Treći pokušaj žuđenog spajanja

U dvjema kompanijama potencijalni dogovor smatraju spajanjem jednakih, ali, zapravo, riječ je o akviziciji LSE-a koju će provesti Deutsche Boerse, koji bi imao većinski paket i šefa nove kompanije. Iako su Nijemci već dvaput pokušali preuzeti LSE, dojam je da će ovaj put uspjeti zbog interesa druge strane, ali i egide ‘jednakog spajanja’ kojom se zadovoljava britanski ponos.

Oš jedna od stvari koje će britanski građani na referendumu o ostanku u Europskoj uniji zakažanom za lipanj morati imati u vidu mogla bi biti i Londonska burza. Dok s jedne strane Ujedinjeno Kraljevstvo opsesivno pokušava zaštititi svoj nabunreni financijski sektor od onoga što smatra pretjeranim njuškanjem Europske komisije i predugom rukom briselske regulative, pa i pod cijenu napuštanja Unije, Londonska burza pregovara o spajanju s Njemačkom (London Stock Exchange i Deutsche Boerse).

Kako javljaju mediji, razgovori koji bi mogli iznjedriti europskoga burzovnoga giganta s pipcima po cijelom svijetu i sposobnošću natjecanja s američkim rivalima ‘u uznapredovaloj fazi’ i dogovor bi mogao vrlo brzo biti postignut. Ideja spajanja teško da je nova, mokri san o megaburzi u njemačkim je mislima već desetljećima, ali čini se da je napokon kucnuo odsudni čas, što su tržišta po pratila s odobravanjem, barem kada je u pitaju LSE (nakon objave, dionica LSE-a skočila je 15 posto, DB i nije impresionirao previše, tek nekoliko posto).

Iz Njemačke burze objavili su da od spajanja očekuju ‘dobru priliku za jačanje obiju kompanija u kombinaciji koja će definirati industriju i stvoriti vodeću grupaciju sa sjedištem u Europi u području tržišne infrastrukture’. Iako se, dakle, najozbiljnije pregovara, put do uspješnog zaključenja priče još je dug i ne savsm izvjestan. Ako dva velika igrača i po stignu prihvatljiv dogovor, slijedi detaljno dubinsko ispitivanje regulatora (dogovor mora proći njemačke, britanske i europske regulatore, plus Englesku središnju banku) i vjerojatno miješanje političara, a dodatni je problem spomenuti referendum čiji bi negativan rezultat (odbijanje ostanka u EU) mogao imao posljedice na karakter dogovora.

Prema dostupnim informacijama, burza sa sjedištem u Frankfurtu imala bi većinski udio nove, spojene kompanije (54,4 posto), ostatak bi pripao dioničarima LSE-a, a vrijednost nove kompanije procijenjena je na 22 milijarde funti (28 milijardi eura). Kada bi netko htio cjepidlačiti, primijetio bi da Nijemci zapravo kupuju Londonsku burzu s obzirom da su veći partner unutar ugovora (tržišna vrijednost na dan objave bila je 15,2 milijarde eura uspoređeno s 11,7 milijardi eura vrijednosti Londanske burze) i plaćaju premiju na kontrolne dionice LSE-a, koliko god same burze, kao i neki mediji, pokušavale eventualni dogovor prikazati kao spajanje jednakih.

Frankfurt dominira u Europi i LSE se pod vodstvom Francuza Xaviera Roleta tek u posljednje vrijeme počeo nametati kao ozbiljan konkurent. Šef DB-a Carsten Kengeter preuzeo bi upravljanje novom kompanijom sa sjedištem u Londonu (holding bi bio u UK, ali obje bi burze u ulozi podružnica zadržale svoje brendove i sjedišta u Londonu i Frankfurtu), ali britanski izlazak iz EU mogao bi ugroziti ugovor, usprkos samouvjerenosti obiju kompanija.

Ambiciozni Nijemci već neko vrijeme pokušavaju spajanjem ojačati svoju globalnu poziciju jer im je Europa postala pretijesna, međutim, zasad nisu ugrabili nijedan relevantan plijen, premda nije da ne pokušavaju. Dogovor s američkom burzom NYSE Euronext vrijedan 17 milijardi dolara definitivno je propao prošle godine kada je sud podržao odluku Europske unije da blokira spajanje. Razlog za zaustavljanje stvaranja najvećega svjetskog tržišta dionicama i financijskim derivativima bilo je uvjerenje EU da bi spajanjem bio stvoren praktički monopol u području derivativa (novi entitet imao bi 93 posto tržišta europskih derivativa).

Zanimljivo, Amerikanci nisu imali gotovo nikakvih pritužbi na spajanje, koje su odobrili uz manje uvjete još 2011., a NYSE Euronext u međuvremenu je prešao u ruke Intercontinental Exchangea, koji bi mogao pomrsiti račune Nijemcima protuponudom, za 11 milijardi dolara. Čežnja Frankfurta za Londonom još je starija, prvi pokušaj grabljenja datira još u 2000., kada su ga zaustavili sami vlasnici LSE-a, drugi je stigao četiri godine kasnije (reakcija na ponudu konkurentske Euronexta), ali je propao zahvaljujući britanskom hedge fondu The Children’s Investment Fund, tako da se sada računa na treću sreću.

