Angela Merkel

Možda će dobiti Nobelovu nagradu za mir, ali vlast će vrlo vjerojatno izgubiti. Iako su savezni izbori još daleko, rezultati netom održanih pokrajinskih mogli bi označiti kraj ere Angele Merkel. Ako se nešto korjenito ne promijeni, migrantska kriza vladajuću će koaliciju stajati glave i omogućiti da prvi put ima potpunoga političkog autosajdera kao relevantnog partnera. Poznato?

Rezultati pokrajinskih izbora u Njemačkoj potvrdili su sva očekivanja, kao i sve češća razmišljanja o silaznoj putanji donedavno nedodirljive kancelarke Angele Merkel. Njezin CDU doživio je na nedjeljnim izborima poraz u dvije od tri pokrajine. Loša je vijest još lošija zbog rasta ksenofobne Alternativne za Njemačku (AfD) koja je u sve tri pokrajine dobila dvoznamenastu potporu, kakva se ne tako davno činila nemogućom. Jedina donekle dobra vijest za dvije najjače njemačke stranke jest da AfD, prema svemu sudeći, neće sudjelovati u vlasti ni u jednom slučaju jer rezultati omogućuju formiranje koalicija bez problematičnog pokreta.

U simbolički važnoj pokrajini Baden-Württembergu, u kojoj je CDU svojedobno osnovan, vlast će vjerojatno nastaviti obnašati Zeleni, pobjednici u toj pokrajini, zajedno sa SPD-om, ali mnogo više boli rekordno niskih 27 posto glasova za CDU. Islamofobnii AfD zato može biti zadovoljan s 15 posto u toj pokrajini, 12 posto u Rajnskoj i Falačkoj te 24 posto u Saskoj i Anhaltu, gdje je bio drugi, iza CDU-a koji je pobijedio, no uz gubitak od oko dva posto u odnosu na prošle izbore.

Iz kojega se god kuta gledao rezultat izbora, birači su poslali jasnu poruku Merkelovoj da ne podupiru njezinu politiku na-vodno otvorenih vrata migrantima i da ne vjeruju njezinim obećanjima integriranja pridršlica u njemačko društvo.

– Ljudi koji su glasovali za nas glasovali su protiv izbjegličke politike. Mi imamo vrlo jasno stajalište o tom pitanju: ne želimo prihvaćati izbjeglice – rekao je zamjenik predsjednika AfD-a Alexander Gauland.

Prilično logično ako se samo prisjeti da je upravo Merkel svojedobno multikultipolitičku proglasila neuspjehom priznavši tako ono što je mnogima bilo odavno očito, da integracija imigranata koji su pristizali desetljećima prije ovog vala uvelike nije uspjela. Malo je tko stoga voljan vjerovati u drugačiji ishod ovaj put, nakon što je u samo 12 mjeseci pristiglo 1,1 milijun novih migranata, što su izbori i pokazali. Javnost nije umirilo ni smanjenje priljeva u proteklih nekoliko tjedana, no valja napomenuti da to može zahvaliti susjednoj Austriji koja je preuzela stvar u svoje ruke i organizirala zatvaranje balkanske rute usprkos deklarativnom protivljenju Angele Merkel. Njezin pokušaj sjedenja na dva stolca tako je neslavnog propao: birači s jedne strane odbijaju politiku načelno otvorenih vrata, a s druge ne honoriraju ili ne prepoznaju restriktivne mjere prema migrantima i dogovor s Turkom. Naprotiv, posljednje je izazvalo kontračinak, velik dio javnosti i političara u Njemačkoj i Europi podmićivanje očitoga vjerskog autokrata Recep Tayyipa Erdoğana i dogovaranje s njim smatra besramnim.

Iako su savezni izbori još daleko, ti rezultati mogli bi označiti kraj desetogodišnje ere Angele Merkel. U više od godinu dana mnogo se toga stigne promijeniti, pogotovo ako kopnjenje migrantskog priljeva ohladi velik dio aktualnih birača AfD-a, ali tu više nije riječ o stranci, nego o osobi, a njezina zvijezda svakako gubi sjaj.

No kancelarka ne posustaje čak ni nakon očekivano vrlo lošeg rezultata na lokalnim izborima, najavljuje da se politika neće mijenjati premda u korist tako čvrsta stajališta ide smanjen priljev. Principijalnost je, naime, mnogo lakša otkako su Austrijanci, čini se, riješili njemački problemčić. Merkel je uvjerena i kako će rezultati njezine politike na dulji rok izblijediti popularnost AfD-a, što je vjerojatno točno ima li se na umu da prosječni Nijemci osim migrantskog pitanja nemaju previše razloga za nezadovoljstvo trenutačnom vladom, a AfD ne nudi nikakav program osim zaustavljanja dolaska migranata.

Što više, inzistiranje pridošlica na Njemačkoj to najbolje ilustrira iako je njihova percepcija situacije u toj zemlji uvelike infantilna i nerealna. Jedan podatak daje posebno razloga za zabrinutost: ovi su izbori na glasovanje potaknuli mnogo onih koji inače ne sudjeluju na izborima, s izlaznošću većom i od 70 posto. Drugim riječima, dobar AfD-ov rezultat nije samo posljedica ‘prebjega’, odnosno glasača drugih stranaka koji su se u ovom slučaju odlučili za drugu opciju, nego i aktiviranja dosad neiskorištenoga glasačkog potencijala. To ide u prilog sve raširenjem vjerovanju kako politička putanja Angele Merkel ide prema dolje i za sobom povlači stranku, pogotovo s obzirom na stalna koškanja unutar stranke i sa sestrinskim bavarskim CSU-om.

Odmah sljedeći dan šef CSU-a Horst Seehofer ponovno je otvoreno napao kancelarku referiravši se pritom na njezino ustrajanje na dosadašnjoj politici prema migrantima. – Ne može biti da je odgovor ljudima nakon ovakvog rezultata: ‘Sve će biti kao i prije.’ Ovo je tekstonski poremećaj u političkom krajoliku Njemačke – ustvrdio je Seehofer.

Slaba je pritom utjeha za Merkel što su svi kandidati njezine stranke koji su se javno distancirali od njezine politike prošli loše neovisno o tom potezu, birači se jednostavno nisu dali zavesti takvim prozirnim manevrima i odbaci su stranku, ne samo šeficu. Koalicijski partner na saveznoj razini SPD prošao je i lošije od CDU-a, ponos je spasio samo u Rajnskoj i Falačkoj, gdje je jedva zadržao vlast i odbio napad Julije Klöckner, moguće zamjene za Merkel. U druge dvije pokrajine zauzeo je tek četvrto mjesto nastavivši tako dugotrajnom pad popularnosti socijaldemokratske opcije u Njemačkoj. Birači su vjerojatno reagirali na istaknuto zastupanje promigrantske politike upravo iz redova SPD-a, koji i snažnije od Merkel želi zadržati otvorena vrata.

Ako se do saveznih izbora stvari osjetno ne promijene, migrantska kriza mogla bi vladajuću koaliciju stajati glave i dovesti Njemačku u situaciju kakva se pojavljuje i drugim demokracijama, da prvi put dobije potpunoga političkog autsajdera kao relevantnog partnera s kojim mora razgovarati. Zasad ništa ne ide u korist Angele Merkel. Poigravanjem s deklarativnim prihvaćanjem i suputnim blokiranjem migranata navukla je na sebe bijes velikog dijela javnosti, svoje stranke, ali i nekoć odanih partnera u vanjskopolitičkim odnosima. Takvoj paklenoj kombinaciji nisu odoljele ni veće političke karijere od njezine.