Home / Financije / Ova vlada ima još 3-6 mjeseci manevarskog prostora kod stranih investitora

Ova vlada ima još 3-6 mjeseci manevarskog prostora kod stranih investitora

Na konferenciji ‘Macroeconomic Outlook 2016-2017’ u organizaciji Hypo Alpe-Adria-Banka posebnu pozornost privuklo je izlaganje direktora Odjela kreditnih strategija za regiju EMEA ugledne japanske banke Nomure. Timothy Ash specijalizirao je tranzicijske ekonomije i dobro poznaje regiju Istočne i Jugoistočne Europe, pa tako i hrvatske prilike, zbog čega ga često u izradi tekstova o ovom području konzultiraju novinari Bloomberga, Financial Timesa, Wall Street Journala, Politica i drugih. S čovjekom čiji savjet slijede neki od najvećih i najvažnijih investitora razgovarali smo o aktualnoj situaciji i perspektivi Hrvatske.

  • U svom ste izlaganju spomenuli nešto interesantno, da je na vama da preporučite ili ne preporučite ulaganje u neke obveznice. Biste li u ovom trenutku preporučili hrvatske obveznice? Imajući u vidu da na regiju gledam konstruktivno jer izvozi u Europu, ima ograničenu vezu s Kinom, uvozi sirovine, savjetovao bih izloženost ovoj regiji, a Hrvatska i Srbija dvije su zemlje s najvećim prinosom u regiji. Dakle, kao investitor dobijete više…

  • Što i nije najbolje za te zemlje, s druge strane. Nažalost, nije, iz niza razloga Hrvatska vjerojatno plaća više kamate nego bi trebala, ali to znači da se Vlada mora pozabaviti pitanjima kao što su javni dug, javne financije, strukturni fondovi, rast i takve stvari. Vlada se mora više usredotočiti na reforme, a investitori će to nagraditi.

  • Kako komentirate najnovije Moody’sovo ‘rušenje’ Hrvatske? Nekada i agencije za kreditni rejting mogu zaostajati za događajima, one imaju svoje procedure i potez je možda zato bio razočaravajući, ali istovremeno taj rejting sada je samo usklađen s rejtingima ostalih velikih agencija. Ne mislim zato da je u pitanju važan potez koji je bitno promijenio stajalište investitora prema Hrvatskoj. Oni su već upoznati sa svim razlozima odluke Moody’sa, stoga ne vjerujem da je baš ta odluka posebno stajala Hrvatsku u pogledu cijene posuđivanja.

  • Ali javnost to smatra lošim signalom, to je nekako hladan tuš za novog premijera i Vladu. Čini se da nije ostavio dobar dojam u smislu nuđenja nečega novog, optimističnog investitorima. Ne bih se složio, to nije baš pošteno. Činjenica da je trebalo dva mjeseca za formiranje vladačke koalicije nije krivica premijera, a odgodilo je stvari. Za promjenu odluke Moody’s bi trebao vidjeti dobro promišljen program fiskalne konsolidacije i strukturne reforme, za što premijer jednostavno nije imao vremena. Vrijeme nije bilo na njegovoj strani, a Moody’s bi vjerojatno to učinio bez obzira na sve. Ne bih zato previše važnosti dao toj odluci, mislim da će imati ograničen učinak na cijenu, a može biti i pozitivan, usmjeriti fokus političara na ono što treba napraviti. U redu, reting je srušen, treba spriječiti njegovo daljnje pada i poraditi na dizanju.

