Dovesti profesionalnog menadžera u obiteljsku tvrtku ima smisla samo ako je ona profesionalizirana, ako postoje i poštuju se jasno definirana organizacijska struktura, nadležnosti, ovlasti, odgovornosti, proračuni…
Hoću li profesionalnog menadžera kupiti ili razvijati od ovih kojih imam? Već to pitanje pokazuje zrelost kod osnivača koji ga postavljaju. Shvaćaju da nema dovoljno sinnova, kćeri, nećaka ili ajd nek bude (en ti život) i zetova, da bi se na njima zasnivao uspjeh kompanije u budućnosti. ‘Samo da moj Mirko (ime sam izmislio) završi fakultet pa da mi se priključi, pa da ga ja još malo naučim, ih ima Bog da nas da vidi’. E ima Mirko, sve da je i takav kakvim ga otac vidi, i da se teše i sazrijeva, da menadžerski zanat nauči i da se s takvim osnivačem izbori. I nek Mirko vrijedan bude pa nauči menadžerski zanat koji otac nije znao i nauči sve ono što otac i nije trebao znati da bi kompaniju doveo do uspjeha. I neka se Mirko godinama osposobi i opismeni da može voditi kompaniju u budućnosti, koja će se umnogome razlikovati od vremena kad ju je osnivač samonikao pokrenuo i samouk vodio.
Ali neće biti toliko Mirka koji će i u proizvodnji biti i u prodaji i u financijama… Dakle, morat ćemo u svoje redove primiti i one koji nisu plave krvi, il plavu krv ne oženiše ili se bar s njom ne okumiše. Da ponovim pitanje: da ga kupim ili da ga odgajam od ovih koje imam? Lakše je kupiti i dovesti sa strane iskusnoga profesionalnog menadžera. Ključno je pitanje odakle ga dovodim i gdje ga dovodim. Važno je da je radio u kompaniji koja je na višoj razini organizacijskog razvoja nego što je obiteljska kompanija u koju dolazi. Ali ne smije biti na mnogo višem stupnju razvoja, jer to znači da je kompanija u koju će doći na niskom. Govorim o suštini, ne o formi. To što je neko odlučio da su oni sada Group, a on predsjednik (pardon Predsjednik) ne mora značiti ama baš ništa. Ako on, na primjer, i dalje voli ispravljati tiskarske pogreške u biltenu koji objavljuju.
