POREZ NA TVRTKU Općina ili grad može razrezati do 2000 kuna na godinu

Općina ili grad može razrezati do 2000 kuna na godinu. Moguće je da tvrtka ili obrtnik plaća više pojedinačnih iznosa poreza na tvrtku. Ako u sastavu imaju poslovne jedinice, pogone, radionice, prodavaonice i druga prodajna mjesta, obveznici su poreza na tvrtku za svaku poslovnu jedinicu i tvrtku kao cjelinu.

Tako su sve pravne osobe osnovane prema Zakonu o trgovačkim društvima obveznici poreza na tvrtku, osim ako ne obavljaju djelatnost. Obveznici plaćanja poreza na tvrtku su i obrtnici, ali nisu fizičke osobe koje na temelju Zakona o obrtu obavljaju domaću radinost ili sporedno zanimanje iako su ih registrirali prema Zakonu o obrtu. Registracijom domaćih radinosti ili sporednog zanimanja fizička osoba ne stječe status obrtnika, već se izdano odobrenje upisuje u evidenciju odobrenja koju registarsko tijelo vodi odvojeno od obrtnog registra.

Porez na tvrtku je godišnji porez, plaća se za svaku kalendarsku godinu. Odluku o visini toga poreza samostalno donose ovlaštena tijela općina odnosno gradova, vodeći računa o ograničenju propisanom Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema kojem porez na tvrtku može iznositi najviše do 2000 kuna na godinu po jednoj tvrtki ili nazivu. Obveza se utvrđuje rješenjem koje donosi ovlašteno tijelo općine ili grada i treba je platiti u roku od 15 dana otkad je dostavljeno porezno rješenje.

Moguće je da jedna pravna osoba ili obrtnik plaća više pojedinačnih iznosa poreza na tvrtku. Pravne i fizičke osobe koje u svom sastavu imaju poslovne jedinice, pogone, radionice, prodavaonice i druga prodajna mjesta obveznici su poreza na tvrtku za svaku poslovnu jedinicu. Naprimjer, trgovačko društvo koje ima pet maloprodajnih dućana obveznik je poreza na tvrtku za svako maloprodajno mjesto i za tvrtku pravne osobe kao cjeline. Pravne i fizičke osobe koje su registrirane za obavljanje određenih djelatnosti, ali iz nekog razloga ne obavljaju djelatnost, ne plaćaju porez na tvrtku.

Naprimjer, obrtnik nema obvezu plaćanja poreza na tvrtku tijekom mirovanja obrta. Ili trgovačko društvo koje ne obavlja djelatnost i nema izlaznih računa i ne ostvaruje prihode nije obvezno platiti porez na tvrtku. Prema mišljenju Ministarstva financija, porez na tvrtku ne plaćaju ni pravne osobe u stečaju jer pravna osoba od dana otvaranja stečaja ne obavlja djelatnost radi ostvarivanja dobiti, već su sve radnje usmjerene namirenju vjerovnika stečajnog dužnika. Ako porezna administracija u nedostatku informacija o tome da se privremeno ne obavlja registrirana djelatnost izda rješenje o obvezi plaćanja poreza na tvrtku, pravna ili fizička osoba mogu u žalbenom postupku dokazivati kako u godini za koju je utvrđena obveza poreza ne obavlja djelatnost kako bi se rješenje povuklo.

Na utvrđivanje obveze, postupak naplate i kontrolu plaćanja poreza na tvrtku primjenjuje se Opći porezni zakon. Rješenje kojim je utvrđena porezna obveza ima učinak rješenja o ovrsi i može se prisilno naplatiti u ovršnom postupku. Obveza plaćanja poreza zastarijeva u roku od tri godine, a tijek zastare prekida svaka radnja poreznog tijela usmjerena na naplatu poreza. Absolutni je rok zastare šest godina.

Porez na tvrtku je općinski odnosno gradski porez. Kao što mu sam naziv govori, porezom na tvrtku oporezuje se tvrtka ili naziv poslovnog subjekta. Obveznik plaćanja poreza na tvrtku svaka je pravna ili fizička osoba koja je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak, ako je prema posebnom zakonu u poslovanju obvezna koristiti se tvrtkom. Tvrtka je ime, naziv pod kojim pravna ili fizička osoba djeluje, i ulazi u pravne i poslovne odnose.