Upravo svjedočimo strukturnim promjenama. Stvara se nov naraštaj poduzetnika koji u teškim uvjetima uči kako pribaviti dodatni kapital i živjeti u Hrvatskoj, a poslovati u svijetu.
Promjene donose prisila (radnice Kamenskoga), mladost i vizija (Rimac automobili), status članice Europske unije i njezini fondovi (hosteli i difuzni hoteli, dolazak velikih brendova u turizam, prometovanje i distribucija tijekom sezone).
Jedan od većih izazova u današnjem zaposljanju jest prekarijat, odnosno zaposljanje na određeno vrijeme ili nepuno radno vrijeme, te rad na ugovor o djelu ili vlastiti j. d.o.o. Taj način zaposljanja povezan je s više vrsta izazova i onome tko je u takvom obliku radnog odnosa sigurno donosi tri velika problema:
-
Pristup edukaciji u struci ograničen je sredstvima koja posjeduje prekarni radnik (ili menadžer), a ona su uvijek manja od sredstava korporacija, koje lakše naručuju odnosno organiziraju izobrazbu za skupine zaposlenika, pa troškovi edukacije u relativnom omjerima nisu ni približno veliki kao nekomu tko si plaća minimalne doprinose (ili ih uopće ne plaća), zbog čega mu edukacija u takvoj situaciji nipošto nije prioritet. Potrebna je velika disciplina i racionalizacija kako bi se kontinuirano ulagalo u dodatno obrazovanje, stručnu edukaciju te nove vještine.
-
Svatko tko nije dio većega/stabilnog tima, ima izazov u identifikaciji s projektima i teže mu je naći čvrstu točku identifikacije koju donosi rad za poznate i/ili velike tvrtke. ‘Team building’, blagdanske proslave, posjeti sajmovima, dodatna besplatna edukacija, proslave uspjeha više su iznimka nego pravilo.
-
Taj oblik zaposljanja ne omogućuje sigurnost iako ima relativno kontinuiran priljev novca. Dobiti kredit ili leasing ako radite u j.d.o.o.-u gotovo je nemoguće ako ne možete dokazati/jamčiti da kao privatna osoba posjedujete mnogo gotovine, uštedevine, ili imovine.
Možemo zaključiti da, iako izazova ima još, ova tri umanjuju opću djelotvornost samozaposlenika, zbog čega se nije lako odlučiti na samostalno poduzetništvo bez čvrste volje da se disciplinom osigura kvalitetan novčani tok (nelikvidnost i nesolventnost zbog neplaćanja ili kontinuiranoga poslovanja s nedovoljno klijenata najčešći je ‘ubojica’ malih d.o.o.-a i j.d.o.o.-a) u projektima. Istodobno, da bi gospodarstvo neke zemlje bilo dovoljno produktivno, potrebno je upravo da se mladim umirovljenicima, mladim pobunjenicima živoga duha i vizije, zaposlenicima kojima su tvrtke propale ili su otpušteni u ‘rightsizingu’ ili koji jednostavno ne mogu trpjeti zlostavljanje/stres/cjelodnevni boravak na radnome mjestu omogućiti osnivanje vlastitih tvrtki, ali i pomogne u tome. Nikako nije dobro da mali poduzetnici budu oni koji su to postali silom prilika, zato što se nisu mogli zaposlititi u svojoj struci.
