Telegram na rezervnom položaju

Dignula se ovih dana velika frka: Mate Rimac priopćio je da bi mogao preseliti tvrtku iz Hrvatske, jer bi to mogli tražiti ulagači. Nadovezao se i Hrvoje Prpić, aktualiziravši svoju staru priču o gašenju hrvatskih biznisa i preseljenju s ostatkom operacija u London. Erich Maria Remarque to bi komentirao legendarnom sentencom u stilu ‘na Zapadu ništa novo’. I to ne od jučer. Strani investitori zaobilaze nas u širokom luku, osim ako ne dolaze s namjerom kupiti tržište. Još prije dvije godine upozorili smo u Lideru na (tada) novi egzodus. ‘Nakon stručnjaka i tvrtke počele bježati iz Hrvatske’, napisali smo tada. Ali, osim birokratskog podmetanja klipova u kotače biznisa, u prilog nam ne ide ni poslovni imidž Hrvatske. Živimo u državi koja možda jest mala zemlja za veliki odmor, ali nije velika zemlja ni za najmanji biznis. A tu je i neizbježna globalizacija. ‘Američki san’ više nije samo uspjeh ‘preko bare’, nego amerikanizacija svih proizvoda i usluga. A i to nije novo. Sjetio sam se naše priče ‘Made out Croatia – tvrtke idu u izvoz krijući da su iz Hrvatske’, objavljene još potkraj 2012. Domaći startupovi koji su uspjeli na međunarodnoj sceni danas tu nacionalnu sramežljivost uglavnom potvrđuju. Pa smo svjedoci zanimljive političko-poslovne klackalice: biznismeni skrivaju svoje nacionalno porijeklo, a političari igraju na nacionalnu kartu tako strastveno i žestoko da bi neupućeni promatrač pomislio da je Hrvatska još u ratu. Paradoks? Ne, samo politička kompenzacija poslovnih frustracija. A hoće li rimci i prpići i dalje odlaziti iz Hrvatske? Suvremeni Remarque bi danas zapisao nešto kao: ‘Otišli su jednog dana kad je bilo tako mirno i tiho da se izvještaj premijera ograničio samo na rečenicu: U Hrvatskoj ništa novo.’

Prošlog je vikenda, nakon samo 43 broja, prestao izlaziti najmlađi hrvatski tjednik Telegram. S tjednog ritma povlači se na rezervni, internetski položaj. Pa će izlaziti svaki dan. Redakcijski spin neki su iščitali.

29 tisuća zaposlenih bilo je više u četvrtom kvartalu nego godinu prije. Najviše radnih mjesta otvoreno je u trgovini.

3,2% porasla je u veljači maloprodaja – na godišnjoj razini – što je manje od prvih rezultata o 6,7% rasta.

5,5% pale su industrijske cijene od veljače do veljače. Čak i kad se izuzme energija (pad cijena nafte), to je pad od 1%.

1,9% najnovija je MMF-ova prognoza rasta BDP-a za 2016. To je znatno više od jesenskih prognoziranih 1%.

Prije točno godinu dana upozorili smo da dva proizvođača biodizela od države utjeruju 58 milijuna kuna neisplaćenih poticaja. Klasičan hrvatski apsurd: vlast najprije privuče poduzetnike u biznis poticajnim mjerama, a onda te poticaje nemilice smanjuje i na kraju ih prestane isplaćivati. Zabilježili smo i birokratsku hiperprodukciju oko biodizela, koji je ‘zaradio’ jedan zakon i jednu direktivu, dva nacionalna akcijska plana, tri uredbe, pet pravilnika i osam odluka… Jedino nema jedne i jedine energetske strategije i biodizelske prakse.

Trenutačno je na tržištu nekoliko ozbiljnijih proizvođača gotove hrane za kanal HoReCa, od kojih je jedan Almo Čatlik, kuhar koji je razvio paletu od 10 do 12 gotovih jela, poput gulaša koje distribuiru u maloprodajne lance (tzv. toploeteke) i HoReCu. Uskoro bi se na tržištu trebao pojaviti i ozbiljan Podravkin projekt proizvodnje gotove hrane koji bi za koji dan trebao biti predstavljen poslovnim partnerima. Uspješnost Podravkina plasmana jako će ovisiti o određenim cijenama. Prije dvije godine tvrtka Ekos Holding u HoReCu je plasirala zamrznute kolače namijenjene pansionskim kuhinjama hotela s dvije do četiri zvjezdice, koji su vrlo dobro prihvatili proizvod. Pansioni hoteli s dvije do tri zvjezdice danas gotovo ne trebaju slastičare. Općenito je najveća prednost (ili opasnost, ovisno o kutu gledanja) to što bi gotova hrana mogla zamijeniti 20-ak posto radne snage u hotelima s pansionskom ponudom, tj. pomoćno osoblje koje reže krumpir, mesare, slastičare i slične. Možda je to zasad jedno od rješenja kako premostiti kronični nedostatak radne snage u turizmu. Ako se hotelijeri reorganiziraju, plasman gotove hrane mogao bi izazvati revoluciju kakvu su prije dvadeset godina pokrenuli gotovi krumpirici. Drugim riječima, gotova hrana mogla bi uskoro zauvijek promijeniti sliku tržišta HoReCa. A takva vrsta pripreme i plasmana trebali bi sadržavati većinom hrvatski proizvod.

