Upravljanje državnim imovinom jedan je od ključnih problema s kojima se hrva nova vlast. Nezadovoljni su svi – od političara do ‘malog čovjeka’. Pa onda čitatelja dnevnih novina dodatno razgnjevi veliki novinski naslov: ‘Od 54 milijarde kuna prihoda državne tvrtke zaradile tek 2 milijarde’. Zar tako malo? Pa što rade u Vladi, DUUDI-ju, nadzornim odborima i upravama tih 56 velikih tvrtki? To su logična pitanja koja se nameću, a nova vlast sugerira da će od ove godine, kad je ona preuzela kornilo, sve biti mnogo bolje. Doduše, još se nije konsolidirala pa nije stigla poraspisati sve natječaje i pomesti kompletnu upravu državnih tvrtki. Pa je većina menadžera, kao i cijela država, već mjesecima na čekanju. Tek, s vremenom na vrijeme kapne najava o smjenama. Dan uoči odluke Nadzornog odbora Đure Đakovića o produljenju mandata Uprave za godinu dana, slavonskobrodski HDZ-ovac Pero Ćosić postavio je pitanje ministru Paneniću o stanju u Duri. Ministar spremno najavljuje smjenu nadzornika, pa će oni dati Upravi prave smjernice, pa ako se u kratkom vremenu ne postupi prema tim smjernicama, pristupit će se izboru novih članova Uprave. Doduše, nastavlja ministar, u Đakoviću zasad restrukturiranje ide prema planu… I taj ‘Duro’ za ovu godinu najavljuje prvu dobit nakon sedam godina! Tko lud, tko zbunjen! Novinari gutaju spinove o lošem poslovanju. A smjenama se prema sličnom scenariju prijeti i u drugim državnim tvrtkama, makar su i restrukturirane i isplaćuju dobit veću nego ikad.
A kako su zaista lani poslovale državne tvrtke? ‘Tričave’ dvije milijarde iz velikoga novinskog naslova (točnije 2,1 milijarde) u stvari je udvostručenje dobiti u odnosu na 2014. No to je napisano samo malim slovima. Osim toga još me muči i udvostručenje čena, ali ‘neznatna’ dobit. Državne tvrtke lani su, dakle, poslovale s profitom maržom od 3,9 posto. Jesu li mogle bolje? Jesu. Tisuću najvećih hrvatskih kompanija u 2014. (posljednji dostupni podaci) ipak je ostvarilo veću profitnu maržu – četiri posto. A cjelokupno hrvatsko gospodarstvo u 2014. bilo je na 1,6 posto profita u odnosu na prihode. Dakle, loše vođene državne tvrtke samo su 2,5 puta profitabilnije od hrvatskog prosjeka. I to bi trebao biti razlog za veliku mostovsko-hadezeovsku metlu. A novi uhljebi u niskom startu čekaju u dugačkom redu…
A kad smo već kod Ine, taj Ivo Sanader zaista ne može nijedan dan bez sudovanja. Još mu nije presuđeno za prodaju zgrade u Planinskoj, a već je odletio u London, ovaj put kao svjedok u arbitražnom postupku u vezi s Inom koji vode hrvatska država i Mol. Tim je povodom bivši premijer gostovao na Novoj TV. Ponovio je da nije primio mito od Mola. Tvrdi da je novi ugovor s Molom bio rezultat novih okolnosti. Račanova vlada Molu je, naime, prodala 25 posto Ine, a Madari su u međuvremenu kupovali dionice na burzi i došli do 48 posto, pa su postali ‘većinski vlasnik u smislu većeg broja dionica nego što ima vlada’. Pa je dao Molu da kao najveći, ali ne i većinski vlasnik, upravlja cijelom Inom. Ne znam je li za veću osudu ako je možda za to primio mito – kako ustrajava tužiteljstvo u nastavku procesa – ili ako je to bio naprosto njegov i hrvatski dar Mađarima.
