AUTOCESTE

Paralelno s novom analizom isplativosti vinjeta Ministarstvo prometa pegla dokument svojih prethodnika. Vlada nije potpuno odustala od ideje monetizacije autocesta iako je to u igri kao krajnja mjera za rješavanje duga za gradnju autocesta.

Teško je ovih dana uloviti novog ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Olega Butkovića u njegovom kabinetu u zagrebačkoj Kockici. On, tvrde njegovi suradnici, većinu svoga radnog vremena provodi u uredu kolege ministra financija Zdravka Marića. Razlog više nije proračun, već otplata duga od 4,5 milijardi eura za gradnju hrvatskih autocesta koji opterećuje državne financije već godinama. I ne nazire mu se kraj.

Nije tajna da se hrvatske autoceste ne mogu više financirati postojećim sustavom naplate cestarina i sve je izvjesnije da će se mijenjati jer naplatom cestarine država upriliči 250 milijuna eura na godinu, a primjerice Slovenci s upola manje kilometara autocesta od vinjeta zarade čak 300 milijuna eura. Hoće li i Hrvatska u potpunosti prijeći na sustav vinjeta ili će se one uvesti uza zadržavanje sustava ENC, pitanja su na koja bi Vladi odgovore trebala dati stručna studija koju će provesti konzultanti prema izboru Europske banke za obnovu i razvoj (EBDR), a koja bi trebala biti gotova do kraja ove godine.

Studija će se financirati dijelom iz zajma EBRD-a u vrijednosti 250 milijuna eura, a njezin je cilj pripremiti sveobuhvatnu analizu i prijedloge za najbolji budući model poslovnog upravljanja društvima Hrvatske autoceste d.o.o. (HAC) i Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. (ARZ), kao i odgovoriti na koji će se način plaćati cestarine. Zajmom EBRD-a započet će i procesi restrukturiranja u HAC-u i ARZ-u, ali i u društvu Hrvatske autoceste Održavanje i naplata cestarina (HAC-ONC), koje će se, ako je vjerovati Liderovim izvorima, na kraju jedino i privatizirati, što je ideja nastala u kabinetu bivšeg premijera Zorana Milanovića.

Vlada, pa tako ni ministar Butković, nisu potpuno odustali od ideje monetizacije autocesta, iako se je to krajnja mjera od koje i ministar najviše zazire. Takvo je stajalište ponovio nekoliko puta tijekom predizborne kampanje. Njegova je želja, što nam je potvrdilo nekoliko njegovih bliskih suradnika, da autoceste ostanu u vlasništvu države i da budu samoodržive. No želje su jedno, a stvarnost drugo.

Svjesni su toga i u Vladi, koja je već pustila probni balon da se o privatizaciji autocesta ozbiljno razmišlja. Spominjala se mogućnost da se u inicijalnu javnu ponudu (IPO) dionica društva HAC i ARZ uključe obvezni mirovinski fondovi sredstvima iz drugog stupa, ali i građani, a jedna od mogućnosti o kojoj su pisali mediji je bila i da mirovinski fondovi refinanciraju dospjele dugove HAC-a uz dokapitalizaciju od oko milijardu eura, ali to je samo drugo ime za većinsku privatizaciju te tvrtke.

Od donošenja proračuna u vladi Tihomira Oreškovića ozbiljno se raspravlja o budućem modelu poslovanja HAC-a, ARZ-a i HAC-ONC-a. Osnovna ideja o kojoj postoji konsenzus privatizacija je društva HAC-ONC, što nam je potvrdilo nekoliko izvora. A kao temelj takvog modela ozbiljno se analizira dokument kompliciranog imena – Prijedlog zakona o postupku razduživanja strateških trgovačkih društava Hrvatske autoceste d.o.o. (HAC) i Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. (ARZ) privatizacijom trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.d. (HAC-ONC) putem inicijalne javne ponude. Riječ je o prijedlogu zakona koji je izradila vlada Zorana Milanovića, a koji je trebao biti alternativa monetizaciji autocesta modelom koncesije, od čega se odustalo u travnju prošle godine.

Bivša je vlada tako izradila dokument koji, pojednostavnjeno rečeno, predviđa gašenje ARZ-a i prijenos njegove imovine u vlasništvo države. Spornom dionicom od Zagreba do Rijeke upravljao bi HAC temeljem Zakona o cestama koji je vlada u prošloj godini i promijenila. HAC bi se, prema tom prijedlogu, obvezao pretvoriti društvo HAC-ONC u svojem vlasništvu u dioničko društvo koje ne bi sadržavalo kreditne obveze HAC-a, a nakon ozbiljnog restrukturiranja tog društva pripremila bi se prodaja 60-postotnog udjela tog društva inicijalnom javnom ponudom, čime bi, predviđeno je, moglo zaraditi 1,5 milijardi eura. Putem IPO-a ponudilo bi se 57 posto dionica HAC-ONC-a, a preostalih tri posto dionica prenijelo bi se na Fond hrvatskih branitelja. Predviđenim iznosom Republika Hrvatska kao pravni slijednik ARZ-a, koji će se likvidirati, isplatila bi dug tog ugašenog poduzeća od 458 milijuna eura, a HAC svoj dug od 1,042 milijarde eura. Nakon IPO-a stanje preostalog duga HAC-a trebalo bi iznositi 2,060 milijardi eura, a stanje duga RH (temeljem duga preuzetog od likvidiranog društva Autocesta Rijeka – Zagreb) 454.

