U zbirci fotografija ‘The Third Day’ nazvanoj prema biblijskom prikazu stvaranja svijeta kada je treći dan stvoren biljni svijet, Henrik Spohler, njemački fotograf, povezuje tehnologiju s organskim. Njegove slike govore o masovnom uzgoju biljaka u Sjedinjenim Američkim Državama, Nizozemskoj i Španjolskoj. Nastao uz pomoć 3D pisača steznik Arachne, pak, priča priču o tkalcu kojeg je starogrčka boginja Atena pretvorila u pauka. Riječ je o dijelu zbirke ‘Imaginary Beings: Mythologies of the Not Yet’ Neri Oxman, izraelske dizajnerice i arhitekta izrasle pod utjecajem ‘Knjige o izmišljenim bićima’ argentinskog pjesnika Jorgea Louisa Borgesa i izgleda živih bića.
Heather Dewey-Hagborg, američka umjetnica, uspjela je raščlaniti DNA iz kose, nokata, cigareta i žvaka koje je pronalazila na njujorškim ulicama i uz pomoć računala odrediti lica vlasnika odbačenih stvari. Koristeći se 3D pisačem izrađivala je njihova lica, prikazavši ih potom u izložbi ‘Stranger Visions’.
No bioumjetnost nije vezana samo uz današnjicu i suvremeni Picasso ne stvara nužno samo u laboratoriju. Već su stari Grci primijetili istožnačnice grade ljudskog tijela s prirodom. Alexander Fleming, škotski biolog koji je otkrio penicilin, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća upotrebljavao je različite vrste bakterija kako bi naslikao jednostavne crteže poput dječjih, ali i slike baterina, vojnika ili kuća. Stvarao je boje na slikama ubrizgavajući bakterije tako da sazriju u isto vrijeme, a na papiru su gljivice uništavale bakterije, što je utjecalo na slavno otkriće antibiotika. I umjetnik Brandon Ballengee s biologom Stanleyjem K. Sessionsom 2010. je pojasnio kako nastaju deformacije udova u vodozemaca, a raščlanjivanje Ballengeeovih crteža pokazalo je obrasce tih promjena korisnih za okoliš i razvojnu biologiju. Jedan od temelja bioumjetnosti je i izložba cvijeća iz 1936. g. Edwarda Steichena, luksemburskog i američkog fotografa, u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti. Izložba je uključivala i genetički izmijenjeno cvijeće kohlicinom, što se kasnije počelo primjenjivati na usjevima i ukrasnom bilju. I ‘cvjetni’ slikari Claude Monet, William Caparne i Cedric Morris ostvarili su brojna postignuća u povijesnom uzgoju biljaka s umjetnosti. Danskom fizičaru Nielsu Bohru je čak, prije devedesetak godina, pomogao kubizam u postavljanju kvantne teorije kada je Bohr s kubističkim prikazima uspoređivao kretanje elektrona.
Japanski ‘cvjetni umjetnik’ Azuma Makoto u svojem projektu ‘Exobiotanica’ zemaljske biljke i cvijeće lansirao je na rub svemira, a ‘Zaleđenim cvijećem’ pokazao je kako život buja u neprijateljskom okružju. Planira cvijeće poslati na dno mora, u vulkane, na Arktiku i Antarktiku.
Biologiju s umjetnošću i matematiku s arhitekturom povezalo je još klasično ili zlatno doba Grčke, razdoblje između 480. i 336. pr. Kr., koje je nemjerljivo utjecalo na europsku renesansu. Znanstveni crteži i prikazi svjedoče o utjecaju biologa na umjetnost i mnogo kasnije – što se vidi iz suradnje Charlesa Darwinova (1809. – 1882.) i Oscara Gustava Rejlandera (1813. – 1875.), švedskog slikara i prvoga umjetničkog fotografa. Na Paula Kleea (1879. – 1940.), njemačko-švicarskog slikara i grafičara utjecao je, pak, Ernst Haeckel (1834. – 1919.) njemački biolog i umjetnik, a slavno djelo iz 1917. ‘O rastu i obliku’ D’Arcyja Wentwortha Thompsona, škotskog matematičara i biologa, postalo je jedan od temelja apstraktnog ekspresionizma.
Prvo biološko superračunalo veličine knjige, čiji mikročipovi ne rade uz pomoć elektrona već bjelančevina koje prenose podatke, otvara novu stranicu u industrijalizaciji. Iako je riječ tek o počecima, jer ćemo sa širom primjenom bionadračunala još pričekati, ovim zasad dječjim koracima utire se novi smjer četvrte industrijske revolucije. Međunarodni stručnjaci ABACUSA, projekta za stvaranje naprednih računala koji podupire Europska unija, postigli su veliki znanstveni uspjeh izradivši računalo pogonjeno adenozin trifosfatom (ATP).
