Četiri obvezna mirovinska fonda najveći su i najjači institucionalni investitori u Hrvatskoj. Činjenica. Sudjeluju u najvećim dokapitalizacijama na domaćem tržištu kapitala. Činjenica. Jedni su od najvećih ulagača u hrvatske obveznice koje se izdaju unutar naših granica. Činjenica. Imaju potencijal uložiti u masu projekata i sudjelovati u pokretanju hrvatskoga gospodarstva. Činjenica. No imaju li što kupovati i u što ulagati? To je pitanje na koji je godinama odgovor: nemaju baš, unatoč brojnim kritikama da ne rade svoj posao. Iako je prije nekoliko godina postojalo pravilo da mirovinski fondovi ne smiju ulagati u kompanije određene minimalne tržišne kapitalizacije, toga sada više nema. Iako bi mnogi željeli veću ulogu mirovinaca, čini se da se njihova veća uloga tek priprema.
Naime, četiri čelnika obveznih mirovinskih fondova (OMF-ova) nedavno su, kao Udruga društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava, predstavila rezultate poslovanja u 2015. No prije nego što sumiramo njihove zaključke i podatke, treba reći da su na tom predstavljanju mirovinci Vladi i javnosti poslali vrlo jasnu poruku – ‘želimo sudjelovati’. I ne samo to, ovaj put odlučili su i dati popis projekata u koje žele ulagati (moram priznati da iako već godinama pratim financijsku industriju, a samim time i mirovinske fondove, ne sjećam se kada su tako kristalno jasno izrazili svoje želje i imenovali projekte, op. a.). Osim ‘želimo sudjelovati’ mirovinski fondovi demonstrirali su i svoju snagu.
– U dionice možemo uložiti 25,2 milijarde kuna! To je naš maksimum. Nećemo toliko uložiti, ali toliko možemo – rečeno je na predstavljanju.
– Kad bismo ulagali u autoceste, željeli bismo imati kontrolu nad upravljanjem, a zauzimali bismo se i za racionalizaciju poslovanja.
