Tržište prodaje nedospjelih potraživanja (faktoring) lani je nakon pet godina doživjelo pad obujma transakcija za sedam posto, a ukupno su prihodi pali na 409 milijuna kuna, što je za 17 posto manje nego u 2014. Osim toga pala je i ukupna vrijednost bilance za 15,6 posto, a preostale su raditi čak četiri faktorinške tvrtke i sad ih je ukupno 13, pa je pitanje što se događa. To su Hanfini podaci, a prema njima ukupna je dobit faktorinških tvrtki u 2015. bila 214 milijuna kuna, što je neznatno manje nego u 2014.
Vidljivo je to i prema udjelu u BDP-u, u kojem je faktoring lani pao za jedan posto, odnosno na četiri posto. Razloge pada faktoringa tumači Gojko Mraović, predsjednik Uprave faktorinške tvrtke Jasminka, koji veli da je u pitanju promjena ponašanja banaka i HNB-a.
Vlasnici banaka počeli su respektirati Zakon o financijskim konglomeratima. Ne zato što bi to htio menadžment banaka ili guverneri HNB-a, nego stoga što to diktiraju banke majke, odnosno centralne banke vlasnika iz država iz kojih dolaze – kaže Mraović.
To pak znači da su banke morale vratiti pod svoja okrilja svoje faktorinške tvrtke koje su osnovale i koje su samostalno poslovale. Banke su se u Hrvatskoj na taj potez odlučivale da bi smanjile izloženost prema određenim gospodarskim grupacijama kojima su davale kredite. Naime, dio tereta izloženosti prema određenoj tvrtki mogla je preuzeti faktorinška tvrtka a da za to formalno HNB nije morao prozvati banku. Ipak Zakon o financijskim konglomeratima tu je mogućnost ukinuo, a zanimljivo je, kako kaže Mraović, da ni HNB nije previše inzistirao na tome sve dok nisu počeli stizati pritisci iz Bruxellesa. Osim regulatornih i administrativnih zahtjeva, član Uprave za rizike i financije Invictus ulaganja Darko Urukalović ističe i konsolidaciju faktorinškog tržišta te smanjenje izvora financiranja faktorinških društava koja nisu u vlasništvu bankarskih grupacija.
No vjerojatno je najveći problem u razvoju te djelatnosti to što se takvom uslugom prodaje svojih potraživanja dosta slabo koriste mala i srednja poduzeća. Prodaju li svoja potraživanja faktorinškoj tvrtki, poduzeća mogu očekivati gubitak između pet i 12 posto svojih prihoda. Ni faktorinške kuće neće srljati s malima i srednjima tražeći instrumente osiguranja naplate zadužnice i mjenice te nešto rjeđe police osiguranja, kao i različite vrste zaloga na pokretninama i nekretninama. Kod izvoznog pak faktoringa tvrtke izvoznice moraju faktorinškim kućama dokazati da se njihovi kupci slažu s kvalitetom proizvoda. No vjerojatno najviše što odbija poduzetnike da prodaju nedospjela potraživanja je ta da faktorinške kuće u Hrvatskoj preferiraju regresni faktoring.
