Iako postoji ‘legalno’ izbjegavanje poreza, neupitno je da su matične države oštećene. Koliko god nevjerojatno, postoje i opravdani razlozi za skrivanje novca poput čuvanja korporativne tajne, skrivanja stvarnog bogatstva (koliko su tvrtka ili pojedinac bogati) ili skrivanja identiteta zbog sigurnosnih razloga. Ti se ipak rjeđe nalaze, uglavnom je riječ o sumnjivim robotama, o etici da i ne govorimo.
M ediji još od skandala WikiLeaks nisu imali toliko svježe sirovine za pre-radu i punjenje stupaca koliko im je donijelo najnovije curenje ‘Panam-skih dokumenata’, afera čiji je naziv iznenađujuće raskršćio s popularnim dodavanjem ‘leaks’ (curenje) svakoj provali neugodnih istina. Nije da svijet ne zna za porezna utočišta i da većina dobro potkoženih pripadnika raznih globalnih elita ima pokoji skriveni računčić težak milijune i milijarde, ali vidjeti crno na bijelo dubinu muljanja i konkretna imena uvijek posebno zabavlja. Javnost se tako početkom ovog tjedna mogla s pravedničkim gnjevom sladiti šiklanjem imena i računa koje se moglo naći u povjerljivim dokumentima panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca.
Odavde nadalje nije teško pogoditi zaplet, riječ je o društvu vršnih pravnika koji su našli unosnu nišu, pomoć raznim bogatašima, političarima, diktatorima i kriminalcima svijeta u zaobilaženju poreza i sankcija te pranju novca. Izrazito ne iznenađuje prisutnost desetaka bivših i aktualnih svjetskih lidera i još više njima bliskih suradnika, prijatelja i članova obitelji u provaljenim dokumentima, od islamskog premijera Sigmundura Daviđa Gunnaugssona preko Vladimira Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga do pokojnog oca britanskog premijera Davida Camerona. Od banaka ističu se uobičajeni sumnjivci HSBC i Credit Suisse, dvije banke koje su već plaćale milijarde dolara kazne u Americi za pranje novca. Naravno, u ovom slučaju odbacuju s gnušanjem insinuacije ilegalnog pomaganja klijentima da izbjegnu poreze i operu novac.
Tko je izvor iza više od 11 milijuna dokumenata još nije poznato, iako je za vjerovati da će pogođene elite dati sve da saznaju ime i prezime svoje muke, a dokumente je prvi dobio njemački Süddeutsche Zeitung, koji je onda upisao Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), neprofitnu mrežu više od 190 novinara iz više od 65 zemalja svijeta, kao pomoć u analizi tolike količine materijala. Iz Mossack Fonsece odbacili su sve optužbe da kako tvrdeći kako je gotovo nemoguće raditi ono za što se tvrtku optužuje da je radila, primjerice izmišljanje lažnih korisnika računa kako bi se sakrio stvarni. ‘Ne omogućujemo korisničke usluge za obmanjivanje banaka. Teško je, praktički nemoguće, ne dati bankama identitet konačnih korisnika i izvora sredstava’, tvrde. To bi bilo izravno kršenje zakona, ali u panamskoj radionici za specijalne namjene žele ostaviti dojam upotrebe legalnih, koliko god etički upitnih, praksi.
Načelna klasifikacija kaže da porezna evazija znači nezakonitu utaju poreza, a porezno izbjegavanje označava zakonito izbjegavanje plaćanja poreza uz pomoć raznih zakonskih rupa i nedorečenosti. Izrazi su inače sinonimi, ali u poreznoj terminologiji znače različite stvari. Obrana državice Luksemburg nedavno se zasnimivala na potonjem, prema tamošnjim vlastima njihov iznimno pogodan porezni sustav, zapravo prijateljsko dogovaranje o što manjem porezu za velike kompanije, okarakteriziran je kao porezna konkurentnost. Ovdje su stvari nešto mutnije, inicijalni nalazi sugeriraju ponajprije pomaganje raznim individualnim klijentima da izbjegnu vezivanje svog imena s konkretnim računima. Fiktivni identitet, pak, sasvim je ilegalan, stoga ne čudi nglasak na upravo tom elementu u obrani odvjetničke tvrtke. Razlozi za korištenje nišnim uslugama tvrtke Mossack Fonseca su izbjegavanje plaćanja poreza, skrivanje stvarnog vlasnika bogatstva, pranje novca i prikrivanje izvora novca, redom nezakonite djelatnosti koje će teško potpasti pod varijantu poreznog izbjegavanja.
