Fućkaš proračun ako ispred Sabora nitko ne protestira

Proračun za 2016. najavljuje se kao ključan za iščitavanje politike nove vlade. Ispao je čista ‘kamilica’. Sad izgleda da ni to nije onaj pravi dokument. A šaptači iz EK, MMF-a, Svjetske banke šalju sve više ideja.

Možda i nehotice, najbolju ocjenu proračuna za 2016. dao je zastupnik Mosta Ivan Lovrinović kad je upotrijebio poznatu frazu da je to ‘vatrogasno rješenje’. Obično se ne razmišlja o tome što vatrogasno rješenje zapravo znači. Nesretnici kojima su gorjeli stan ili kuća pa su došli vatrogasci najbolje znaju ispričati kolika je dodatna šteta bila od gašenja vatre hektolitrima vode.

Čekali smo premijera. Onda smo čekali proračun. Sad čekamo nekakvu domaću zadaću koju od Hrvatske traži Europska komisija. U tom čekanju, kad Vlada ne izlazi s motivirajućom, visokokvalitetnom predstavljenjem, hrvatskim specifičnostima prilagođenom vizijom koja će stvoriti široku frontu saveznika, javljaju se mnogi šaptači. Svjetska banka predlaže svoje ideje, MMF svoje, Europska komisija svoje, retniške agencije svoje… Zanimljivo, nitko, ali baš nitko od nabrojenih ne traži od Hrvatske da jača svoj izvozni sektor. Istina, pričaju se stare priče o konkurentnosti, ali to je ipak priča koja je u krajnjoj liniji usmjerena na olakšavanje prodaje stranim tvrtkama na hrvatskom tržištu.

Premijer Orešković zbunjuje jer nudi preširok spektar najavljenih lijekova. I on se drži priče o stranim investicijama, a ne spominje da investicije dolaze kad poduzetnik ima snage i potpore naći vanjsko tržište. Obraćajući se HGK-ovim članovima u srijedu, Orešković govori o startupovima, koji jesu važni. Ali istodobno ne vidi da se diljem Hrvatske grade, otvaraju i počinju proizvoditi pogoni i cijele tvornice klasičnih proizvoda. Ako poduzetnici to uspijevaju uza sve državne utege, kakva bi tek čudesna činili da uz upravljanje javnim dugom upravo oni postanu igrači kojima će biti podređene sve druge potrebe.

Da Orešković i njegova ekipa naprave takav ekonomski program, da ne idu slijepo provoditi ono što im netko izvana savjetuje i da ne prave unutarnje kompromise, izgledi bi bili veći. Kad premijer nema jasne i jednostavne kriterije što mu je doista važno, onda će ga u sastavljanju proračuna svaka pogođena interesna skupina moći stjerati uza zid. Pri čemu se u te skupine ubrajaju, naravno, i političari iz vladajuće koalicije.