Obzirom na negativna demografska kretanja u RH, kao i na niske mirovine koje sustav omogućuje današnjim umirovljenicima, očigledno je da se za dodatna primanja u mirovini moramo sami pobrinuti. O mogućnostima dodatne štednje kroz III mirovinski stup, razgovarali smo s Krešimirom Gjenerom, direktorom Allianz ZB, društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima.
-
Kakav je sadašnji mirovinski sustav i koja je uloga dobrovoljnih mirovinskih fondova u njemu? Mirovinska reforma jedina je cjelovita strukturna i uspješno provedena reforma u našem društvu. Tako postavljen sustav s tri mirovinska stupa siguran je i stabilan. Dobrovoljni mirovinski fondovi u cijelom su razdoblju uspjeli ostvariti stabilne prinose i svojim su rezultatima dodatno učvrstili povjerenje u sustav.
-
Kakav je presjek tržišta dobrovoljnih mirovinskih fondova i koji je vaš tržišni položaj? Ukupna je imovina pod upravljanjem dobrovoljnih mirovinskih fondova na kraju prosinca 2015. bila 3,72 milijarde kuna, a u trećem mirovinskom stupu ukupno su bila 265.724 člana. Allianz ZB upravlja s 1,9 milijardi kuna i ima više od 132 tisuće članova. Naš je tržišni udio iznad 51 posto tržišta prema imovini i prema svim smo pokazateljima tržišni lideri.
-
Broj članova u ODMF-ovima raste svake godine, na kraju siječnja bilo ih je 238.000. Koliko se isplati ulazak u treći stup? Možemo pretpostaviti da je netko voljan u 35. godini života početi izdvajati sto kuna na mjesec. Koliko će imati nakon trideset godina štednje? Svijest o mirovini javlja se u zrelijim godinama, što je i logično kad uzmete u obzir koliko se pomaknula dobra granica ulaska na tržište rada. Građani nakon zapošljavanja i rješavanja egzistencijalnih pitanja počnu razmišljati o staroj dobi i tome kako bi mogli sami utjecati na tadašnju razinu primanja. Naš je cilj uključiti što više mladih ljudi koji pred sobom imaju dulje životno razdoblje u kojemu i manjim iznosima štednje mogu znatno uvećati primanja u mirovini. Konkretno, na vašem primjeru, ako netko odluči štedjeti s 35 godina života uplatama od 100 kuna na mjesec i tako proveđe trideset godina u fondu, uplatio bi ukupno 36.000 kuna, a očekivano stanje računa s prosječnim godišnjim prinosom od šest posto nakon trideset bi godina bilo 104.000 kuna. Takvo je ulaganje isplativo, no klijentu u dobi od 35 godina svakako bismo preporučili da ipak uplaćuje veće mjesečne iznose, pa bi tako s optimalnom uplatom od 417 kuna na mjesec, odnosno 5000 kuna na godinu, uplatio 150.120 kuna, a nakon trideset godina s istim prinosom od šest posto stanje računa bilo bi oko 458.000 kuna.
