LUKA GAŽENICA

Zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta izjavio je da će gradnja zgrade terminala u luci Gaženica napokon započeti ovog ljeta te će trajati godinu i pol. Najzanimljivije u tome je to što je Kalmeta sada suglasan s tim da se terminal gradi prema modelu koji je izabrao bivši ministar pomorstva i prometa Siniša Hajdaš Dončić, što je jesenom bio uzrok velikih nesuglasica između njih dvojice. To znači odustajanje od projekta terminala koji je izradio Nikola Bašić, odnosno da će biti realiziran projekt koji je napravio IGH. Kalmeta je taj zaokret objasnio time da se ne mogu izgubiti još dvije ili tri godine.

Domaća poslovna scena i dalje je na globalnome poduzetničkom začelju. Jedine dvije komponente poduzetničke okoline (fizička infrastruktura s telekomunikacijskom mrežom i dinamika unutarnjega tržišta) prema kojima Hrvatska bolje stoji nisu dovoljne da povuku poduzetničku aktivnost.

Poduzetnički kapacitet neke zemlje određen je kombinacijom različitoga poduzetničkog djelovanja koja se sastoji od broja pokrenutih poslovnih pothvata, broja onih koji od samozaposlenih postaju poslodavci, udjela sve više poslovnih pothvata u gospodarstvu i udjela poduzetnih zaposlenika. Vrlo je važno razumjeti značenje takve šire definicije poduzetničkog djelovanja jer se svakodnevno mogu čuti pogrešna tumačenja političara, novinara i poslovnih ljudi o tome što je poduzetništvo. Poduzetništvo je djelovanje, to nisu mala i srednja poduzeća sama po sebi, zbog broja zaposlenih, zbog visine ukupnog prihoda. Neka su od njih poduzetna (ona koja zapošljava, koja rastu jer su inovativna), a takvih je čak i u najrazvijenijim gospodarstvima samo od 9 do 10 posto (u Hrvatskoj samo dva-tri posto). I samo da se podsjetimo da postoji i neka druga realnost, ne samo ova naša u kojoj mnogi misle da se poslovna uspješnost ostvaruje strategijom ‘Plati što kasnije, nemoj platiti zaposlene’. U GEM-ovu istraživanju poslovni je pothvat samo onaj koji isplaćuje plaće zaposlenicima! Nitko ne djeluje kao Pale sam na svijetu jer smo svi uvijek u interakciji s nekim pojedincima/skupinama (kupcima, dobavljačima, kreditorima…) i živimo u manje-više promjenjivom kontekstu (tehnoloških promjena, regulatornom okviru, tržištu robe, novca i radne snage…).

Zbog toga GEM mjeri kako pojedinci unutar određenoga vrijednosnog sustava i poduzetničkog ekosustava osobne atribute (percepcija o prilikama, sposobnostima, intencijama) pretvaraju u aktivnost.

Samo 22,3 posto anketiranih odraslih u Hrvatskoj prepoznaje poslovne prilike (prema tom pokazatelju rangirani smo na 56. mjesto od 60 zemalja koje su sudjelovale u GEM-ovu istraživanju 2015.). U Europi su od nas rezignirani Slovenci (20,5 posto), Bugari (15,8 posto) i Grci (13,2 posto). Optimizam u prepoznavanju prilika najveći je pak u Švedskoj (70,2 posto) i Norveškoj (68 posto). U Hrvatskoj je poduzetnička aktivnost mjeren po- kretanjem novih poslovnih pothvata u posljednjih nekoliko godina zamrznuta na oko osam posto, ali s laganim padom od 8,3 posto 2013. na 7,7 posto 2015. Prema tom pokazatelju u prosjeku smo europskih zemalja, ali informacija o odnosu broja poslovnih pothvata pokrenutih zbog uočene prilike ili zbog nužde (tzv. motivacijski indeks) znatno mijenja hrvatski položaj. Motivacijski je indeks za Hrvatsku 1,0, što znači da postoji jednak broj poduzetnika koji pokreću poslovni pothvat zbog uočene prilike i onih koji to čine zbog nužde (ostali bez posla, ne mogu se ponovno zaposliti…). I prema tom pokazatelju držimo 54. mjesto od svih zemalja uključenih u istraživanje. Motivacijski indeks jedan je od najvažnijih pokazatelja kapaciteta poduzetničkog djelovanja – oni koji pokreću poslovni pothvat zbog uočene prilike češće su dobro pripremljeni za tu aktivnost i imaju dugoročne namjere za razliku od onih koji su to učinili jer nisu imali drugog izbora. Koliko su te razlike vidljive i povezane s gospodarskom uspješnošću zemlje, dovoljno je prikazati podatke o motivacijskom indeksu Švedske (6,5), Norveške (6,3), Luksemburga (5,6) ili SAD-a (4,8). To znači da npr. u Švedskoj ima 6,5 puta više poduzetnika koji pokreću poslovni pothvat iz uočene prilike u odnosu na one koji to čine zbog nužde.

