O d početka krize tvrtke i građani se razdužuju, odnosno isključivo su orijentirani na vraćanje kredita. Unatoč tomu što se gospodarstvo polako oporavlja, još neko vrijeme ni banke ni oni koji trebaju kredit neće se osloboditi toga grča i straha koji osjećaju. O tome što se treba napraviti da sustav napokon profunkcionira, tko je kriv za trenutačnu situaciju i što možemo očekivati u sljedećim godinama razgovarali smo s Velimirovom Šonjom, analitičarom i biznismenom, osnivačem konzultantske tvrtke Arhivanalitika.
-
Problem nije samo u kolateralima nego i u zaprekom ulaganju, kamatnim stopama i još pesimističnim očekivanjima. Analize pokazuju da je u većini slučajeva potražnja za kreditima glavni pokretač kreditne aktivnosti. Ona najviše ovisi o ekonomskoj aktivnosti, ponajprije o ulaganjima. Ona su se tek počela oporavljati, stoga se utjecaj na kredite može očekivati tek s vremenskim pomakom. I to samo ako se ove i sljedeće godine nastavi gospodarski rast prema očekivanim stopama od oko dva posto.
-
Razlike u motrištima donekle su prirodne i objektivne. Banke su tijekom krize zaoštravale kriterije za dodjelu kredita i to je moglo izazvati nervozu i kod solidnih klijenata. Na to su bile potaknute objektivno pogoršanom situacijom s rizicima. Rizik može biti vezan uz poslovanje pojedinoga poduzeća i tada je to najčešće znak da poduzeće nema dovoljno vlastitih sredstava – kapitala. Jasno je da se, naprimjer, velik dio građevinskog sektora našao u toj situaciji. No rizik može biti povezan sa stvarima koje su i bankama i klijentima zadane izvan njihova usko definiranog odnosa, pa imaju jednak interes da se to riješi.
-
Primjerice, loša fiskalna politika utječe na održavanje previsokih kamatnih stopa, a loši propisi i praksa rješavanja prezaduženosti zamrzavaju postojeću nekonkurentnu gospodarsku strukturu. Stoga mogućnost za približavanje stajališta banaka i poduzeća vidim upravo na te tri, recimo to tako, vanjske teme, koje su svima životno važne. Prvo, poticaji za ulaganja vlasničkog kapitala u poduzeća pojačat će djelovanje financijske poluge, odnosno kapacitet za zaduživanje u perspektivnim tvrtkama i sektorima, te tako ubrzati rast. Drugo, fiskalna konsolidacija i poboljšanje kreditnog rejtinga ključno će pridonijeti daljnjem smanjivanju kamatnih stopa. Treće, veliko poboljšanje propisa i institucija koji uređuju rješavanje prezaduženosti ubrat će raspodjelu resursa u gospodarstvu te umanjiti rizike povezane s nastavkom poslovanja neodrživih poduzeća.
-
Mora se postaviti i pitanje što same banke mogu učiniti. Međutim, nije dovoljno reći samo da bi trebale hrabrije preuzimati rizike. Proteklih godina uvedeno je mnogo novih regulatornih zahtjeva, počevši od kapitalnih. To se ne odnosi samo na hrvatske banke nego i na međunarodne grupacije u čijem okviru posluju, što je ostavilo traga na njihovu ponašanju. Više su se bavile unutarnjim procesima, modelima, usklađenosti, prilagodbama IT i drugih poslovnih sustava nego tržištem i proizvodima. K tome, u Hrvatskoj je uvedeno nekoliko nacionalno specifičnih rješenja među kojima bih istaknuo tri sistemski važna: predstečajne nagodbe 2012., stroge propise o klasifikaciji plasmana i rezervacijama za loše plasmane 2013. te konverziju kredita u francima 2015. Tema o krajnjim učincima tih poteza ostaje otvorena, no za sada vidim negativne ukupne učinke. To se vidi i u niskoj prosječnoj stopi povrata kapitala posljednjih godina, koja je niža od prinosa na domaće obveznice, a prošle je godine zabilježen prvi negativan povrat nakon 16 godina prema stopi od −8,1 posto. Tako smo dobili situaciju u kojoj monetarna politika i likvidnost nisu problem jer banke već pet godina imaju dovoljno viška sredstava, ali imamo sveukupan, veoma složen problem, u kojem svi faktori koji guše gospodarski rast imaju ključnu ulogu. Uz njih, vjerojatno manjim dijelom, djeluju i spomenuta regulatorna ograničenja i rizici u ponudi kredita.
-
Nagađam da je ona vjerojatno manja od učinaka drugih faktora koji ometaju gospodarski rast. Procjenjujem kako bi banke i uz postojeću regulaciju još pronašle motiva da zadovolje povećanu potražnju za kreditima. Međutim, nedavno smo uspjeli pokazati da Hrvatska ima najčvršću regulaciju klasifikacije plasmana i formiranja rezervacija među sedam posttranzicijskih zemalja. Regulator kaže da je korisno da banke imaju 55 posto pokrivenosti loših kredita rezervacijama bez obzira na kolaterale, očekivani novčani tok i činjenicu da banke imaju kapitalnu adekvatnost od 20 posto. Jer, ako je pokriće rezervacijama previsoko, to će, navodno, potaknuti banke na brže rješavanje loših plasmana radi knjiženja izvanrednih prihoda.
-
Tako je, i to barem zbog tri razloga: prvo, pretjerano konzervativno propisane rezervacije mogu odvratiti kreditore od bilateralnoga restrukturiranja kreditnog odnosa ili podupiranja zdravog dijela poslovanja tvrtke u problemima; drugo, nejednak bonitetni i porezni tretman otpisa također može odvratiti kreditore od pot-
-
Fokus bi trebao biti na trima skupinama mjera koje mogu dati rezultate u razumnom roku od najviše dvije godine: fiskalna konsolidacija, bolja regulacija s otklanjanjem zapreka ulaganju i poslovanju te bolje upravljanje državnim tvrtkama.
-
Banke čuvaju novac na računima, štednju mnoštva malih štediša i veća sredstva najkonzervativnijih ulagača, u pravilu starijih osoba. To su ljudi koji žele miran san, a ne rizike kao da su uložili u ‘hedge’-fond. Zato se sredstva u bankama moraju upotrebljavati krajnje konzervativno. Vrlo rizična ulaganja moraju se financirati iz drugih izvora, a ne iz bankarskih depozita. Meni je neshvatljivo da se svi, kad negdje nedostaje novca, sjete da bi banke nešto trebale raditi, kao da je to novac banaka, a ne novac štediša koji one čuvaju. No izvan novčanog poslovanja, u dijelu informacijskog posredovanja, banke mogu imati neku ulogu. One mogu poduzeti kojem je odbijen zajam zbog nedostatka kapitala uputiti na načine jačanja kapitalne osnovice i institucije koje mu u tome mogu pomoći, mogu asistirati pri dobavljanju sredstava iz fondova Europske unije, bogatije klijente koji dio sredstava žele ulagati kao vlasnici mogu informirati o prigodama na tržištu.
