Jeste li možda predvidjeli neakve penale za nepoštovanje propisa? Plan je uvesti svojevrsnu naknadu za odlaganje. Tako ćemo poticati gradove i općine da što prije naprave korake za smanjenje količina miješanog otpada koji sad odlazu, a jednog dana odvozili bi ga u skupi centar. Dakle, što se manje otpada odlaze, manji je trošak za odlaganje. Istodobno bi se prikupljeni novac upotrebljavao za podmirenje nacionalnog udjela pri financiranju novih mjera gospodarenja otpadom.
Otpad je uvijek bio velik posao koji je uvijek imao problema s provedbom propisa. Sada će biti drugačije? Točno, zato nam je zadatak pojednostaviti propise te tako i olakšati njihovu provedbu. U osnovi, stvari su jednostavne: s jedne strane, velik je potencijal za stvaranje prihoda, najviše na temelju posebno izdvojenoga papira i plastike, a s druge strane, pominješani ostaci tvari ili smeće uvijek stvaraju velik trošak. I to bez obzira na to što je prethodno vrijedio 500 ili 700 kuna po toni, papir u sklopu miješanog otpada također stvara trošak od 500 do 800 kuna po toni ili čak i više. Dakle, razlika je najmanje 1000 kuna po toni papira i kartona, ovisno o tome dospije li među reciklabilne tvari ili u miješani komunalni otpad. No to je samo ekonomska strana priče. Prednosti u očuvanju prirodnih resursa i okoliša od emisija nismo ni spomenuli, a danas su sve važnije, posebno u resursima siromašnoj Europi. Stoga nova politika gospodarenja otpadom i promicanja kružnoga gospodarstva EU od nas traži upravo takvu promjenu. Veliko povećanje udjela recikliranja, smanjenje biorazgradivog otpada u ostatku i učinkovito odvajanje posebnih kategorija otpada najvažniji su ciljevi koje ćemo ostvariti ovakvom promjenom politike.
No nakon 31. prosinca 2017. otpad se mora prestat odlagati na neusklađena odlagališta, što znači da centri, a predviđeno ih je 13, moraju biti u funkciji najkasnije do kraja 2018. Idemo li unatrag s revizijom projekata? Važni su ciljevi o odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada, a njih bez ove promjene nije moguće dostići. Stoga je promjena koju predlažemo korak naprijed, nipošto unatrag. Uostalom, mnogo je lakše izgraditi sustav odvojenog prikupljanja otpada s reciklažnim centrima i sortirnicama nego glomazne i skupe centre za gospodarenje otpadom koji već godinama kasne. Podsjećam na to da već imamo sagrađena dva centra, a dva se moraju nastaviti graditi u skladu s planom zbog njihova složenog pravnog statusa. Ipak, sustav ćemo i na tim područjima unaprijediti onime što nedostaje, a to je kvalitetno riješen sustav odvojenoga prikupljanja.
Kad će taj sustav onda zaživjeti? Je li moguće ispuniti obvezu o odvojenom prikupljanju reciklabilnih tvari od najmanje 50 posto do 2020.? Do 2020. želimo premašiti cilj od 50 posto. To ne smatramo pretjerano ambicioznim jer smo definirali mjere kojima je to moguće postići. Jasno je da se rezultati postižu samo provedbom mjera, stoga će svi gradovi i općine imati priliku surađivati i biti aktivni u postizanju tih ciljeva. Već ove godine idemo u program kućnog kompostiranja te uspostave oko 70 reciklažnih centara sa sortirnicama diljem Hrvatske. U njih se odvoze papir, plastika, metali i staklo i ondje se sortiraju, baliraju te pripremaju za tržište. Komunalna tvrtka, ovisno o tome koliko dobro gospodari otpadom, raspolaze tim materijalom i njegovom prodajom smanjuje trošak svog poslovanja te amortizira troškove centara za gospodarenje otpadom. Samo kućno kompostiranje, jednostavni sustav u kojem su građani pozvani da bi razgradivši otpad sami prerade u koristan kompost i upotrebljavaju ga za svoje potrebe, omogućuje brzo postizanje ciljeva u smjeru smanjenja biorazgradivog otpada na odlagalištima. Računa se da se više od 50 posto biootpada može zbrinuti kućnim kompostiranjem, što bi ujedno bilo veliko rasterećenje za komunalni sustav. Naravno da je važno osigurati izobrazbu, informiranost te pravedni sustav naplate koji počiva na individualizaciji odgovornosti. Ti potporni sustavi važan su dio sustava koji užurbano gradimo.
