno vodeći proizvođač cigareta u Srbiji. Ova lokacija daje nam dobru stratešku poziciju za pregled situacije u ovom dijelu Europe. Da bismo to postigli, trebali smo platiti određenu cijenu, ali naši su ciljevi ovdje dugoročni i mislimo da će nam se isplatiti.

Bez brige, dio koji je TDR ostvarivao u Srbiji zamijenit ćemo nečim drugim.

Proteklih godina TDR je svake godine bivao sve gori i gori. U kolovozu prošle godine naš je zajednički udio iznosio 49,6 posto. Danas je naš zajednički udio 55,3 posto. U tri mjeseca od akvizicije tržišni udio narastao nam je za 2,9 posto. Ponovni rast dogodio se zbog toga što se zaposlenicima vratila vjera u budućnost tvrtke, ali i zbog prepoznavanja kvalitete našeg brenda.

To vam ne mogu otkriti. Jednom je TDR imao tržišni udio od 80 do 90 posto. To je danas malo vjerojatno, ali nije nam ni potrebno. Mnogo je isplativije rasti razumno i umjereno. Prije tri godine TDR je imao tržišni udio od 70 posto. To je lijepa brojka. Naravno, bilo bi nam drago kada bismo u bliskoj budućnosti postigli više.

Ronhill je i dalje vodeći brend u Hrvatskoj, a Walter Wolf se i dalje dobro drži. Na globalnoj razini imamo ‘drive’ brendove kao što su Dunhill, Lucky Strike, Kent, Pall Mall i Rothmans. Od svih naših globalnih brendova, u Hrvatskoj nije dostupan Kent. Dunhill se kao premium proizvod polako počinje probijati i na hrvatsko tržište. Rothmans i Lucky Strike također dobro stoje.

Rast Dunhilla još uvijek je prilično spor, ali s takvim ekskluzivnim proizvodima treba biti iznimno strpljiv. Treba mnogo vremena da se potpuno profilira na tržištu. Uskoro planiramo lansirati na tržište i neke nove proizvode. Marlboro je bio toliko uspješan u Hrvatskoj jer nije imao konkurenciju u premium segmentu. Polako će se stvari sve više mijenjati. Za to treba vremena, ali ja sam strpljiv.

Vjerujemo da svi mogu opstati. U ovom poslu treba biti spremna na sve, ali vjerujem da hrvatski i inozemni brendovi mogu imati sretan suživot. Tržište je spremno za to. Vrijeme će pokazati.

Još uvijek pratimo TDR-ovu prodajnu politiku i komercijalne uvjete, a dobavljača svakodnevno imamo sve više. TDR je bio iznimno dobar u tom segmentu i samo smo njegov način rada i kontakte uklopili s našim. Koliko sam zadovoljan njime govori i činjenica da se naš menadžerski tim sastoji od petero ljudi iz TDR-a i četvero iz BAT-a. Ne znam ni za jednu drugu akviziciju gdje su stvari tako dobro posložene i koja je prošla tako bezbolno. Zbog toga sam iznimno sretan. Kao šef prijateljski sam raspoložen, ali i zahtjevan u poslu.

Nitko ne utječe na trgovce. Niti to mogu, niti želim. Za BAT je imperativ uvijek bio i bit će poslovanje u skladu s relevantnim zakonima i regulativama. I tu se ništa neće mijenjati. Na trgovcima je da odluče koje proizvode žele prodavati. A što se tiče dominantne pozicije, drugi proizvođači imaju i mnogo veće udjele u premium segmentu pa se ne govori o dominantnoj poziciji.

Zadovoljni smo tom suradnjom. Imamo tim ljudi koji im strateški pomaže, a budući da prema direktivi Europske unije državne potpore za takav uzgoj prestaju vrijediti nakon 2017., bit će dobro imati neki oblik neizravnih potpora kao što je to slučaj u Mađarskoj jer je to važno za proizvođače duhana. No to je nešto o čemu ćemo razmišljati kasnije jer nije riječ o neposrednoj potrebi.