Prema broju ‘odraslih’ poduzeća (starijih od 3,5 godina) Hrvatska je s 2,8 posto na 57. mjestu od 60 zemalja uključenih u GEM-ovo istraživanje u 2015. Prosječna zemlja čijoj razvojnoj fazi Hrvatska pripada (gospodarstva čiji se razvoj temelji na efikasnosti) jest osam posto. Slaba prisutnost ‘odraslih’ poduzeća uz nizak motivacijski indeks govori o veoma krhkoj gospodarskoj strukturi Hrvatske.

Ipak, nije dovoljno prepoznat kapacitet poduzetničkog djelovanja, odnosno poduzetnička aktivnost zaposlenika, koja pokazuje koliko zaposlenici sudjeluju u inovativnim aktivnostima poduzeća i pridonose stvaranju novog proizvoda, nove tehnologije, novog tržišta… Prema tom pokazatelju poduzetničke aktivnosti Hrvatska je s 4,9 posto poduzetno aktivnih zaposlenika na visokome 16. mjestu od svih 60 zemalja uključenih u GEM – na prvim su mjestima Norveška (9,9 posto), Australija (8,5 posto), Kanada (7,1 posto), SAD (7 posto); slijede Irska (6,6 posto), Izrael i Švicarska (6,5 posto), Švedska i Nizozemska. Zanimljivo je da zemlje kao što su Bugarska (0,4 posto) i Mađarska (2,1 posto) imaju znatno niže udjele takve poduzetničke aktivnosti; ondje bi se to moglo vezati uz nasljedne organizacijske kulture poduzeća iz socijalističkog razdoblja.

Zanimljivo je kako kod nas tu važnu komponentu poduzetničkoga kapaciteta zemlje poslodavci ne prepoznaju dovoljno kako bi stvorili novu organizacijsku kulturu koja bi podupirala takvo uključivanje zaposlenika. Međutim, ne prepoznaju je ni sindikati, koji bi to mogli iskoristiti kao element pregovaračkog položaja.

Poduzeća koja rastu mjere se svojim doprinosom otvaranju novih radnih mjesta, inovativnosti i internacionalizaciji. Budući da je mala zemlja, za Hrvatsku je izvozna aktivnost neizbježnost i prema tome se izdvaja od mnogih zemalja obuhvaćenih GEM-ovim istraživanjem. Međutim, prema razini inovativnosti (mjerenog koliko su proizvodi hrvatskih poduzeća novi na tržištu) na 48. je mjestu od 60 zemalja.

Koliko smo neosjetljivi na informacije o tome gdje smo u usporedbi s drugima, govore neki primjeri preporuke od prije nekoliko godina. Da bismo povećali konkurentnost, predložili smo da Vlada pokrene vaučerski sustav za suradnju poduzeća i istraživačkih institucija na razvoju novih proizvoda, tehnologija, poslovnih modela itd. (po uzoru na Nizozemsku) te da se pokrene sustav potpore suradnje poduzeća s industrijskim dizajnerima (po uzoru na Finsku). Ništa se nije dogodilo. Ili, nedostatak rizičnoga kapitala – predložili smo da država pokrene državni fond rizičnoga kapitala (po uzoru na Finsku) radi stvaranja potrebne raznovrsnosti financijskih proizvoda na tržištu. I opet ništa.

Postoji pjesma Boba Dylana koja govori o protoku vremena i nečinjenju – je li moguće da ipak uhvatimo korak barem s prosjekom zemalja čijoj razvojnoj razini pripadamo ili se potrudimo učiniti više i brže od drugih te postanemo lokacija od interesa za mlade, za investitore, za sve nas?

Upravo svjedočimo strukturnim promjenama. Stvara se nov naraštaj poduzetnika koji u teškim uvjetima uči kako pribaviti dodatni kapital i živjeti u Hrvatskoj, a poslovati u svijetu.

Promjene donose prisila (radnice Kamenskoga), mladost i vizija (Rimac automobili), status članice Europske unije i njezini fondovi (hosteli i difuzni hoteli, dolazak velikih brendova u turizam, prometovanje i distribucija tijekom sezone).