PotrosaCi energije bit ée njezini akumulatori

Do 2030. Hrvatska bi trebala snažnije zakoračiti prema niskougljičnom razvoju. Gradovi više neće samo trošiti energiju nego je i proizvoditi te smanjiti njezinu potrošnju za trećinu od današnje količine. Potrošači već postaju takozvani protrošači.

Nakon 2020. obveza je graditi kuće blizu nulte energetske potrošnje. Još će malo energije biti potrebno osigurati iz sustava, ali količina takve energije smanjit će se do 2050.

Najveći su energetski potrošači gradovi, koji se koriste s čak 66 posto energije, čime znatno utječu na klimatske promjene. No kako postaju pametniji, to su i energetski štedljiviji, ekološki osvješteniji, čišći i za život ugodniji. No postići takav stupanj razvoja nije jednostavno ni jeftino, ali moguće je, nužno te u budućnosti obvezno. Pod vodstvom Ministarstva zaštite okoliša i prirode nedavno je dovršen projekt pripreme podloge za Niskougljičnu strategiju Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. Provedene analize i scenariji daju prijedlog vizije koja se odnosi i na gradove, a prema njima Hrvatska bi do 2030. snažnije trebala zakoračiti prema niskougljičnom razvoju.

Budući da se većina energije troši u gradovima, potrošnja i proizvodnja u gradovima određivat će smjer kojim idemo. U 2030. moglo bi biti 32-35 posto obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji, a 50-70 posto 2050. Potrošnja energije bit će znatno manja od današnje, 30 do 40 posto manja od referentne razine – kaže dr. sc. Vladimir Jelavić, direktor Odjela za zaštitu okoliša i održivi razvoj Ekoenerga i voditelj stručnog tima Ministarstva zaštite okoliša i prirode za izradu stručnih podloga Strategije niskougljičnog razvoja RH do 2030. godine s pogledom na 2050. Objašnjava da hrvatski gradovi nisu megapolisi, stoga imamo i prigodu živjeti ugodnije, udobnije i u kvalitetnijem okolišu.

Prema Jelavićevim riječima planiranje energetskih politika prema načelu održivog razvoja i konkurentnom niskougljičnom gospodarstvu strateška je odrednica koja nas vodi prema željenom cilju. A Europa i svijet opredijelili su se za razvoj gospodarstva kojim će smanjiti emisiju stakleničkih plinova do razine koja osigurava da temperatura na Zemlji neće porasti više od dva Celzijeva stupnja.

To znači da će fosilna goriva postupno morati izaći iz upotrebe, ali ne i potpuno do 2050. U niskougljičnom društvu živjet ćemo i raditi u niskoenergetskim zgradama male emisije s pametnim sustavima grijanja i hlađenja. Razvoj i sve šira primjena ICT tehnologije omogućuje veliki napredak tehnike, stoga je riječ samo o pitanju vremena integracije energetike, prometa i gospodarenja resursima – dodaje Jelavić ističući da će se u budućnosti u gradovima proizvoditi mnogo više energije za vlastite potrebe, a to podrazumijeva da svatko na razini grada, zgrade ili obiteljske kuće slijedi takav princip.

Nakon 2020. obveza je graditi kuće blizu nulte energetske potrošnje. Potrošači energije bit će istovremeno i njezini akumulatori, primjerice, vozila na električni pogon, koja će punjenje i pražnjenje prilagoditi ostalim izvorima i potrošačima. Budući da je površina prostora u gradovima ograničavajući faktor za proizvodnju energije, za to ćemo se koristiti fasadama, ulicama, krovovima automobilima… Ali unatoč tomu 2050. će se još dio energije proizvoditi iz fosilnih goriva. Inače na svjetskoj se razini tek nakon 2035. godine očekuje da će u proizvodnji električne energije udio obnovljivih izvora biti veći od proizvodnje iz fosilnih klasičnih termoelektrana – naglašava Jelavić ističući da su tehnička rješenja za gradnju gotovo nulte energetske potrošnje danas potpuno poznata.

