U Siriji bi ratovale, u Kataru dogovorile smanjenje proizvodnje nafte. Klizanje cijene nafte ozbiljno je ugrozilo proračune zemalja najvećih proizvođača, pa je bilo pitanje dana kad će se ipak dogovoriti. Četiri zemlje, Rusija, Saudijska Arabija, Katar i Venezuela, spremne su zamrznuti proizvodnju nafte na siječanjskoj razini ako se drugi proizvođači pridruže toj inicijativi.
Sama informacija o sastanku ruskih i saudijskih predstavnika bila je dovoljna za skok cijene srove nafte na svjetskom tržištu, a čini se kako bi posljedični dogovor nekoliko najvećih proizvođača nafte mogao rezultirati krajem ove faze jeftine nafte. Bilo je vjerojatno pitanje dana kad će se najveći napokon dogovoriti o uzajamnom povlačenju, no velik dio analitičara još nije pretjerano impresioniran, dogovoru unatoč. Financije dvaju najvećih svjetskih proizvođača srove nafte opasno su se rastegnule dodatno potaknute ratnim avanturama u bliskoistočnoj regiji, pa je i razum prevladao brže nego što se očekivalo, barem kad je nafta u pitanju.
Igra najopasnija upravo za izvoznice nafte počela je saudijskim bjesomučnim pumpanjem nafte i namjernim rušenjem njezine cijene (u svrhu izgurivanja konkurencije), što je izazvalo domino-efekt i reakcije ostalih koji su zbog toga bili prisiljeni natjecati se za tržišni udio sa Saudijcima. Jednom kad je igra kukavice pokrenuta, nitko nije mogao odustati, a konačni znak da bi stvari mogle potpuno izmaknuti kontroli bio je nedavni povratak Irana na svjetsko tržište nakon ukidanja sankcija. Postizanje okvirnoga dogovora izvoznice nafte duguju inicijativi Venezuelne, države najsnažnije pogođene oštrim padom cijene nafte čiji je ministar nafte Eulogio Del Pino odigrao ključnu ulogu u guranju dogovora.
Malo je razloga moglo natjerati dvije žestoke protivnice s dijametralno oprečnim interesima u Siriji da se prijateljski sastanu u Kataru i ekspresno postignu kakav takav kompromis, ali sve veće rupe u proračunima punjenima prodajom nafte svakako su jedan od najboljih. Nastavak zatrpavanja tržišta naftom prijeti rušenjem cijene na ispod 20 dolara po barelu, što bi je učinilo jedva profitabilnom za samo dvije izvoznice, Saudijsku Arabiju i Kuvajt, zemlje koje najjeftinije eksploatuju naftu. No rentabilnost nije presudni faktor, izdašni državni proračuni oslanjaju se na mnogo više cijene od trenutačnih.
Stvari su se u jednom trenutku toliko zaoštrile da je Saudijska Arabija počela prodavati naftu tradicionalnim ruskim klijentima u Istočnoj Europi, a Rusija pretekla svoga glavnog konkurenta u Kini. Ipak, 18 mjeseci cijena u padu i gubitak 70 posto vrijednosti mnogima su otvorili oči i omekšali srca. Raspoloženje je sada posve drugačije od onoga u prosincu prošle godine kad na sastanku OPEC-a (udruga izvoznica nafte) nitko nije bio raspoložen za dogovor, zbog čega je izostala odluka o prekidu povećanja proizvodnje.
– Vjerujemo da je zamrzavanje na siječanjskoj razini primjereno za tržište – rekao je saudijski ministar nafte Ali al-Naimi. ‘Kao rezultat sastanka četiri zemalja, Rusija, Saudijska Arabija, Katar i Venezuela spremni su zamrznuti proizvodnju nafte na siječanjskoj razini ako se drugi proizvođači pridruže ovoj inicijativi’, stajalo je u priopćenju ruskog ministra energetike Aleksandra Novaka, predstavnika najveće izvoznice nečlanice OPEC-a.