Bít je predstavljanja zahtjeva za kredit banci odakle ćete ga vratiti, tj. gdje stvarate novčani tok. A da biste na to mogli odgovoriti, morate si postaviti tri ključna pitanja: Hoće li tko kupovati ono što želim prodati? Koliko će to stajati? Imam li plan kako to ostvariti?
Zdrava razina kratkoročnih kredita od 10 do 15 posto prihoda, a dugoročni se uzimaju kad se proširuje proizvodnja ili kupuje nova tvrtka.
Banka se trude, više ili manje, razumjeti što njihovi klijenti žele, ali vrlo često, barem prema osobnom iskustvu, ni klijenti sami ne znaju što žele i kako to što žele predstaviti nekome tko im treba pozajmiti novac. Mnoge prezentacije poduzetničkih inicijativa, a imao sam uvid u više od 3500, završile su odgovaranjem od kredita zbog nedovoljno promišljene ideje (u slučaju dugoročnoga kredita) ili naprosto nepostojanja potrebe za kratkoročnim kreditom. Suština predstavljanja zahtjeva za kredit banci je od kuda ćete vratiti taj kredit tj. gdje generirate novčani tok. Kod kratkoročnih kredita najčešće je to iz kratkoročne imovine tj. od potraživanja od kupaca. Banka može financirati generalno potraživanja koja imate od svojih kupaca ili možete predočiti veći ugovor s kupcem dobre kreditne sposobnosti. Zdrava razina kratkoročnih kredita je 10 do 15 posto poslovnih prihoda. S dugoročnim kreditima, najčešće, tvrtka otvara novo poglavlje svog poslovanja. Bilo da proširuje proizvodne kapacitete, bilo da kupuje novu tvrtku.
Kada i koji kredit. Dok kod kratkoročnoga kredita banka treba razumjeti npr. konkretan ugovor, kod dugoročnoga banka mora razumjeti vas, viziju vaše tvrtke, industriju u kojoj radite, dakle mora imati jasnu stratešku sliku. I nije važno je li tvrtka velika ili mala te financira li banka jedan ‘pick up’ za kombi-dostavu, mali obiteljski hotel na Jadranu ili novu tvornicu lijekova. U biti to je pitanje povjerenja da postojeća upravljačka/vlasnička struktura može ostvariti planirane ciljeve, dio kojih je i povrat kredita. Dugoročni krediti imaju vrlo snažan utjecaj na ekonomiju jer podupiru dizanje kompetencija vlasnika, upravljačke strukture i zaposlenika, dugoročnu stabilnost poslovanja i ostvarivanje ciljeva vlasnika – povećanje bogatstva. Ako imate potrebu financirati i PDV, to bi trebalo naglasiti banci jer će se PDV tretirati kao zaseban kredit koji se vraća iz drugih izvora.
Kada se kratkoročni krediti ne mogu otplatiti iz kratkoročnih potraživanja, refinanciraju se dugoročnim kreditom. Tada govorimo o restrukturiranju duga i ta transakcija predstavlja dio financijskog restrukturiranja tvrtki. Preustroj (restrukturiranje) podrazumijeva bitnu promjenu ponašanja tvrtke tj. strateško repozicioniranje tvrtke na tržištu, promjenu vlasničke strukture, promjenu poslovnih procesa pa onda i financijsko restrukturiranje. Tvrtke koje su uspješno prošle proces restrukturiranja obilježili su i promjena vlasničke strukture, i promjena upravljačke strukture i svježa novčana sredstva uložena u tvrtku. Dakle to ne znači samo otpustiti dio zaposlenika i tražiti dugoročni kredit u banci za reprogram obveza ili otvoriti predstečajnu nagodbu. Restrukturiranje podrazumijeva mnogo dublje promjene. Na žalost, pravih restrukturiranja kod nas nema (ili ih ima vrlo malo) pa će i većina predstečajnih nagodbi završiti stečajem i likvidacijom tvrtki. Bez obzira jeste li mikrotvrtka, mala, srednja ili velika tvrtka oko iskusnog bankara iz financijskih izvješća može pročitati mnogo i pripremiti kvalitetna pitanja za vlasničke/upravu. ‘Prokletstvo’ financijskih izvješća jest da zrcale poslovne odluke donesene u prijašnjem razdoblju te vas na neki način ogoljuju pred zainteresiranom javnošću.
