DRŽAVNI DUG Kupci obveznica od 2020. morat će rezervirati do osam milijardi eura

Danas vjerovnici ne moraju rezervirati nikakav novac za kreditiranje države. To će se postupno mijenjati. Visina rezervacija ovisit će o kreditnom riziku. Prema današnjem rejtingu to bi bilo sto posto na svaku deviznu obveznicu i kredit.

Vije su stvari možda labavo, ali očito povezane. Početkom lanjskoga prosinca tada još svježi novi šef HUB-a Zdenko Adrović najavio je (većina je iščitala: zaprijetio) da će poslovne banke smanjiti, na neko vrijeme moguće i obustaviti, kredite državi jer su dosegnule ‘limit koji je teško prekoračiti’. Za to je uporište potražio u brojkama – uoči krize 2008. godine u imovini banaka bilo je manje od deset posto plasmana državi; danas je to već četvrtina imovine!

– Za banku koja je 25 posto svoje imovine uložila u državu povećanje toga udjela nema nikakvoga smisla – precizirao je. Ili, u prijevodu: banke se žele zaštititi od mogućih gubitaka dogodi li se da država neće biti u stanju vraćati dugove. Moody’sova nedavna potvrda dva ranga ispod investicijskoga rejtinga kakvog su nam već dodijelili S&P i Fitch potvrđuje da se Hrvatsku sve češće gleda kao mogućeg neplatišu.

Nekako istodobno HNB je osmišljavao strukturne repo operacije kojima bi bankama i tržištu plasirao jeftin novac, i to ne bilo kakav nego – kune! Prva je aukcija održana u veljači ove godine kada je bankama plasirano 565 milijuna kuna uz kamatu od 1,8 posto. Plan je ove godine upumati na tržište ukupno dvije do tri milijarde kuna, što bi imalo učinak smanjenja obvezne pričuve banaka za jedan postotni bod.

Što povezuje te dvije stvari? Nova regulativa EU. Koja će povezati izračune adekvatnosti regulatornoga kapitala banaka s uvođenjem pondera rizika za državne obveznice nominirane u stranoj valuti, pri čemu će visina pondera ovisiti i o kreditnom rejtingu države.

Konkretno, iz HNB-a pojašnjavaju: – Za izloženosti banaka državi od 1. siječnja 2018. godine, uz prijelazno razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. godine, počinje se postupno primjenjivati ponder rizika za državni dug nominiran u valuti koja nije domaća valuta zemlje izdavatelja. Kreditne institucije u EU u tom će prijelaznom razdoblju ponder rizika tih potraživanja postupno određivati sukladno kreditnome rejtingu, a ne više dodjeljujući im sadašnji ponder rizika nula posto.

Taj povlašteni ponder od nula posto, neovisno o kreditnom rejtingu, moći će od 1. siječnja 2020. godine primjenjivati samo za izloženosti prema središnjoj državi i središnjoj banci nominirane u domaćoj valuti pojedine države članice te na sav dug onih država koje imaju najviši kreditni rejting – preciziraju u HNB-u. U nedavnom intervjuu Lideru Adrović je bio znatno oštriji upozoravajući kako će, kada se promijene propisi na razini EU, plasman svakoj državi biti ponderirani odgovarajućim postotkom rizika koji će ovisiti o rejtingu države.

– Dakle, u tom trenutku, za godinu ili dvije, svi plasmani RH bit će ‘opterećeni’ odgovarajućim postotkom rizika i ‘trošit’ će kapital banaka – stoji u intervjuu.

Iz HNB-a ipak poručuju da to nije do kraja točno. Naime, kada je riječ o državnim obveznicama, ako ‘budu smatrane kunskim obveznicama’, moći će zadržati povlašteni rizični ponder od nula posto. No obveznice nominirane i izdane u stranoj valuti imat će u bankama registriranima u EU veći rizični ponder, koji će početkom 2020. godine – ako bude zadržan postojeći kreditni rejting zemlje – dostići 100 posto!