Britanci bi dogovorom dobili mjesto predsjednika nove kompanije (Donald Brydon) i šefa financija (David Warren), što bi trebalo ojačati dojam spajanja, a ne akvizicije. Mjesto za trenutačnog šefa LSE-a nije predviđeno u novoj kompaniji i vjerojatno će u mirovinu nakon ove gaže. ‘Nakon završetka transakcije, Xavier Rolet odstupit će s funkcije šefa LSE-a’, pisalo je u priopćenju dviju burzi.

Oči bode čudno vrijeme za finalizaciju razgovora, odnosno pregovaranje u sjeni mogućeg odlaska Ujedinjenoga Kraljevstva iz Europske unije, što bi nesumnjivo ugrozilo cijelu priču sa spajanjem. Nekako se čini logičnijim pričekati nekoliko mjeseci i igrati na sigurno, ali izgleda da se Kengeteru jako žuri. Riječ je o taktičkom potezu kojim se pokušava obeshrabriti moguće protivnike u pokretanju suparničke ponude za LSE, mnogima poželjne udavače, barem tako tvrde izvori bliski pregovorima.

U DB-u su se, tvrdi Financial Times pozivajući se na te izvore, vodili razmišljanjem prema kojem konkurenti, prije svega iz SAD-a, neće biti voljni uskočiti u ozbiljne razgovore prije nego ostanak Britanije u EU bude potvrđen. No, ICE možda ipak uskoči u priču.

U obje kompanije ostavljaju dojam kako ni izlazak iz EU ne bi posebno ugrozio akviziciju jer ‘grade predivan most između regulatornih režima i koriste se bilo kojim ishodom u korist EU, UK ili Njemačke’, kako je FT-u objasnio neimenovani izvor. Službena verzija iz kompanija odražava jednako neopterećeno stajalište prema izlasku UK iz EU. ‘LSE i Deutsche Boerse vjeruju da bi potencijalno spajanje rezultiralo dobrom pozicijom za globalne kljente, neovisno o ishodu glasanja britanskoga biračkog tijela o članstvu u Europskoj uniji’.

Sljedeće pitanje je zašto bi ovaj put bilo drugačije od prošla dva puta. Jednostavno, zato što sada postoji jasan interes s obje strane, ključan element koji je nedostajao prije. Britanci su, iako načelno zainteresirani, zapravo bili nevoljni prijeći u njemačke ruke, ali to se promijenilo i obje strane vide jasnu korist u spajanju operacija, pri čemu je važan element u tome percepcija kakvu Britanci sada imaju o sebi, odnosno dojam da nije riječ o preuzimanju, nego o spajanju.

Realno, to i nije sasvim točno, ali LSE je svakako postao daleko atraktivniji posljednjih godina, čemu duguje svoje naraslo samopouzdanje i status nešto jednakijih nego što su bili. Veći regulatorni problemi ne očekuju se u ovom slučaju zato što se za razliku od pokušanog spajanja s NYSE Euronextom, DB i LSE ne natječu izravno u mnogo područja i njihovo poslovanje umnogome bi bilo komplementarno. DB-u nedostaju neki dijelovi koje ima LSE i obrnuto (ponajprije, Nijemci dobivaju znatno jači kliring. Britanci pristup unosnim derivativima), stoga je jasno zašto sada postoje pogodni uvjeti za spajanje.

Najzanimljiviji segment Bruxellesu mogao bi biti kliring derivativa, ali jedna stvar snažno ide u korist spajanju. Nadolazeća europska regulativa riješila je taj program umjesto njih zapovjedivši klirinškim kućama da se otvore rivalima, čime se razbija monopol. Postoje i drugi obziri koje će se morati riješiti prije nego dogovor bude postignut. Neki investitori u LSE nisu zadovoljni ponuđenom cijenom i smatraju Londonsku burzu vrijednijom, a s druge strane postoji obrnut sentiment, da DB nudi previše za LSE. Jednako je problematično tko će voditi kompaniju, britanski investitori imenovanje Kengetera šefom doživljavaju kao signal preuzimanja.

Nijemci teško mogu zamisliti plaćanje premije na kontrolni udio, a da istovremeno ne dobiju čelno mjesto. Pitanje sjedišta kompanije politički je osjetljivo pogotovo imajući u vidu britanski referendum, pa se izbor Londona kao sjedišta holdinga čini ustupkom u tom smjeru, ali može zakomplicirati stvari ako UK izade iz EU. Gledano kroz tržišne reakcije, LSE je ipak u boljoj poziciji ako se dogovor realizira prema procurjelim parametrima, dionica je skočila visoko, što se ne može reći za DB, zabilježeni plus neznatan je.

Usprkos potencijalnim i postojećim zaprekama, dogovor je ovaj put izgledan, najviše zato što postoji obostrani interes i zato što je zadovoljena forma prema kojoj je riječ o spajanju jednakih. Preciznije, ‘jednakog i jednakijeg’.

Osvjedočeno ambiciozni bivši bankar koji je radio u UBS-u i Goldman Sachsu preuzeo je DB prije samo osam mjeseci i očito želi brzu i veliku pobjedu kojom bi okrunio svoje ekspanzionističke planove za novog poslodavca. Od starog se, pak, rastao u ne baš toplom duhu, UBS ga je kao šefa investicijskog bankarstva tijekom čijeg je mandata izbio skandal s Kwekuom Adobolijem (zaigrao se na računalu s 2,3 milijarde dolara) sklonio na nešto manje eksponirano mjesto, što mu se prema svemu sudeći nije previše svidjelo. U svojoj 48. vjeruje, čini se, da ima još toliko toga za dati, pa se objerušće prihvatio pretvaranja DB-a u globalnog igrača sa širokim rasponom usluga.