U javnosti se barata podatkom o 70-ak posto udjela hrvatskog proizvoda u turizmu. To možda drži vodu kad govorimo o hotelima s tri zvjezdice i onima nižih kategorija. Međutim, što su hoteli kvalitetniji, to je udio hrvatskih proizvođača manji. Gosti u hotelima s pet zvjezdica ne priznaju nikakva ograničenja, pa ni geografska, i u ponudi očekuju velike svjetske brendove. Uostalom, hotelijeri na takvim proizvodima i više zarađuju.

U Valamar rivijeri primjećuju velik porast malih specijaliziranih dobavljača koji proizvodima mogu uspješno konkurirati u opskrbi hotela viših kategorija. Dobavljači danas pomno analiziraju i osmišljavaju svoj asortiman prema tržišnim zahtjevima, nastoje prilagoditi cijenu proizvoda te najviše što mogu unaprijediti kvalitetu ukupne usluge. Među mnogim primjerima uspješne suradnje možemo izdvojiti Mljekaru Latus iz Žminja, tvrtku Lukač iz Zagreba koja proizvodi svježa konzumna i tekuća jaja ili brend Dida Boža iz Zagreba, proizvođača džemova, te mnoge druge – ističu u Valamaru.

U Jadranskim luksuznim hotelima (ALH), kažu da, koliko god je to moguće, poštuju načelo ‘kupujmo kvalitetno i hrvatsko’, no dobavljači moraju zadovoljiti sljedeće kriterije: jednaku, vrhunsku kvalitetu proizvoda cijele godine, stalnu mogućnost naručivanja te organiziranu dostavu u što kraćem roku do hotela, velik asortiman proizvoda te cjenovalnu konkurentnost. Mijenja se pristup u traženju proizvoda te se inzistira na što kvalitetnijim, prirodnim i domaćim namirnicama. Primjećuje se sve veći interes za proizvode organskog podrijetla, bilo da je riječ o hrani ili piću, bezglutenskim proizvodima bilo proizvodima koji imaju košer i halal certifikate. Međutim, za uspješno praćenje trendova potrebni su kriteriji koje mali domaći proizvođači još ne mogu posve zadovoljiti. Riječ je o certifikatima o ekouzgoju, koje proizvođači uglavnom ne mogu izdati, i nemogućnosti isporuke potrebnih količina cijele godine. Uz to, njihov je asortiman sužen; najviše se proizvode mliječni proizvodi, jaja, med i džemovi – govore u ALH-u.

Kao primjer uspješne suradnje navode primjer suradnje s vinarima na Pelješcu gdje su odabrali vrhunske lokacije Dingača na kojima se uzgaja autohtona sorta plavac mali i dingač reserve, ekskluzivno vino pripremljeno samo za goste koji odsjedaju u ALH-ovim hotelima i vilama.

Tvrtka koja u praksi možda najviše njeguje odnos s hrvatskim dobavljačima i čiji je omjer između malih i velikih proizvođača u ponudi hotela 60 prema 40 u korist malih i srednjih jesu Andabakovi hoteli Bluesun Hotels & Resorts koji, za razliku od hrvatskih institucija kao što su ministarstva turizma i poljoprivrede, godinama spajaju zelenu i plavu Hrvatsku. Naša je misija maksimalno zaposlit lokalnu zajednicu i OPG-ove. Tvrtke kojima je cijena na prvome mjestu vode pogrešnu politiku. U omjeru snaga stvari bi trebale izgledati tako da hrvatski proizvođači nešto zarade, a da mi ne izgubimo previše. Mnogo je primjera u našem poslovanju, nije riječ samo o hrani i piću. Istaknuli bismo tvrtku Nord Samobor u segmentu proizvodnje kamp-kućica. To je obiteljska tvrtka za koju smo se odlučili unatoč cjenovno povoljnijim kućicama nekoliko tvrtki iz Slovenije. U tri godine suradnje od nje smo kupili 70-ak kućica. Tekstil smo mogli nabaviti iz Turske ili Bangladeša, ali radije smo angažirali Tvornicu tekstila Zagreb ili Tekstil- promet. Imamo i primjera otkupa svježe ribe od ribara poput Žuvela d.o.o. i Centaurusa d.o.o., otkupa svježega voća i povrća; riječ je o OPG-ovima koji se nalaze u gravitacijskom području obuhvata naših hotela i čijom smo kvalitetom zadovoljni. Većina alkoholnih pića koje poslužujemo od hrvatskih je proizvođača, a svježe meso iz Hrvatske, posebno Slavonije, zauzima čak 80 posto u ukupnoj strukturi mesa. Takvo je meso često skuplje, no odgovara zahtjevima kvalitete i potražnji à la carte restoranu – ističe Damir Baković, direktor Sektora nabave u Bluesun hotelima. Napomenuo je i da se u Hrvatskoj ne proizvodi mnogo proizvoda, gotovo u neprehrambenom dijelu, koji se upotrebljavaju u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, primjerice ležaljke za plažu isključivo se uvoze jer ne postoji domaća alternativa. Tu su i proizvodi poput televizora, perilica posuđa, mikrovalnih pećnica, kvalitetne akustične opreme, klimatizacije itd. Uz to imamo vrlo ograničenu proizvodnju sanitarija, keramike i sl. I tek kad to posve maknemo sa strane, možemo govoriti o tome koliko od onoga što imamo uspješno plasirati u turizam.