One rastu stalno kako se mijenjaju trošarine, to je neizbježno. Zbog ulaska u EU cijene cigareta u Hrvatskoj drastično su narasle u jednom trenutku, ali sad bi taj rast trebao biti mnogo umjereniji i predvidljiviji. U brojnim državama postoji zanimljiva praksa: planovi za trošarine u trajanju od tri do pet godina – poput zemljovida za razvoj trošarina. To je nešto što trebamo i ovdje u Hrvatskoj. Takav plan svima donosi dobro, i vladi i trgovcima i proizvođačima. Svi u Europi shvatili su da su umjerenost i predvidljivost rasta cijene ključne. Ako je visok porez u zemlji gdje je nezaposlenost velika, kupci će se sve više okretati ilegalnom tržištu, koje je ionako vrlo snažno na ovim prostorima. Jača i potrošnja nelegalnoga rezanog duhana jer ljudi za četiri kune mogu dobiti vrijednost proizvoda od 20 kuna.

Jesmo, BAT već tamo ima tvornicu i dobro posluje tako da nema nikakvog smisla imati dva postrojenja.

Hoćemo, Istragrafička dobro posluje. Razmatramo različite opcije, ali Istragrafička se u osnovi dobro uklapa u naš biznis i daje nam fleksibilnost.

Uškoro će se europska Direktiva o duhanskim proizvodima morati implementirati u nacionalne regulative svih zemalja članica Europske unije. U Hrvatskoj takva regulativa još nije donesena. Zbog parlamentarnih izbora i nepostojanja vlade posljednjih se mjeseci ništa nije događalo. Novi zakon kaže da bi cigarete prema novom pravilu zakona o zdravstvu trebalo početi proizvoditi u svibnju 2016., a do svibnja 2017. godine tržište bi trebalo biti potpuno u skladu s novom direktivom. Imamo samo oko tri mjeseca kako bismo se prilagodili roku za proizvodnju. Stoga moramo imati nužnu regulativu kako bismo znali što i kako raditi u tom kratkom razdoblju. Izmijenjena pravila zahtijevaju znatne promjene u tehnološkom, proceduralnom i administrativnom smislu za domaće tržište: samo tiskanje novih kutija s fotografijama zahtijeva ulaganja u potpuno novu tehnologiju. Razgovarali smo o tome s HUP-om i stalno ističemo da je stranom investitoru iznimno važna sigurnost i izvjesnost. Mi smo tvornicu kupili 1. listopada i ako se ne uspijemo dogovoriti s vladom na vrijeme, imat ćemo velikih problema i gubitaka. No vidio sam i gorih stvari u životu.

Ilegalno tržište veliki je problem. U Turskoj smo također imali velike probleme, ali s vremenom drastično su se smanjili. Novac od tog posla upotrebljava se za mnoge druge, opasnije ilegalne aktivnosti, a jedna je od njih terorizam. U Turskoj je država takve cigarete nakon zapljene počela uništavati pomoću strojeva koje smo im dali i to je najbolji način i najučinkovitija borba protiv takvoga kriminala. Ako ne uništimo takve cigarete, zaplijenjeni će proizvod najvjerojatnije ponovno završiti na tržištu. Uništavanje zapljenjenih roba najbolji je način borbe protiv šverca cigareta. Plan za borbu protiv nelegalne trgovine općenito je iznimno važan za BAT tako da već imamo planove za rješavanje tog problema zajedno s hrvatskom vladom, Poreznom upravom i agencijama za provođenje zakona. Na tome surađujemo i s HUP-om. To je problem koji utječe na cjelokupnu hrvatsku industriju i protiv njega se moramo boriti.

Najčešće oko tri godine. Mislim da ću ovdje ostati dulje jer će se tek nakon dvije godine sve posložiti za optimalan posao. Treba nam više fleksibilnosti koju bi trebala omogućiti vlada. Na zadnja dva posla preokrenuo sam lošu situaciju na tržištu u našu korist. To je moguće i to namjeravam učiniti i ovdje. A za to su najvažniji ljudi. Ako vam ljudi ne vjeruju, nećete uspjeti u tome.