  • Kao što ste rekli, nije imao što predstaviti. Prošlo je nekoliko mjeseci, a još ne postoji nikakva indikacija kakva će biti politika Vlade. Vjerujem da investitori jednako kao i hrvatska javnost ne znaju što su točno namjere Vlade. Ovdje živite i sigurno imate bolji pregled od mene, zato mislim da bi premijer morao kod kuće reklamirati svoje ideje, jednako kao i vani. Pozitivna stvar je bolji uspjeh proračuna od očekivanog i planovi za ovu godinu čine se vrlo razumni, što je prioritet za novu vladu. Tržište i investitori umireni su proračunom i želimo vidjeti više, ali treba vremena za stvaranje, predstavljanje i onda implementaciju politika. Ne vjerujem da strani investitori gube povjerenje, ali ako nešto konkretno ne vidimo u tri ili šest mjeseci, počet ćemo postavljati pitanja. Trenutačno, tržište je voljno novoj vladi dati manevarskog prostora. I Hrvati i strani investitori znaju koji su problemi u Hrvatskoj i što treba napraviti, samo je potrebna politička volja Vlade i Sabora za provođenje tih reformi.

  • To nas i dovodi do sljedećeg pitanja, mislite li da ova vlada ima kapacitet za smišljanje i provođenje reformi? Nisam veliki stručnjak za hrvatsku politiku, ali gledajući unatrag, ako pogledate opcije prije izbora, Hrvatsku od nezavisnosti vođe HDZ ili SDP, slični političari. Novi je premijer nešto drugo, svakako zanimljiv čovjek. Mi u engleskom imamo izraz ‘dokaz da puding postoji je u tome što ga jedeš’, Hrvatska je na dnu liste prema gospodarskom rastu u regiji, imali ste šest godina recesije, tako da možda stare osobnosti nisu uspjele i trebate nešto drugačije, novu osobu sa svježom perspektivom. Jasno, on nije profesionalni političar i nema iskustva u vlasti, ali njegov životopis izgleda dobro, ima iskustva u biznisu i svakako je jasno da je u tome bio uspješan. Dajmo mu onda nešto prostora i vidimo hoće li nešto postići jer ne vjerujem da je u Hrvatsku došao neuspješno, nije mu bilo nužno u CV staviti da je bio premijer Hrvatske, koliko god je to dobrodošlo, već se vratio sa željom poboljšavanja države, za što ima priliku. Postoji još nekih pozitivnih stvari, novi ministar financija vrlo je iskusan tehnikrat koji je odmah počeo raditi, zna probleme i brzo može smisliti program fiskalne konsolidacije, Hrvatska narodna banka vrlo je kredibilna institucija i vanjske su okolnosti vrlo naklonjene Hrvatskoj. Pričekajmo prije donošenja suda, teško je ocijeniti nekog tko je na vlasti tek nekoliko mjeseci. Na kraju krajeva, građani Hrvatske će biti konačni suci njegove sudbine.

  • U očima velikog dijela javnosti problem nije u njemu, već u političkim snagama iza njega. Nema izravnu političku potporu svoje stranke, ovisi o drugima, što je možda i razlog eksplicitnog spominjanja političkih okolnosti u izvješću Moody’sa, koji to ne radi često. Agencije za kreditni rejting uvijek uzimaju politiku u obzir i nisu uvijek u pravu. Drugačije rečeno, bi li HDZ ili SDP bolje vodili vladu i radili drugačije? Vjerujemo li da bi vodstvo HDZ-a ili SDP-a bolje radilo? Nisam siguran. Imate novog premijera, djeluje kao talentiran čovjek i morate mu barem malo vjerovati, tek je dva mjeseca na poslu i ne treba odmah kritizirati. Razumijem, s druge strane da su očekivanja velika, građani žele promjenu, imate novog čovjeka na vrhu i ljudi hoće rezultate, međutim, rano je za konačnu ocjenu.