– HNB i lokalne banke aktualne procjene rizika države u prvom stupu izračuna minimalne stope adekvatnosti regulatornoga kapitala dopunile su određivanjem dodatnoga kapitala iznad minimalno propisanog, a izračunatog i utvrđenog u procesu ICAAP-SREP (tako zvani drugi stup). Tako je kapitalni zahtjev već u znatnom dijelu sadržan u drugom stupu koji se određuje SREP-om (supervisory review and evaluation process). Prelaskom tih kapitalnih zahtjeva u prvi stup smanjit će se zahtjevi drugog stupu. Detaljne simulacije nije moguće provesti, ali preliminarne simulacije pokazuju da sistemski važne banke imaju dovoljno kapitala da nastave neometano poslovati i nakon uvođenja tih zahtjeva.

Zaključno, ponavljamo da promjena kapitalnih zahtjeva neće utjecati na obveze formiranja rezervacija po javnom dugu Republike Hrvatske, bez obzira na valutu u kojoj je nominiran – kategorični su u HNB-u.

O kojoj točnoj izloženosti banaka govorimo? Lider je već pokušao istražiti tko su vlasnici hrvatskoga duga i koliko tog duga drže domaće banke, ali inozemna je izdanja nemoguće objediti na jednome mjestu. HNB nas je uputio na Ministarstvo financija, Ministarstvo, pak, na HNB-ove podatke, pa smo iz tog loptanja iščitali samo ono što je javno dostupno: devizna potraživanja i kunska potraživanja s valutnom klauzulom od središnje države i fondova socijalne sigurnosti u siječnju 2016. iznosila su 63,6 milijardi kuna!

Što kažu u bankama? Dvije najveće ignorirale su Liderov upit, ostale su prilično oprezne. U Raiffeisen banci kažu da bankarski sektor obilježava visoka stopa kapitalne adekvatnosti. Potkraj prošle godine stopa osnovnoga redovnoga kapitala iznosila je 19,2 posto, a stopa ukupnoga kapitala 20,9 posto, dakle razina kapitalizacije banaka u Hrvatskoj podosta je viša od ciljanih veličina iz kapitalne direktive EU. Panike, kažu, neće biti zbog nekoliko razloga. U srednjem roku nije izgledan rast potražnje za kreditima koji bi povećao rizikom ponderiranu imovinu banaka i time smanjio adekvatnost kapitala, dakle nije izgledan ni rast prosječne rizičnosti portfelja plasmana banaka. Štoviše, pozitivne promjene u realnom sektoru upućuju na mogućnost smanjenja rizičnosti portfelja (pad NPL koeficijenta), dakle i kapitalnoga zahtjeva.

– Osim promjenama minimalnih stopa adekvatnosti pojedinih vrsta kapitala, regulator može povećanje ili smanjenje kapitalnih zahtjeva provesti izmjenama u pravilima o priznavanju kapitala ili izmjenama u propisima o izračunu rizičnosti imovine ili potencijalnih obveza banke. Unutar EU-projekta bankarske unije jedan je od važnijih ciljeva odvajanje rizika države od rizika banaka. Za ostvarivanje toga cilja nužno je izmijeniti status plasmana banaka državi, koji se dosada neopravdano smatrao nerizičnim, i povezati ga s rizikom države. Znači da bi banka s portfeljem plasmana visokorizičnoj državi imala povećan kapitalni zahtjev.

Promjena u ponderu rizičnosti države koji služi za izračun kapitalnoga zahtjeva banke ne utječe na rezerviranja za gubitke po neprihodujućim plasmanima (NPL). NPL se formira ako je izgledan događaj koji bi rezultirao smanjenim povratom po dospjeću duga (u ovom slučaju zbog ogluhe države kao dužnika). Tada bi se trebale izdvojiti rezervacije u visini očekivanog umanjenja povrata. Proces fiskalne konsolidacije koji nastoji provesti Vlada udaljava nas od hipotetičke mogućnosti neisplate dospjelih obveza države, pa ni formiranje rezervacija za rizik u bankama koje drže portfelje dužničkih instrumenata RH nije izgledno – zaključuju u RBA-u.

