Uvođenje vanjskog menadžera u obiteljsko poduzeće veoma je traumatično. U mnogim slučajevima, čak i kad menadžer ostvaruje profit, obitelj ga odbaci. Osim ako kreditori ne stoje iza tog CEO-a.
Za praćenje i razumijevanje odnosa između HDZ-a i premijera Tihomira Oreškovića možda može pomoći još jedna para lela između biznisa i politike. Orešković je za HDZ vrlo slična varijanta koja se viđa u obiteljskim tvrtkama kad se odluče (ili budu prisiljene) vodstvo poduzeća povjeriti vanjskom menadžeru.
U mnogim obiteljskim tvrtkama, kad osnivači (ili obitelj) shvate da nemaju pravoga kandidata za CEO-a, a da stvari ne idu dobro, padne odluka da se angažira profesionalni menadžer. Kad se to dogodi, često nastane ruzvaj. Obitelj je tijekom godina premrežila unutarnje obiteljske i poslovne odnose, naučila je donositi odluke (često pogubne za tvrtku) mimo logike. Uz obitelj čijega su osnivača sustigle godine (ili je već umro) u igru se uključuju koalički partneri u obliku zetova ili snaha… Obitelj bi mijenjala, ali tako da se ništa ne promijeni. Ako unajmljeni vanjski menadžer ambiciozno krene u posao, zadire u stečena prava članova obitelji. Nerijetko se dogodi da ga, čak i uz to što ozdravljuje obiteljsko poduzeće i počinje donositi profit, obitelj ne može podnijeti i izbaci ga. Ipak, ima i slučajeva u kojima u obitelji ima dovoljno pamet da prihvate promjenu i da na kraju uživaju blagodati profesionalnog upravljanja stečenim obiteljskim bogatstvom.
Kakva će biti sudbina CEO-a Oreškovića u ‘obiteljskoj tvrtki’ HDZ-u? Odgovor je opet: pričekajmo sto dana. Eh, da, ima i slučajeva da bankari prisile obitelj koja je poduzeće dovela pred bankrot da uzme vanjskog menadžera. I onda ne dopuštaju njegovu smjenu jer kreditori tako povećavaju izgleda da im krediti ne propadnu.
