HANS FISCHER Neslavni završetak Tatine velike britanske avanture s čelikom

Neslavnii završetak Tatine velike britanske avventure s čelikom. Kad je prije nepunih deset godina Tata Steel kupio britansku čeličanu Corus, činilo se to velikom pobjedom indijske kompanije nad nekadašnjim gospodarima. No akvizicija opterećena golemim kreditima nikako se nije isplatila, a jeftin kineski čelik dokrajčio ju je. S obzirom na to da je u pitanju ukupno oko 40.000 radnih mjesta, Britancima nije svejedno kako će ta priča završiti – prodajom svega, dijelova, likvidacijom.

Proši je utorak iz Tate stigla vijest da je Upravni odbor odbacio plan preokreta, koji je okarakterizirao kao pre-skup (najveća britanska čeličana u Port Talbotu navodno gubi milijun funti na dan). Umjesto toga, kako je najavio šef europskih operacija Hans Fischer, Tata je odlučio rasprodati cjelokupnu operaciju u Britaniji, čime bi izravno bilo pogođeno 15 tisuća radnih mjesta (samo bi zatvaranje Port Talbota značilo četiri tisuće nezaposlenih, povrh već najavljenih tisuću prije dva mjeseca), premda pro-cjene širega ekonomskog učinka govore o do.

‘Suradujemo blisko s industrijom na nalaženju načina za stvaranje dugoročne, održive budućnosti’, poručili su iz Vlade. ‘Već smo poduzeli niz koraka za industriju čelika u širem smislu i spremni smo raditi s Tatom’. Koji su to koraci u širem smislu nije jasno, ali takva formulacija ne ulijeva previše povjerenja, pogotovo ako se zna da je već počelo prebacivanje odgovornosti između političara. Pomoćnica ministra gospo.

Usprkos inicijalnoj otvorenosti Vlade za treću nacionalizaciju čeličana, ta je opcija odbacena i traži se rješenje unutar tržišnih okvira. – Mislim da nacionalizacija nije rješenje zato što vjerujem da svi žele dugoročno održivo rješenje. Ako pogledate po Europi i drugdje, nacionalizacija je rijetko odgovor, posebice ako uzmete u obzir izazove s kojima je industrija suočena – rekao je ministar gospodarstva i jedna od glavnih meta kritika Sajid Javid. Drugim riječima, država nije odusjevljena idejom preuzimanja gubitaka, a tu je i problem državne pomoći u okvirima pravila EU.

Slične pokušaje u Belgiji i Italiji trenutačno istražuje Europska komisija, stoga je veliko pitanje bi li izravna pomoć države mogla proći europska pravila. Jedna od varijanti mogla bi biti prodaja proizvođača čelika Liberty Houseu, koji je već preuzeo dvije škotske tvornice od Tate i izradio načelni interes za dijelove preostalog poslovanja na Otoku. Druga mogućnost je i ograničen angažman države u obliku isplate plaća radnicima dok se ne nađe novi vlasnik, kao i davanje kreditnih jamstava potencijalnim kupcima, što je, čini se, jedina preostala opcija kojom se državni vrh bavi.

U tom slučaju, državna intervencija vjerojatno bi prošla europsko po- većalo, koje ima razumijevanja za ublažavanje društvenih efekata zatvaranja tvornica (za razliku od spašavanja nekonzistentne industrije). Za podmazivanje lonca zainteresiranim kupcima, Vlada će vjerojatno ubaciti obećanje o obvezi veće upotrebe domaćeg čelika u Britaniji i porezne olakšice.

Ipak, dojam je javnosti da su političari bili potpuno nepripremljeni na ovakav razvoj događaja, iako već godinu dana plešu oko Tate i navodno pokušavaju dogovoriti spas industrije. Prije će naravno biti da glume iznenađenost zato što rješenje dosad nisu pronašli, a Tata nema želju nastaviti gubiti novac, čemu u prilog ide izjava šefa financija kompanije Koushika Chatterjeea. – Uvijek smo informirali britansku vladu o stvarnom stanju stvari. U posljednjih 12 mjeseci s Vladom komuniciramo vrlo intenzivno, skoro svaki tjedan odlazio sam u London susreti se s njezinim članovima u proteklih šest do osam tjedana – kaže Chatterjee.

Posebno neugodno u cijeloj priči u vezi s odgovornosti britanske politike odjeknula je vijest da su upravo Britanci u nekoliko navrata spriječili Europsku uniju u pokušaju da zaustavi uvoz jeftinoga kineskog čelika, čiju cijenu smatraju dumpingom. Potvrdu toga dali su francuski i talijanski dužnosnici, ali i šef Europske udruge čeličana, koji je rekao da Ujedinjeno Kraljevstvo vodi skupinu država odgovornih za blokiranje uvođenja visokih carina za (pre)jeftini kineski čelik. Savršeni šlag na tu tortu tvrdnje su nekih britanskih političara koji se zalažu za izlazak iz EU da je Unija kriva za poplavu kineskog čelika zato što to ne sprječava.

Neki Vladu opravdavaju željom za zaštitom drugih industrija koje profitiraju od jeftinog čelika, a drugi smatraju da je riječ o političkom umiljavanju Pekingu, kojem se London već neko vrijeme strastveno udvara. Izuzev blokiranja dampinškog uvoza iz Kine britanska vlada učinit će sve da zaštiti industriju čelika.

Vlada će napraviti sve što može u suradnji s kompanijom da osigura budućnost proizvodnje čelika u Port Talbotu i cijeloj zemlji. To je industrija od vitalne važnosti – rekao je premijer Cameron. Britanci neće ostati bez industrije čelika u potpunosti, ali je zato izgledno da će dio radnih mjesta biti izgubljen i neki pogoni zatvoreni. Konkurencija će probrati komade nemalog poslovanja u Britaniji i uzeti, vjerojatno povoljno, ono što može upotrijebiti.

Tatina britanska avantura završila je izgleda jer mu je financijska pozicija jednostavno neodrživa, ali zato bi promišljeniji konkurenti od ostataka mogli solidno profitirati, pogotovo ako se ostvare očekivanja o uzlaznom trendu u industriji čelika. Bez obzira na ishod, bilo je nesumnjivo slatko barem na nekoliko godina gospodariti svojim gospodarom, koliko god je skupo stajalo.