Dodaju kako bi očekivana promjena rizičnoga statusa plasmana državi trebala smanjiti motiviranost banaka za plasmane u državni dug, no oni ni sada nisu veliki u portfeljima banaka. S druge strane, banke bi mogle biti dodatno motivirane za plasmane klijentima iz privatnoga sektora.

U Ersteu ponešto drukčije procjenjuju stvar. Kažu kako se već sada može zaključiti da će takozvana IFRS9 regulativa, koja stupa na snagu 2018. godine, imati veći utjecaj na izdvajanja za rezervacije.

Teško je govoriti o konkretnijim brojkama, jer je proces prikupljanja inicijalnih podataka Europske centralne banke u tijeku i tek se očekuje njihovo javno objavljivanje. Ako se pokuša analizirati mogući utjecaj te regulative na kreditno poslovanje, odnosno odbivanje novih plasmana, potencijalno bi ona mogla imati određeni utjecaj na cijenu i dostupnost kredita, posebno kada su u pitanju klijenti visokog stupnja rizičnosti. Zaključno, domaći i međunarodni regulatorni okvir i njegove česte promjene bankama posljednjih godina nameću veliki pritisak, a sudeći prema najavama isti se smjer može očekivati i u budućnosti. Pritom treba naglasiti da je regulativa iznimno važna, ali fokus banaka trebao bi biti na klijentu i njegovim potrebama, uz minimalnu razinu državnih intervencija i smanjenje novih regulatornih zahtjeva – kažu u Ersteu.

Iz Hypo banke kratko odgovaraju da s obzirom na pripremljeno i provedeno čišćenje bilance u sklopu procesa privatizacije grupe u banci ne očekuju veći porast troškova rezervacija, tim više što je već sada omjer nenaplativih plasmana u ukupnima niži od prosjeka industrije.

Marijana Ivanov, profesorica sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, u analizi ponude kunskih kredita već je za Lider zaključila kako nakon prvotnog oduševljenja kunizacijom plasmana banaka i niže cijene financiranja, cijelu priču ipak treba gledati isključivo u kontekstu buduće promjene regulative izračuna adekvatnosti regulatornoga kapitala banaka.

Izvjesno je da će postupna primjena nove regulative smanjiti interes banaka za držanjem hrvatskih državnih vrijednosnica denominiranih u stranim valutama, koje čine barem 45 posto ukupnih ulaganja u državne obveznice. Banke će eventualno supstituirati eurske obveznice onima u kunama, poželjno bez valutne klauzule, što je već vidljivo u posljednjih nekoliko izdanja državnih obveznica. U tom procesu aktivnu ulogu može imati HNB s učincima na rast jeftinih izvora kunskih viškova likvidnosti banaka s određenim dosegom utjecaja na niže kamate na državni dug i promjenu strukture plasmana državi.

Neizvjesnost konačnih učinaka svih akcija HNB-a i dalje postoji jer je već sada ukupna izloženost banaka prema državi relativno visoka i nije isključeno da će je banke smanjivati (poslati državu da se ubuduće financira u inozemstvu). Sretna je okolnost za financiranje države na domaćem tržištu to što većina alternativnih inozemnih državnih vrijednosnica trenutačno nosi nizak prinos – zaključila je za Lider Ivanov.

Ako je suditi prema onome što kaže Adrović, banke će očito smanjivati kreditiranje države, što je dobra vijest za realni sektor gladan kredita. Strašenje javnosti zapravo je dobra vijest i za porezne obveznike, koji na kraju lanca financiranju i deficit i zaduženje. Država će se sve češće morati zaduživati u inozemstvu, a inozemni će financijeri dobro razmisli isplati li im se uložiti u papire za koje će morati rezervirati priličan kapital (sa sadašnjim rejtingom to je 100 posto!). To će sigurno natjerati vlast na daljnje fiskalno čišćenje. Pa možda do 2020., zahvaljujući novim EU-propisima, doista dobijemo uređenije državne financije. Posredno, i ukupnu poslovnu klimu.