Distribuirani sadržaji već dulje grade most između klasičnog novinarstva i društvenih mreža, a u ovoj godini doživljavaju pravu eksploziju. Komocija, pa slobodno možemo reći i razmaženost prosječnoga korisnika interneta s vremenom samo rastu, a na tom valu razvijaju se i evoluiraju nove platforme. Ne morate biti Metuzalem da se prisjetite velikoga internetskog praska koji je izdavače novina prisilio da svoje sadržaje ponude online, redom su se morali pokoriti mreži svih mreža, ma kako skeptični bili u početku. Od tada se mnogo toga promijenilo, iznikla je cijela kiberinfrastruktura koja je još donedavno bila nezamisliva, a kao vrhunac selidbe opće populacije na internet dobili smo društvene mreže. O njihovoj veličini, dosegu, marketinškoj snazi i potencijalu nećemo trošiti riječi, ali ono čime se hoćemo pozabaviti jest njihov utjecaj na medije, odnosno kreatore sadržaja.
Baš kao što je internet bio vlak koji se nije smjelo propustiti, danas su to društvene mreže. Ako niste na Facebooku, LinkedInu, Twitteru itd., patit ćete od kroničnog nedostatka klikova, a samim time i vaš budžet. No ni veliki igrači u svijetu socijalnih medija više si ne mogu priuštiti ignoriranje sadržaja jakih novinskih kuća. Zapravo je došlo do promjene u načinu na koji se sadržaj konzumira i dijeli, a novinske kuće postaju ključni partneri u stvaranju relevantnog sadržaja koji privlači pažnju korisnika.
U nizu rasprava na temu planiranih reformi i proračuna Vlade, jedna inicijativa kojoj daju potporu sve vodeće političke stranke, poslodavci, udruge i šira javnost, može znatno potaknuti prihodovnu stranu proračuna bez bolnih rezova ili odricanja. Pametna regulativa – CROFIT – inicijativa je koja će hrvatske propise i administrativne procedure učiniti jednostavnijim, razumljivijim i povoljnijim donoseći hrvatskom gospodarstvu uštede od tri do šest milijardi kuna.
Ne prođe ni tjedan dana a da se u medijima ne objavi članak ili reportaža o tome kako se neka mala, srednja, ali i velika tvrtka susreće s apsurdnim, preklapajućim i duplicitarnim propisom ili besmislenom i nepotrebnom složenom administrativnom procedurom. Tako odnedavno novi Zakon o računovodstvu obvezuje poslodavce ovlastiti osobu koja će likvidirati svaki račun pečatiranjem. Isti zakon nameće poslodavcu dodatne troškove i obvezom duljeg roka čuvanja dokumenata. Naime, račun poslan e-mailom ne smatra se vjerodostojnom ispravom pa ga je stoga nužno isprintati na papir te likvidirati pečatom. Takav račun potom poslodavac mora čuvati 11 godina, pri čemu nije dozvoljeno voditi arhivu u elektroničkom obliku, već je valjana jedino kopija u papirnatom obliku. Primjer nepotrebnoga administrativnog opterećenja nalazimo i u pravilniku koji od poslodavaca, osim već standardnih evidencija radnika i radnog vremena, zahtijeva i vođenje evidencije korištenja dnevnim i tjednim odmorom. Ta obveza donosi dodatan trošak vremena poslodavcu, a kontroverzna je i iz perspektive zaštite privatnosti s obzirom na to da traži od poslodavaca evidentiranje vremena zaposlenika izvan radnog vremena, tj. onog kojim se zaposlenik privatno koristi.