Da je zakon tad prošao, takav oblik privatizacije mogao bi, kaže, krenuti već u lipnju ove godine, a sada, s obzirom na opsežne i komplicirane procedure, jer novi prijedlog zakona treba proći savjetovanje sa zainteresiranim javnošću, pa Vladi i Sabor, a na kraju i odobrenja Hanfe, monetizacija se, u bilo kojem se obliku Vlada odlučila, ne može pokrenuti do proljeća iduće godine. – Mogu potvrditi da neću biti protiv bilo koje vrste monetizacije autocesta, bilo da je riječ o modelu privatizacije putem inicijalne javne ponude, bilo koncesije, bilo putem sekuritizacije obveznica HAC-a iako ovaj posljednji model smatram najlošijim. Monetizacija je dobro rješenje za Hrvatsku jer smanjuje naš javni dug – poručio je Hajdaš Dončić. HAC-ONC prema projekcijama tog zakona trebao bi biti iznimno profitabilna tvrtka koja bi poreznim prihodima trebala pomoći društvu HAC pri otplati preostalih kreditnih zaduženja. No Prijedlog zakona, baš kao i cijeli plan otplate kreditnih zaduženja putem privatizacije poduzeća HAC-ONC iz cijelog niza razloga nisu primjerena rješenja za problem duga autocesta ni odgovarajući model upravljanja autocestama, koje su i prema Zakonu o cestama javno dobro u općoj upotrebi, stajalište je stručnjaka koji su sporni zakon i analizirali. Prema njima jedina pozitivna stvar zakona ukidanje je društva ARZ, prijenos njegove imovine na Republiku Hrvatsku te davanje njegove bivše imovine na upravljanje HAC-u.

Naime, društvo ARZ koje upravlja dionicom autoceste Zagreb – Rijeka je, upravo kao i HAC, javno poduzeće koje se bavi upravljanjem i održavanjem autocesta. S obzirom na sličnost poslova održavanja i upravljanja, baš kao i na već postojeću integriranost sustava naplate cestarine, ne postoji nijedan razlog zašto se ARZ ne bi pripojio HAC-u. Poslovi bi se brže i lakše objedinili, povećala bi se efikasnost, smanjili troškovi ukinjanjem dvostrukih organizacijskih struktura i resursa, a ujednačila bi se i razina kvalitete pruženih usluga. Tako da je njihovo pripajanje u suštini i logično. HAC je pak osnovan s ciljem ubrzane gradnje autocesta, a s obzirom na to da je tu funkciju uspješno dovršio, ne postoji više potreba za zadržavanjem HAC-a kao zasebne organizacije te stručnjaci predlažu da se to društvo pripoji Hrvatskim cestama s ciljem racionalizacije troškova upravljanja, povećanja efikasnosti i općenito objedinjavanja upravljanja cestama na području Republike Hrvatske.

Kao glavni problem drugog dijela zakona koji se odnosi na prodaju udjela u poduzeću HAC-ONC navode cijeli niz negativnih ekonomskih posljedica. Naime, prodaja društva HAC-ONC privatnim investitorima u iznosu od 1,5 milijardi eura neće osigurati dostatna sredstva za pokrivanje ukupnog duga, koji već sad iznosi oko 4,5 milijardi eura. Najveći dio duga na taj će način ostati u naslijeđe Vladi, koja će ga morati otplatiti i to s bitno smanjenim mogućnostima njegovog financiranja zbog smanjenih prihoda od autocesta nakon prodaje poduzeća ovlaštenog za upravljanje njima.

A koliko je Vlada ozbiljno na tragu toga da privatizira HAC-ONC možda najbolje dokazuje činjenica da je to jedino poduzeće kojem je Vlada imenovala novu upravu. Vlada je tako još 16. ožujka smijenila dosadašnju predsjednicu Uprave HAC-ONC-a Slavicu Grdan i članove Uprave Krešimira Kvaternika i Marija Cvrlju te postavila na čelo društva Josipa Draženovića, koji je bio direktor građenja u HAC-u, te Borisa Huzjana, dosadašnjeg direktora tehničkog sektora i EU-projekata u ARZ-u. Jedan od njihovih prvih ciljeva bit će provođenje zahtjevnog restrukturiranja, a sve u sklopu rješavanja dugova za autoceste, a možda i kao priprema za privatizaciju putem IPO-a.