Strah od izbora prioriteta

Ostaje tajna zašto se u državi nitko ne fokusira na izvoz kad i banke bilježe rast kredita jedino kod malih i srednjih poduzeća koja robu i usluge prodaju na izvoznom tržištu.

Naravno, likovanje poduzetnika iz realnog sektora nad mukama koje sada prolaze i bankari ne pruža dugoročno zadovoljstvo. Da bi se neka nacionalna ekonomija razvijala, da bi u njoj bilo lakše poslovati, bankarski sektor mora igrati svoju ulogu posrednika između štednje i investiranja. Za stope rasta BDP-a iznad tri posto mora proraditi veza između poduzetnika i banaka.

Spomenuta dva skupa pokazala su koliko bi stvari trebalo riješiti istodobno i u kratkom roku. Jedni su za smanjivanje parafiskalnih nameta. Drugi za povećanje konkurentnosti, što god to značilo. Treći u košaricu želja stavlja učinkovitiju javnu upravu. Četvrti rješenje vide i u rješavanju učinkovitosti sudstva. Peti se ne usude prezaduženost tvrtki rješavati šok-terapijom kao što se ono usudio Slavko Linić s predstečajnim nagodbama, ali traže neka ‘light’ rješenja u obliku fondova rizičnoga kapitala i mezanin financiranja. Onda stvar još više zakomplicira prvi čovjek Atlantica Emil Tedeschi tezom o nedovoljno sposobnim i ambicioznim hrvatskim poduzetnicima (netko bi možda to protumačio kao Tedeschijevu želju da bude kritičan, a da se ne zamjeri novoj vlasti s obzirom na prijateljske odnose s bivšim premijerom Milanovićem). Ipak, dobro da je otvorio temu o kvaliteti ovdašnje poslovne zajednice. Uz napomenu da su ovdašnji poduzetnici sigurno mnogo sposobniji od ovdašnjih političara, ipak treba uzeti u obzir generacijsku smjenu koja čeka 17.000 tvrtki sa 170.000 zaposlenih. A malo je osnivača koji upravljaju tom tranzicijom.

Izaslanici premijera Oreškovića mogli su ispisati dvije stranice recepata… Pokušaji da se političke, znanstvene i poslovne lidere nagovori da predlože jedan prioritet (uz Oreškovićev o popravljanju rejtinga zemlje) ne uspijevaju. Ili prozvani ne vide da stari pokušaji frontalnih reformi ne daju rezultate ili se boje preuzeti rizik predlaganja jednog prioriteta. Što je pogrešno!

U Rovinju, na Susret guvernera regije, opet je s najboljim rezultatima rasta BDP-a došao makedonski guverner. Unatoč katastrofalnoj političkoj situaciji, pa i sigurnosnim prijetnjama, investitori i dalje otvaraju pogone u Makedoniji. Tajna uspjeha? Čak i prije svjetske krize neki su umovi u Makedoniji odlučili da im je prioritet privlačenje investicija u pogone koji će proizvoditi robu za izvoz. Tomu su radikalno prilagodili porezne stope. Uz to, godinama je u The Economistu zakupljivana iz tjedna u tjedan stranica s uvijek istom porukom. Uzgred, svih tih godina jedanput je objavljen i PR o Hrvatskoj kao zemlji za investitore. Jedanput i nikada više. Je li nekomu oglas bio preskup ili je tadašnji ministar Vrdoljak pogriješio što je na spomenutoj stranici objavio svoju, a ne Milanovićevu sliku, ostat će tajna. Dok Makedonija desetljeće ima jednak sustav institucija za brigu o investitorima, u Hrvatskoj se agencija tripot osnivala i dvaput gasila…

Čitatelji ‘Ekonomalija’ sigurno naslućuju koji bi bio prijedlog toga ključnog stupa ekonomske politike za Hrvatsku. U Lideru ga ponavljamo već deset godina. Ali evo, sa zadovoljstvom citiramo završetak prezentacije guvernera Vujčića na HUB-ovu skupu o kreditima i gospodarskom rastu: ‘Ključni čimbenici oporavka (…) moraju biti rast izvoza i povećanje konkurentnosti domaće ekonomije (…)’. Ostaje tajna zašto se onda nitko na to ne fokusira? Kad i banke rast kredita jedino bilježe kod malih i srednjih poduzeća koja rade za izvoz.