Home / Mediji i publikacije / Dva premijerska intervjuja, a nula izvoza

Dva premijerska intervjuja, a nula izvoza

Servisi za ‘streaming’ koji su od ‘sljedeće velike stvari’ prerasli u realnost, internet koji mladi ljudi konzumiraju više nego televizijski program te sve češći trend neimanja televizijskoga prijavnika u kući zvuče u najmanju ruku kao nagovještaj smrti staroga televizijskog formata i programa kakav smo znali posljednjih pedesetak godina. No je li uistinu tako? Moć televizijskog reklamiranja jedan je od razloga zbog kojih će televizijske mreže diljem svijeta još dugo ostati itekako relevantan i utjecajan medij.

Prekidanje serija i filmova iritira gledatelje te ih često odbija od praćenja programa. Budući da im servisi poput Pickboxa i Netflixa u pravilu pružaju kontinuirano iskustvo praćenja programa, zahtjevniji gledatelji tako su napokon došli na svoje. Dakle, osim aktualnosti sadržaja kontinuitet je još jedan važan čimbenik u borbi prijestolja između servisa za ‘streaming’ i tradicionalnih televizijskih mreža. No paradoks je da upravo prekidanje programa marketinškim porukama omogućava opstanak komercijalnih televizijskih mreža. Veliki sportski prijenosi, u kojima su reklame zahvaljujući astronomskim financijskim uplatama postale sastavni dio igre, godinama su najgledaniji televizijski događaji.

Da bi se shvatilo kako je uistinu tako, valja reći da 20 sekunda propagandnoga programa tijekom Super Bowla (finala američkog nogometa) stoji pet milijuna dolara, a uživo ga vidi gotovo 200 milijuna ljudi. Super Bowl nije samo finale najpopularnijeg sporta u Americi već i svojevrsna finalna prezentacija najboljih reklama koje gotovo funkcioniraju poput kratkih filmova ili barem dobro promišljenih skečeva.

Tehnix je vodeća ekoindustrija u proizvodnji strojeva i opreme koji su u funkciji zaštite okoliša i prerasta u regionalnog i svjetskog lidera. Njegova je tehnologija prepoznata u svijetu, valjda će biti i u Hrvatskoj.

Sedam jedinica lokalne samouprave u Međimurju prošli je tjedan potpisalo odluku o pristupanju međunarodnoj strategiji ‘Zero Waste 2020.’ (koncept bez otpada, tj. sve se reciklira). Time su ušle u društvo najboljih europskih praksi u gospodarenju otpadom te se obvezale da će do 2020. dosegnuti cilj od 70 posto odvojeno prikupljenog otpada. Svečanom potpisivanju odluke prisustvovali su predstavnici lokalnih jedinica, komunalnih tvrtki, ekoudruga te Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kao i ministar Slaven Dobrović, koji su imali priliku obići kompostanu u Prelogu, reciklažno dvorište i sortirnicu koje je opremila tvrtka Tehnix Dure Horvata te pogone te tvrtke.

Osim što Međimurje već sada ima najbolje rezultate u gospodarenju otpadom ono i samo proizvodi opremu koja je za to potrebna. Tehnix je vodeća ekoindustrija u proizvodnji strojeva i opreme koji su u funkciji zaštite okoliša i prerasta u regionalnog i svjetskog lidera koji gotovo 80 posto svoje proizvodnje, odnosno 20 milijuna eura, izvozi. Njihova je inovativna tehnologija MBO-T, koja daje najbolje rezultate u zbrinjavanju otpada uz minimalne troškove i važan je dio koncepta bez otpada te cirkularne ekonomije, dobila brojna svjetska priznanja. Da je ta tehnologija prepoznata u cijelom svijetu, potvrđuju ugovori iz Irana, Gane, Egipta te drugih zemalja svijeta. No sve to Tehnixu malo znači u Hrvatskoj u kojoj se javljao na natječaje za opremanje regionalnih centara, ali svoju tehnologiju zasad nije uspio plasirati. S novom vladom i novom strategijom te planom gospodarenja otpadom koji bi se trebali izraditi možda i uspje.

Za profesionalnog tragača za osobama iz vrha političkog života koje u javnim nastupima reklamiraju izvoz, makar jednom poticajnom riječju, nema veće postastice nego kada u jednome danu, kao prošle subote, u dvama dnevnim listovima budu objavljeni veliki intervjuji s dvije osobe s premijerskim iskustvom. U Večernjem listu objavljen je intervju s aktualnim premijerom Tihomir Oreškovićem, a u Novom listu s bivšom premijerkom Jadrankom Kosor. No nakon pozornog čitanja i jednog i drugog intervjuja profesionalni tragač za promidžbom izvoza neugodno se iznenadi. U oba slučaja rezultat potrage za riječju ‘izvoz’ bio je čista nula.

Prihodi Grupe Ina u 2015. od proda je iznosili su 18,9 milijardi kuna, što je 21 posto manje nego godinu dana prije, a neto dobit, bez jednokratnih stavki, bila je 58 milijuna kuna. Taj je rezultat pod utjecajem posebnih stavki u ukupnom iznosu od 1,48 milijardi kuna, a najveći dio njih odnosi se na umanjenje vrijednosti imovine u segmentu Istraživanja i proizvodnje, zbog slabljenja cijene naftne i sirijske krize. Kad se u obzir uzmu jednokratne stavke, Grupa Ina poslovala je s gubitkom od 1,42 milijarde kuna, što je 25 posto manji gubitak nego godinu prije. Istodobno je dobit prije kamata, oporezivanja i amortizacije (EBITDA) povećana za deset posto, na 2,95 milijardi kuna. U obrazloženju lanjskih rezultata navodi se da je dodatno umanjenje imovine u Siriji, koje je utjecalo na konačni rezultat, bilo nužno zbog situacije u toj zemlji, ali riječ je samo o računovodstvenoj prilagodbi koja nema novčani utjecaj.