Ali još ne postoje generalna rješenja, tipizirani sustavi opće primjene, a potrebno je i inovativan inženjerski pristup u fazi projektiranja. Ipak ta su rješenja sve više integralna i u njima moraju sudjelovati stručnjaci različitih struka jer u resursno učinkovitom društvu, cirkularnoj ekonomiji praktički nema otpada.

Jelavić ističe da će glavni oblik energije biti električna energija, a ono što se ne bude moglo proizvesti u gradovima, proizvodit će se u obnovljivim izvorima na drugim mjestima. Pametni sustavi upravljanja potrošnje energije u realnom vremenu kontrolirat će proizvodnju, potrošnju i pohranjivanje energije, a potrošači energije bit će povezani naprednim mrežama tako da će se sigurnost opskrbe energije povećati.

U gradovima bi prednost trebala imati solarna energija i upotreba toplinskih crpki, a biomasa se upotrebljavati pod određenim uvjetima i u centraliziranim sustavima jer treba imati u vidu moguće povećanje emisije čestica – kaže Jelavić.

U skladu s promjenama u proizvodnji i skladištenju energije, promijenit će se i infrastruktura u tom sektoru. Nova oprema zahtijevat će manje prostora, a budući da će glavni oblik energije biti električna energija, dobit će se više korisnog prostora.

Jelavić izazovom smatra energetsku obnovu postojećih zgrada, posebno starih gradskih jezgri i kulturno zaštićene gradnje, koje treba obnoviti na način da energetski funkcioniraju približno kao i novogradnja. Većim dijelom zastarjele energetske infrastrukture u budućnosti se više nećemo koristiti, primjerice, dugim krutim gorivima danas se ne koristimo u gradovima pa će i dimnjaci sve manje trebati, no dio instalacija centraliziranih toplinskih sustava može se upotrijebiti i u novoj energetskoj strukturi. Postojat će, naime, zajednički akumulatori topline i centralizirani sustavi s obnovljivim izvorima energije.

Osim racionalnom trošenju energije društvo treba težiti razvoju kružne ekonomije, što znači izbjegavanju nastajanja bilo kakvog otpada. No to ne može promijeniti samo odluka, nego dizajn, proizvodnja i distribucija proizvoda te njihova potrošnja.

Cilj je da na deponije otpada odlazi što manje bilo kakvog materijala. Sve postaje sirovina koja se može ponovo upotrijebiti. Otpad, sortiran prema različitim materijalima, i dalje će se sakupljati, a odgovornost za to nije samo na komunalnim službama već na svakom pojedinu. Mislim da smo kolektivno svi na višem stupnju svijesti od infrastrukture koja nam trenutačno omogućuje ponašati se okolišno odgovorno. U Hrvatskoj je izazov, u odnosu na velike zemlje EU, veći jer će uporaba otpada biti manje ekonomična nego u državama velikih ekonomija, a nemamo slične mogućnosti ni u upotrebi raznolikoga otpadnog materijala. Ali imat ćemo sve manje energetskog iskorištavanja otpada jer će goriva komponenta biti sve manja – objašnjava dr. sc. Jelavić.

U Hrvatskoj je oko 50 gradova potpisalo povelju o energetski održivim gradovima i svi oni imaju akcijske planove strategije održivog razvitka. U njima su se deklarirali smanjiti emisije stakleničkih plinova 20-30 posto, a neki čak i do 50 posto. No dr. sc. Vladimir Jelavić ističe da su neki od tih planova rađeni prilično administrativno i možda nisu kvalitetni jer su ih neke konzultantske kuće površno odradile. Prema njegovim riječima planiranju razvoja energetske strategije gradova treba pristupiti odgovorno, planovi trebaju biti provedivi i mora se osigurati razvojna usklađenost prema različitim sektorima, a u svemu tome ključna je participacija te sudjelovanje javnosti i dionika u tom procesu.