NELOJALNA KONKURENCIJA Hrvatska ne želi zaustaviti uvoz jeftinoga starog zamrznutog mesa

Hrvatska ne želi zaustaviti uvoz jeftinoga starog zamrznutog mesa. Njemački i nizozemski proizvođači mesa rješavaju se zaliha kad se približi preporučeni rok od šest mjeseci zamrzavanja. I rasprodaju to jeftino u Hrvatskoj, na užas mesara, stočara i klaoničara, a na veselje prerađivača i trgovačkih lanaca.

Upravo u tome vide problem stočari, mesnice i klaoničari jer država ne regulira uvoz zamrznutog mesa kojem bi se ograničio rok zamrzavanja, nego se oslanja na stručne ustanove koje preporučuju rokove konzumiranja takva mesa. Smatraju da upravo zbog zaštite potrošača, ali i zbog njih, treba odrediti rok u kojem se zamrznuto meso može upotrebljavati u Hrvatskoj. Međutim, u Hrvatskoj agenciji za hranu (HAH) ističu da u EU nije zakonski propisano koliko dugo može biti skladišteno zamrznuto meso, pa se u to nije htio miješati ni bivši ministar Jakovina iako su mu bile upućene inicijative za propisivanje roka konzumacije zamrznutog mesa. Zato su u HAH-u objavili svoju studiju u kojoj su preporučili za meso peradi maksimalno vrijeme skladištenja zamrznutih trupova godinu dana, devet mjeseci za obrađeno i oblikovano meso, tri do četiri mjeseca za zamrznute toplinski neobrađene iznutrice te četiri mjeseca za toplinski obrađeno meso, zapakirano u ambalažu koja ne propušta kisik i vlagu.

Preporučeno je razdoblje pohranje svinjskog mesa u zamrznutom stanju na −18 stupnjeva Celzijusa godinu dana. Dulje zamrzavanje ponajprije utječe na kvalitetu. Tisuće tona svinjetine uvezeno je lani u Hrvatsku, od čega je 30 tisuća tona bilo zamrznuto meso.

Mesa, promjene u izgledu ili mirisu, povećano otpuštanje vode, mekoću mesa i slično – objašnjavaju u HAH-u. Drugim riječima, uvoznike ništa osim neobvezne preporuke ne spremava da uvezu mesa staro i deset godina, što može dovesti u opasnost potrošače i ugroziti domaće tvrtke. Naime, najveći proizvođači svinjetine Njemačka i Nizozemska također imaju samo preporuku o šestomjesečnome zamrzavanju mesa, no kad se približi taj rok, tog se mesa rješavaju prodavajući ga u bescjenje. Prodaju ga, među ostalim, u Hrvatsku.

Voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u Hrvatskome zavodu za javno zdravstvo Marijan Katalenić kaže da razdoblje čuvanja mesa u zamrznutom stanju ovisi o mnogo činitelja, no također upozorava na to da bez obzira na nisku temperaturu promjene u mesu ne prestaju. Zauzima se za donošenje nacionalnih propisa.

Treba inzistirati na izradi nacionalnih propisa o roku trajanja zamrznutog mesa. Kontrola mesa koje se prodaje nakon odmrzavanja mora biti potvrđena nekim analizama, makar najjednostavnijima. Postoji i opravdana sumnja da se takvo, odmrznuo meso upotrebljava u preradi za druge suhomesnate proizvode, što izaziva nesigurnost uporabe takvih proizvoda na tržištu – kaže Katalenić.

Direktor konzultantske tvrtke Inagra Krešimir Kuterovac kaže da se prema Zakonu o poljoprivredi moraju utvrditi pravila trgovine pojedinim proizvodima i njihove proizvodnje, a to znači tržišne standarde, certifikacijske sustave te druge zahtjeve i pravila. Vrlo je malo od toga, kaže, prihvaćeno, a tako bi se, kad bi se regulirali standardi preradivanja i konzumacije zamrznutog mesa, mogli zaštititi i domaći proizvođači, stočari i klaoničari.

Član Uprave MI-ja Ravlić Mario Ravlić smatra da je razuman rok za zamrzavanje mesa godina dana, no ističe da je od roka važnija kontrola kvalitete i zdravstvene ispravnosti i države, ali i mesne industrije. Kritičan je rema državi zbog nespremnosti da zaštići domaću proizvodnju ne samo od uvoza zamrznutog mesa nego i svježega, što je, veli, još važnije. Na to upozorava i Andrej Alilović, izvršni direktor Valipileta, koji to potkrepljuje podatkom da u Hrvatskoj 50 klaoniča ima izvozni broj EU i od njih samo tri ili četiri rade s 50-postotnim kapacitetom, a ostale su na 20-ak posto.

Misli da propisom ne možemo regulirati starost mesa (jer ga ne regulira ni EU), ali možemo naći način za strog nadzor nad deklaracijom prvoga zamrzavanja i podrijetla zamrznutog mesa, kao i za dodatne pretrage ili kontrolu.

Primjerice, Mađarska subvencionira klanje svinja i još neke stavke; mi takve subvencije nemamo, ni javne ni skrivene. Ne iskorištavamo ni mogućnosti subvencija iz Programa ruralnog razvoja. Takva nelojalna konkurencija neizbježno izaziva krah domaćih proizvodnje, ali i enormna uvoza mesa u protekle dvije godine. Stoga valja uvesti strog nadzor nad deklaracijom prvoga zamrzavanja i podrijetla zamrznutog uvoznog mesa, subvencioniranje domaćih proizvođača mesa, javnu kampanju domaćih proizvodnje itd. – kaže Alilović.