Home / Biznis i politika / Potpuni obrat

Potpuni obrat

Danas Karamarko i Petrov ‘odozgo’ više ne mogu postaviti ni svoje ministre, njihove zamjenike i pomoćnike. Dogodio se totalni šok u državnoj upravi, koja je potpuno blokirana. Nakon što je čak i za mjesto čistačice ili vrataru u nekoj državnoj instituciji bio potreban pozitivan mig vladajuće nomenklature, preporuka ‘odozgo’, bez obzira bili ti ‘odozgo’ SDP i HNS ili HDZ i HSS, dogodio se potpuni obrat: danas Tomislav Karamarko i Božo Petrov ‘odozgo’ više ne mogu postaviti ni svoje ministre, njihove zamjenike i pomoćnike. Dogodio se totalni šok u državnoj upravi, koja je potpuno blokirana, nitko više ne zna koga zvati… Jer za razliku od EU, pri čemu je Kissinger ponajprije mislio na onu staru zajednicu uređenih država stare Europe i EK kao njezinu biokratiziranu nazovivladu, u Hrvatskoj nikada nije izgrađen sustav mimo toga direktno-političkog koji bi uredno funkcionirao i kad politički telefoni ušute. Kada se u Hrvatskoj ugasi prekidač za političku direktivu – ne ostaje ništa. Odnosno nastaje svojevrsni kaos. Izlaz iz toga induciranoga kaosa najveći je izazov za premijera Oreškovića.

U svega mjesec dana, nakon podcjenjivačkih prognoza kako će on – nov, stranac i politički neiskusan – raditi na daljinski upravljač politički iskusnog Tomislava Karamarka, predsjednik Vlade uspio je gotovo potpuno ‘osvojiti’ Vladu, a s imenovanjima pomoćnika ministara ta će operacija biti završena. Uspio je osvojiti i dobar dio vanjskih poslova, u koje je intenzivnije planirala ući Predsjednica. No sad je pitanje što može učiniti s osvojenim? Pozitivna je opcija da preko takve vlade počne graditi sustav europske državne uprave u Hrvatskoj i počne utjecati na promjene u načinu upravljanja dvjema najvećim političkim strankama: HDZ-om i SDP-om. To dakako ne znači izbaciti disciplinu, red i političku hijerarhiju iz stranaka, niti izbaciti politiku i političku utakmicu iz države, već ih svesti na zapadnjačku, demokratsku mjeru.

Sasvim iznimno vladajuća struktura formira se testiranjima kao kod nas i sasvim iznimno politički nositelj vladajuće koalicije ima tako vezane ruke u tom procesu kao što ih danas ima Karamarko. No ta je iznimka potrebna, jer se pokazalo da se naše stranke ne mogu istinski promijeniti bez vanjskog poticaja niti bez njega mogu izgraditi sustav upravljanja državom drukčiji od starog – da politika određuje čak i tko će kako disati. Karamarko se ima razloga u ovom trenutku osjećati potisnutim iz polja političke moći i rezonirati kako je zahvaljujući njemu Orešković postao premijer. Ali postoji i druga logika – bez Oreškovića (i Mosta sa svim različitostima) on ne bi osvojio vlast. Iz tog kaosa trojac Orešković, Karamarko i Petrov još uvijek može izaći zajednički, kao pobjednik, ali sigurno ne bez ozbiljnih nadmetanja u osvajanju moći. Za dugoročniji opstanak premijera Oreškoviću nužno je još prije ljeta pokazati nekoliko pozitivnih rezultata svoje vlade i poslati poruku da su on i Vlada ti koji vuku naprijed. No uz to bitno je amortizirati napade oporbe, što Orešković i čini imenovanjem različitih pa i SDP-u bliskih ljudi u svoj najuži tim (primjerice Jakša Puljiz). No još je važnije zadržati potporu HDZ-a i Karamarka.

I tu je Tomislav Karamarko pred velikim izazovom. On je zapravo sad u najnepovoljnijoj poziciji u Vladinoj trojci: ima unutarstranačke izbore, povlačenje pred Oreškovićevim osvajanjem prostora izvršne vlasti ruši mu uvjerljivost, ali ni otvorena opstrukcija ne bi mu pojačala autoritet, a izbori bez protukandidata danas nisu opcija. Boži Petrovu je najljepše, ušao je u igru iznad svoje kategorije, iz malog se čamca ukrcao na veliki brod, prikrpao se uz kapetana i do kraja možda još i nauči ploviti. Svaki rezultat za njega je dobitak. A brod? Kamo on plovi? Smjer će biti jasniji nakon prva tri mjeseca Vlade i unutarstranačkih izbora u HDZ-u. Možda u novu Hrvatsku. A možda u novi kaos.