  • Kakve su promjene potrebne, što bi bile neke ‘brze pobjede’ za Vladu? Prvi problem za Hrvatsku zbog kojeg toliko skupo posuđuje javni je dug. Oko 85 posto BDP-a među najvišim je omjerima u usporedbi s državama, veći je od onog u Rumunjskoj, Srbiji ili Mađarskoj i morate nešto napraviti na smanjenju tog odnosa, iako je fiskalna konsolidacija bolna i teška. Drugo, ako želite smanjiti potrebu za zaduživanjem možete prodati neaktivnu imovinu, ne znam što imate da se može brzo prodati, ali to su neke ‘brze pobjede’. Globalne okolnosti možda nisu poticajne u pogledu cijene koju se može dobiti, ali to je područje koje se može razmotriti. Osim toga potrebno je popraviti konkurentnost reformom obrazovnog sustava i tržišta rada, odnosno poboljšanjem vještina radnog stanovništva tako da strane kompanije žele doći u Hrvatsku jer nudi konkurentan rad i visoku bazu vještina radnika. Na konferenciji mi je jedan predstavnik proizvodnog sektora došao i pitao me kako zadržati školovane radnike koji odlaze van. To je, recimo, jedna stvar kojom se Vlada mora dugoročno pozabaviti. Sljedeća stvar je poslovna klima, odnosno administracija, korupcija i regulatorni okvir, što se može nešto lakše popraviti. Među lakšim potezima je i poboljšanje marketinga, ‘prodaje’ zemlje vani, možda putem investicijske agencije koja radi na dovođenju investitora, pa je tu turizam, koji nudi veliku priliku zbog sigurnosnog stanja. To treba iskoristiti, oglašavati državu vani.

  • Specijalizirani ste za tranziciju iz planske u tržišnu ekonomiju – gdje vidite Hrvatsku danas u odnosu na proglašenje neovisnosti? Došao sam prvi put ovdje 1988., bio angažiran u regiji ranih 90-ih i čini mi se da je napredak fascinantan ako razmislite gdje je regija bila prije 25 godina. Neki ljudi možda nisu ni mogli zamisliti da će sve te zemlje biti članice Europske unije, iako je bilo, naravno, loših stvari i ekonomskih problema. Sada imate siguran bankarski sektor, koji može biti bolji, imate ministarstvo financija i institucije koje funkcioniraju prema normama EU, građani mogu putovati slobodno, dosta je pozitivnih stvari postignuto. Moglo je biti i bolje, ali ne postoji priručnik za tranziciju i jasno da je bilo pogrešaka. Ako usporedite Hrvatsku s konkurencijom poput Poljske, Mađarske, Rumunjske, Slovenije, razočaravajuće je da ekonomija ne raste koliko bi trebala. Možda je problem kasno članstvo u EU, možda u političkom okružju koje nije bilo poticajno za duboke reforme, teško je reći. Mislim da je jasno što Hrvatska treba napraviti i malo tko bi sporio o tome.

  • Je li Hrvatska iskoristila prednosti članstva u EU dovoljno? U početku je bilo mnogo euforije i velikih očekivanja imajući u vidu iskustva drugih država prije Hrvatske. Nažalost, Hrvatska je ušla prekasno, taman kada je Europa bila u fiskalnoj konsolidaciji i nije bilo novca za razbacivanje. Ulazak u EU znači plaćanje velikih iznosa odmah i potrebu institucionalne reforme da bi se moglo pristupiti fondovima, a Hrvatska nije bila spremna za to kada je ušla. No kada pogledate sada podatke o izvozu i rastu BDP-a, čini se da Hrvatska napokon osjeća koristi članstva i pristup tom tržištu donosi polako koristi.

  • Koliko realnim smatrate projekcije novog proračuna koji se oslanja na milijardu eura iz EU? Iskustvo Poljske pokazuje da se takve stvari može naučiti, riječ je o razvoju institucionalnoga kapaciteta i poznavanju birokratskog sustava EU. To je proces, Poljska je sporo krenula, ali je onda počela hvatati korak. Fondovi su izdašni i ako im Hrvatska uspije pristupiti, to će biti vrlo dobro za državu. Hrvati su dovoljno pametni da to naprave, poboljšanja su već vidljiva.