REAGIRANJA

Vezano uz tekst autora Božidara Andrije Lukše objavljen u Lideru od 25. ožujka i na web-stranici liderpress.hr ‘Tvrtka za deset kuna ne može raspolagati cijelom dobiti’ molimo da, na temelju Zakona o medijima, objavite reagiranje.

Razumijemo nakanu autora i, što više, pozdravljamo takvo predstavljanje prednosti/nedostataka pojedinih oblika registracije jer su današnji poduzetnici već na početku poslovanja veoma zbuženi upravo izborom oblika poslovanja. Vjerujemo da razumijete i razlog našeg obraćanja i želju da se isprave pogrešno izneseni ili pogrešno naglašeni navodi.

U članku se navodi da je ograničavajući faktor za registraciju/poslovanje obrta taj što obrt ne može postojati bez zaposlenih, što nije točna informacija jer je to moguće i, što više, mnogo je obrtnika koji imaju registriran obrt uz postojeći radni odnos. Dakle, nije točno da obrt ne može postojati bez zaposlenih.

Nadalje, navodi se da osnivač obrta automatski počinje plaćati doprinose od oko 1900 kuna na mjesec, što, naravno, nije točno jer to vrijedi samo za vlasnike obrta, i to za obrte koji nisu paušalni. Kod paušalnih obrta doprinosi iznose otprilike 1300 kuna na mjesec.

Kako autor i sâm navodi, dohodak ostvaren u obrtu oporezuje se porezom na dohodak, progresivno prema različitim stopama, od 12 posto do 40 posto uvećano za prirez, uz iskorištavanje osobnih olakšica kao kod plaće.

Smatramo da informacija koja se dalje navodi, da porezno opterećenje obrta zna biti mnogo veće nego za trgovačka društva čim se ostvari ‘znatnija dobit’, treba biti dodatno potkrijepljena podatkom da je riječ o pragu za Grad Zagreb od 290.000 kuna godišnjeg dohotka (razlike ostvarenih primitaka i izdataka), što je za mnoge znatnija dobit u današnje vrijeme i još mnogo prihvatljivija porezna obveza za obrtnika nego kod trgovačkih društava. Što više, smatramo da je stopa od 20 posto koja se često u javnosti navodi kao stopa oporezivanja u trgovačkim društvima pogrešna jer ne pokriva sva porezna davanja, koja za Grad Zagreb iznose 31,33 posto.

Nije točno ni da je najveći nedostatak obrta što obrtnik odgovara svom svojom imovinom za poslovanje obrta, pa su rizici za obrtnika u odnosu na vlasnika trgovačkog društva veći. Naime, prema članku 36. Zakona o obrtu postoje određena ograničenja u vezi s odgovornošću obrtnika za nastale dugove iz poslovanja obrta. Tako se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika ne može provesti na stvarima i pravima na kojima se protiv njega ne bi mogla provesti kad ne bi obavljao gospodarsku djelatnost te na stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njegove gospodarske djelatnosti ako mu je ona glavni izvor sredstava za život. Isto tako ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika ne može se provesti na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje u opsegu nužnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je prema zakonu dužan uzdržavati.

Autor nije naveo veliko porezno rasterećenje za obrtnika koji zaposli novozaposlene osobe u obliku priznavanja dvostrukog troška ukupne plaće čak godinu dana, što je velika razlika u odnosu na trgovačka društva, koja nemaju takvu mogućnost olakšice.