Ne samo da nijedna vlast nije imala političke hrabrosti zagrabiti u bît stvari nego ne zna gdje želimo biti, kamo želimo stići, na temelju čega ćemo održivo rasti. Umiljavanje kreditorima i investitorima nije dovoljno.
Vi koji su se bojali velikih rezova mogu odahnuti. Neće ih biti. Nije da se iz nekoliko posljednjih izjava tandem Marić-Orešković moglo drukčije zaključiti. Naglasak je i ove godine, postalo je to jasno i prije Oreškovićeva ‘good, good, good’ nastupa – na prihodima, manje na rashodima. Ipak, za generalni zaključak o dosezima Smjernica ekonomsko i fiskalne politike ekonomisti čekaju detalje državnoga proračuna za ovu godinu. No i bez njega je temeljna riječ koja opisuje fiskalni trogodišnji okvir – oprezno. Neki kažu i realno. A ima ponegdje i natriha hrabrosti. Od svega pomalo. Što drugo u situaciji kada će nova vlast, dok se u cijelosti ne ekipira, potrošiti prvu polovicu godine? A proračunskih je tereta podosta.
Konkretno, analitičar Velimir Šonje zamjera što je masa plaća i socijalnih transfera prema Smjernicama zamrznuta. Pri čemu je još nepoznato hoće li se postići – i kakav – dogovor sa sindikatima o usklađivanju plaća s rastom BDP-a. Na stavki subvencija također nema smanjenja. To jest razočaravajuće, ali i logično, jer smanjenja nema bez restrukturiranja gutača subvencija, za što nije bilo vremena. Smanjenja rashoda u dijelu koji se financira iz općih prihoda očekuju se na materijalnim rashodima, pomoćima, ostalim izdacima i investicijama, ali Šonje upozorava da se smanjenja odnose na prošlogodišnji plan, ne na realno ostvarenje, pa brojke same za sebe ne znače mnogo.