Poslovni plan predstavlja vašu, u brojkama, materijaliziranu viziju. Banka ga ocjenjuje i procjenjuje u dijelu potencijala dugoročnog rasta, kretanja tržišta te tehnoškog razvoja. Kada bih dobio neki plan, nisam prvo išao gledati neto dobit, EBITDA, kapital, već sam čitao operativne i financijske pretpostavke plana. One su u načelu preoptimistične, što nije za zamjeriti poduzetnicima. Na pretpostavkama padaju dvije trećine svih zahtjeva za dugoročni kredit u prvom čitanju. Nakon toga slijedi popravni i slaganje gotovo pa novoga poslovnog plana. Koje su najčešće pogreške:
Preambiciozan rast količine prodanih proizvoda
Preambiciozan rast prihoda
Efikasnost proizvodnje u pravilu je precijenjena (kažete da ćete nešto proizvesti za x, a u stvarnosti je to znalo biti i do 170 posto više)
Nema projekcije novčanog toka. Novčani tok je za banku ključan jer se otplate kredita formiraju upravo prema tim projekcijama.
Nema analize osjetljivosti financijskog plana, odnosno simulacije kako bi moguće promjene plana utjecale na povrata kredita.
Najčešći operativni problemi plana:
Kvaliteta ljudi uključenih u proces/tvrtku. To je ključno. Misliš da uvijek možeš sam i sve najbolje nije realno
Tvrtka je u procesu generacijske tranzicije pa proces donošenja odluka (‘stari’ vs. ‘mladi’) traje dugo
Sagledavanje samo dijela projekta
Cijela poduzetnička inicijativa ovisi samo o uspjehu očekivane inovacije ili jedinstvenosti poslovnog modela
Dinamika realizacije pojedinih planiranih aktivnosti (planirano smanjenje troškova ili realizacija prihoda kasni, strojevi nisu isporučeni na vrijeme)
Podcjenjivanje tržišta – ‘ja mogu pokoriti tržište u roku od devet mjeseci’ svojevremeno mi je govorio jedan klijent (nije izdržao dvije godine i proglašio je PSN, naime na tržište se ubacio drugi igrač s jeftinijim dobavnim izvorom)
Neambicioznost u dijelu upravljanja troškovima.
Banci je važan trend kretanja prihoda jer upućuje na razinu poslovne aktivnosti. Ono što se promatra su poslovni prihodi, dakle prihodi iz osnovne djelatnosti bez ostalih ili izvanrednih (primjerice naplaćena ranije otpisana potrošnja) prihoda koji su prema svojoj prirodi jednokratni pa se na njih ne može ni računati u budućem razdoblju. No dobrom bankaru povećanje prihoda nije jedina važna stvar, on gleda na stvari malo šire i dugoročnije. Prije svega, mora se razumjeti kontekst i djelatnost u kojoj tvrtka radi. Iza nas je šest recesijskih godina u kojima su malobrojne tvrtke imale rast prihoda. No, nije suština u doba recesije povećavati prihode nauštrb dobiti. Dakle, povećanje prihoda dobrodošlo je, ali samo pod uvjetom da ga prati i odgovarajuća dobit. Zato ste uostalom i pokrenuli posao, zar ne! Banke stoga uspoređuju kako se vaši prihodi kreću u odnosu na djelatnost u kojoj radite. Ako vam prihodi rastu, a djelatnosti u kojoj radite u prosjeku padaju, tada ste bolji od prosjeka i to upućuje na određenu kvalitetu tvrtke. Uspoređuje se i profitna marža (neto dobit/prihod *100), kao relativan pokazatelj profitabilnosti, s maržom ostvarenom na razini djelatnosti.