U tržišnim zahtjevima gostiju dominiraju ekološki i organski uzgojeni proizvodi, što je opet velika prilika za domaća proizvođače. Goran Fabris, direktor operacija u Maistri, naveo je primjer sokova Bakina tajna koje distribuira Atlantic Grupa, koji su sto posto prirodni i nalaze se u ambalaži koja sama po sebi priča priču. Iako je bočica tog soka itekako skupa, Maistra ih za doručak nudi gostima koji odsjedaju u luksuznim hotelima kao što je Monte Mulini. – Ekološki i organski proizvodi mogu biti zanimljiva marketinška priča, no ona će mnogo bolje funkcionirati u domaćinstvima, OPG-ovima i malim obiteljskim hotelima nego u velikim hotelskim lancima. Ako nema kontinuiteta i odgovarajuće količine u proizvodnji, takve priče ne mogu biti dio velikih poslovnih koncepata – tvrdi Fabris. U zagrebačkom hotelu Esplanade kažu da je trend ekološke hrane u Hrvatskoj još u povojima, no strani su gosti itekako svjesni kad je riječ o njoj. Hotel se priključio WWF-ovu globalnom projektu ‘Fish Forward’ kojim se nastoji podignuti svijest o nestajanju riba i uvođenju održivih načina uzgoja, no trebat će proći još neko vrijeme da se promijene navike, od ribarstva, distribucije do prodaje i kupnje. – Trebalo bi hitno certificirati domaće proizvode prema standardima održivosti jer će uskoro bez njih biti teško plasirati robu. Tu će trebati uskoro državne institucije i pomoći malim i srednjim poduzetnicima sa smjernicama i troškovima – smatra Ivica Krizmanić, direktor hotela Esplanade, u kojem je odnos malih i velikih proizvođača 80 prema 20 u korist malih i srednjih.

Esplanade surađuje s križevačkom čokolaterijom Hedonom koju je osnovala Udruga invalida, Paprenjakom čije proizvode gosti dobiju na jastuku, s maslinarom Belićem koji proizvodi ulja koja je hotel zbog njihove vrhunske kvalitete nedavno darovao i britanskome princu Charlesu, a njegov osobni kuhar kupio je još nekoliko dodatnih bočica za svoju kolekciju. Pjenušac kuće jest Tomac, a vina kuće dolaze iz vinarije Krauthaker. Surađuju i s malom farmom kojih sireva Gabriel, zatim uzgajivačima klica Green Friends, uzgajivačima pilića Blagus itd. Autohtoni proizvodi malih proizvođača prilagođeni tržištu HoReCa u prosjeku su skuplji za 10 posto od asortimana velikih, no isto tako višu cijenu mogu opravdati kvalitetom marketinškom pričom koju ugostitelj, ako su spremni, mogu vrlo dobro unovčiti. Koliko autohtonost dobro prolazi, pokazuje i trend da su i sami hoteli počeli vlastitu proizvodnju. Maistra, Valamara, Laguna Novigrad proizvode vlastito maslinovo ulje, a Bluesun hoteli pak imaju vlastiti uzgoj mesa na ekofarmi u Grđevcu koja posluje u sklopu tvrtke Sunčane livade. Plasman domaćih prehrambenih proizvoda u hrvatskom turizmu s pomoću sustava poticajnih mjera namijenjenih turističkom sektoru naveden je i u Prijedlogu programa Vlade RH od 2016. do 2019. Realno, nijedan hotelijer u Hrvatskoj zasad ne može kvalitetom parirati vrhunskim proizvođačima, ali zato može ispričati njihovu priču. A ona postaje sve veća i zanimljivija i gostima i poslovnim partnerima.