Home / Informacije / Renesansa hrvatskog vina

Renesansa hrvatskog vina

Hrvatska se ubraja među prvih deset svjetskih potrošača vina, točnije, držimo visoko šesto mjesto. Tako se na godinu, prema podacima Euromonitora, tvrtke za istraživanje tržišta, u našoj domovini popije 42,6 litara vina po stanovniku. Uspoređe radi, najviše vina popije se u Vatikanu, pune 73 litre po stanovniku. U Hrvatskoj je danas malo više od 40.000 registriranih proizvođača vina, a udio vina u državnom BDP jest oko jedan posto.

Teško je reći kakva vina Hrvati uistinu vole. Promatra li se samo domaća proizvodnja, lako bismo došli do zaključka da najviše pijemo bijelo vino jer 75 posto ukupne domaće proizvodnje odlazi na bijela vina. Pogleda li se pak ukupna potrošnja po stanovniku, vidi se da se od Slavonije do Dalmacije bijelo i crno vino jednako konzumiraju. Razlog je to što se u zemlju najviše uvozi crno vino, i to iz Makedonije te s Kosova. Premda u Hrvatskoj trend ispijanja pjenušca nije ni izbliža raširen kao u zapadnoeuropskim zemljama, bolji poznavatelji situacije kažu da se u posljednjih nekoliko godina domaći vinari sve više igraju s proizvodnjom pjenušaca.

Još smo dosta ispod europskog prosjeka prema proizvodnji pjenušaca, no i ta se proizvodnja udeseterostručila u posljednje vrijeme. Vjerojatno je glavni razlog zbog kojega šampanjac još nije toliko popularan u Hrvatskoj naš običaj da umjesto čaše pjenušca kao aperitiva radije popijemo rakiju ili sličnu žesticu. Ipak, vidljivi su signali da trend ispijanja šampanjca polako dolazi. Danas se gotovo svaki drugi vinar na ovaj ili onaj način igra ili flerta s proizvodnjom pjenušaca – objašnjava Saša Špiranec, autor knjige ‘Vinski putevi – vodič kroz vinarije i vina Hrvatske’ koji je na glasu kao jedan od najvećih domaćih autoriteta za ‘tekuća pitanja’.

Osim klasičnog pjenušca tu je pjenušac u ružičastoj varijanti, na čiji spomen Špiranec ističe da Hrvatska dobro prati trendove vezane uz to nekad za nas neželjeno vino. Trend ispijanja roséa u porastu je od 1990., a vrhunac je doživio 2013., kad je 30 posto od ukupne količine konzumiranoga vina bio rosé, što u prijevodu znači da od deset obožavatelja vina njih devet redovito pije takvo vino.

Hrvatska je, tvrdi Špiranec, posve uhvatila svjetske trendove kad govorimo o stilovima proizvodnje vina. Nekad su se preferirala snažnija vina jakoga, punog okusa s većom koncentracijom alkohola. Danas su u ‘diru’ vina čije su glavne karakteristike svježina, elegancija i pitkost. Proizvodnja i konzumacija toga božanskog nektara u Hrvatskoj u posljednje su vrijeme toliko uzbuđljive zbog povratka korištena.

Velik skok u kvaliteti domaćih vina dogodio se zbog toga što su domaći vinari prepoznali enorman potencijal u enološkom naslijeđu hrvatskih regija pa se s porastom kvalitete domaće tržište ponovno okrenulo domaćim vinima, koja su izvrsna. Svaka regija nosi nešto svoje, a tu raznolikost treba poticati jer upravo ona nudi odgovor na pitanje kako se nositi sa stranom konkurencijom. Tako, primjerice, imate Dalmaciju, rajska vrt autohtonosti plavca malog, istarska vina kao neodvojiv identitet toga kraja. Slavonska graševina pak više nije vino za krčme i seoske derneke, nego je piće visoke kvalitete, pa je priča s tom vinkom sortom najbolji pokazatelj renesanse hrvatskog vina – zaključuje Špiranec.