Problem je stanje u sigurnosnom sustavu, a ne Lozančićeva smjena

Strasno je ako je SOA bila politički servis bivšeg premijera. Ako to nije istina, onda Predsjednica politički podmeće šefu SOA-e, što je također strasno. A sve upućuje na kaos u državnom vrhu.

Nemam nikakvih dvojbi da je Dragan Lozančić bivši ravnatelj SOA-e. Iako, dok pišem ovu kolumnu, odluku o njegovoj smjeni još nije supotpisao predsjednik Vlade Tihomir Orešković. I ne osjećam zbog toga baš nikakav žal. Ne strahujem kao Anto Nobilo, odvjetnik i sveprisutni regionalni komentator balkanskih špijuna i inih balkanskih poslova, da će nakon smjene s ravnateljske pozicije u SOA-i D. Lozančić ostati na cesti, potucati se po skloništima za beskućnike ili postati hodajuća bomba za nacionalnu sigurnost. Mirna sam jer znam da Lozančić nije ni došao u SOA-u s ceste, nego iz državnog sustava, i zato što se uza sve demokratske defekte u Hrvatskoj ipak uobičajilo da ljudi koji odlaze ili su smijenjeni sa sigurnosno osjetljivih položaja bivaju adekvatno zbrinuti, a i članstvo u NATO-u obvezuje.

‘Džeparac’ od pet milijuna kuna Iznimka je jedino kad završe pred sudom kao ona dva nestašna generala s čelnih pozicija VSOA-e, O. Preost i D. Grdić, koji su si agencijski proračun za specijalne operacije protumačili kao osobni džeparac. I tako se zaigrali s pet milijuna kuna, prema Državnom odvjetništvu. Ali i pred sudom su zaštićeniji od, primjerice, političara ili direktora državnih poduzeća, o običnim optuženicima da i ne govorimo. Zbog tajne prirode njihove službe suđenje je zatvoreno, pa o njemu ne znamo ništa. No prema onome što su dosad o Lozančiću pisali i izgovorili oni koji zagovaraju njegovu smjenu, takvih kaznenih nestašluka u njegovu slučaju nema. Sve kad bi ih i bilo, za to nije mjerodavna ni Predsjednica ni predsjednik Vlade.

Koliko se sjećam, razloga za smjenu čelne osobe SOA-e samo je u posljednjih pola godine bilo barem dvaput: jesenas, ako SOA zaista nije anticipirala i upozorila Vladi i Predsjednicu na izbjeglički val s bliskog istoka, njegovo skretanje prema Hrvatskoj i podizanje žičane ograde na granici Hrvatske sa šengenskom Europom, čime je Hrvatska simbolično vraćena na zapadnobalkansku stranu. Kažem ‘ako nije upozorila’, jer su sve izjave i postupci Zorana Milanovića i njegove vlade upućivali na to da su ih događaji za tekl. Drugi razlog za smjenu čelne osobe SOA-e dogodio se u vrijeme sklapanja postizbornih koalicija, kad su u javnost plasirani dokumenti iz kojih je vidljivo da je hrvatski Srbin M. R. bio tajni hrvatski agent na okupiranom području u Kninu u vrijeme Domovinskog rata. Javno razotkrivanje vlastitih tajnih agenata dno je svakoga sigurnosnog sustava, čin koji ruši povjerenje i ugrožava sve tekuće i buduće sigurnosne operacije. Osobito ako se iza toga naziru dnevno-politički motivi. Ali i to se događa. No nakon toga očekuje se da u najkraćem roku ‘služba’ ustanovi i sankcijira krivca za ‘curenje’ svojih tajnih agenata. Lozančićeva SOA to nije učinila. I to bi bio kraj ravnatelja, drugi put u pola godine. No takav je rasplet bio politički nemoguć. Ali, ako i jest htjela, Predsjednica ga tada nije mogla smijeniti jer tadašnji premijer to ni u snu ne bi prihvatio.

‘Balkanski špjun’ još u Hrvatskoj Dok me uopće ne zabrinjava smjena D. Lozančića, ozbiljno me zabrinjava stanje u hrvatskome sigurnosnom sustavu. I to zbog načina na koji se sada smjenjuje D. Lozančića: zbog medijski indicirane sumnje navodnoga posrednog priluškivanja jedne političke grupacije koju je provela druga grupacija, koja dosad nije i dokazana. Ako je to istina, onda je SOA bila politički servis bivšeg premijera, što je strasno. Ako to nije istina, onda Predsjednica politički podmeće šefu SOA-e, što je također strasno. Cijela smjena upućuje na nekoordiniranost, da ne kažem kaos, u državnom vrhu. Predsjednica KGK nije usuglašena s premijerom Oreškovićem i dovodi ga u neugodan položaj. Ili možda imaju opstrukciju u vlastitim uredima? Potpredsjednik Vlade za sigurnosne sustave Tomislav Karamarko, koji ima najviše iskustva na tom području, u drugom je planu. Potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti Božo Petrov, koji nema ni iskustva ni službenih ovlasti nad sigurnosnim sustavima, postaje rame za plakanje D. Lozančiću. Nadzora nema. Može se predmijetivati da cijela ta igra s Lozančićevom smjenom ponajviše služi ‘bildanju’ vlastitih političkih položaja u izboru njegova nasljednika. No ja i dalje ne znam zbog čega se zapravo smjenjuje D. Lozančića. Kao što ne znam ni što se događa s ona dva nestašna generala iz VSOA-e i onih navodnih pet milijuna kuna džeparca. Ali sam zato sve uvjerena da ‘balkanski špjun’ još nije napustio Hrvatsku.