Otpad je uvijek bio velik posao

Jeste li možda predvidjeli neakve penale za nepoštovanje propisa? Plan je uvesti svojevrsnu naknadu za odlaganje. Tako ćemo poticati gradove i općine da što prije naprave korake za smanjenje količina miješanog otpada koji sad odlazu, a jednog dana odvozili bi ga u skupi centar. Dakle, što se manje otpada odlaze, manji je trošak za odlaganje. Istodobno bi se prikupljeni novac upotrebljavao za podmirenje nacionalnog udjela pri financiranju novih mjera gospodarenja otpadom.

Otpad je uvijek bio velik posao koji je uvijek imao problema s provedbom propisa. Sada će biti drugačije? Točno, zato nam je zadatak pojednostavniti propise te tako i olakšati njihovu provedbu. U osnovi, stvari su jednostavne: s jedne strane, velik je potencijal za stvaranje prihoda, najviše na temelju posebno izdvojenoga papira i plastike, a s druge strane, pominješani ostaci tvari ili smeće uvijek stvaraju velik trošak. I to bez obzira na to što je prethodno vrijedio 500 ili 700 kuna po toni, papir u sklopu miješanog otpada također stvara trošak od 500 do 800 kuna po toni ili čak i više. Dakle, razlika je najmanje 1000 kuna po toni papira i kartona, ovisno o tome dospije li među reciklabilne tvari ili u miješani komunalni otpad. No to je samo ekonomska strana priče. Prednosti u očuvanju prirodnih resursa i okoliša od emisija nismo ni spomenuli, a danas su sve važnije, posebno u resursima siromašnoj Europi. Stoga nova politika gospodarenja otpadom i promicanja kružnoga gospodarstva EU od nas traži upravo takvu promjenu. Veliko povećanje udjela recikliranja, smanjenje biorazgradivog otpada u ostatku i učinkovito odvajanje posebnih kategorija otpada najvažniji su ciljevi koje ćemo ostvariti ovakvom promjenom politike.

No nakon 31. prosinca 2017. otpad se mora prestat odlagati na neusklađena odlagališta, što znači da centri, a predviđeno ih je 13, moraju biti u funkciji najkasnije do kraja 2018. Idemo li unatrag s revizijom projekata? Važni su ciljevi o odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada, a njih bez ove promjene nije moguće dostići. Stoga je promjena koju predlažemo korak naprijed, nipošto unatrag. Uostalom, mnogo je lakše izgraditi sustav odvojenog prikupljanja otpada s reciklažnim centrima i sortirnicama nego glomazne i skupe centre za gospodarenje otpadom koji već godinama kasne. Podsjećam na to da već imamo sagrađena dva centra, a dva se moraju nastaviti graditi u skladu s planom zbog njihova složenog pravnog statusa. Ipak, sustav ćemo i na tim područjima unaprijediti onime što nedostaje, a to je kvalitetno riješen sustav odvojenoga prikupljanja.

Kad će taj sustav onda zaživjeti? Je li moguće ispuniti obvezu o odvojenom prikupljanju reciklabilnih tvari od najmanje 50 posto do 2020.? Do 2020. želimo premašiti cilj od 50 posto. To ne smatramo pretjerano ambicioznim jer smo definirali mjere kojima je to moguće postići. Jasno je da se rezultati postižu samo provedbom mjera, stoga će svi gradovi i općine imati priliku surađivati i biti aktivni u postizanju tih ciljeva. Već ove godine idemo u program kućnog kompostiranja te uspostave oko 70 reciklažnih centara sa sortirnicama diljem Hrvatske. U njih se odvoze papir, plastika, metali i staklo i ondje se sortiraju, baliraju te pripremaju za tržište. Komunalna tvrtka, ovisno o tome koliko dobro gospodari otpadom, raspolaze tim materijalom i njegovom prodajom smanjuje trošak svog poslovanja te amortizira troškove centara za gospodarenje otpadom. Samo kućno kompostiranje, jednostavni sustav u kojem su građani pozvani da bi razgradivti otpad sami prerade u koristan kompost i upotrebljavaju ga za svoje potrebe, omogućuje brzo postizanje ciljeva u smjeru smanjenja biorazgradivog otpada na odlagalištima. Računa se da se više od 50 posto biootpada može zbrinuti kućnim kompostiranjem, što bi ujedno bilo veliko rasterećenje za komunalni sustav. Naravno da je važno osigurati izobrazbu, informiranost te pravedni sustav naplate koji počiva na individualizaciji odgovornosti. Ti potporni sustavi važan su dio sustava koji užurbano gradimo.

Koja vrsta otpada u ovom trenutku ima najveći financijski potencijal? Sada su to papir i karton, no plastika ima skriveni potencijal koji namjeravamo otkriti u suradnji sa svojim poduzetnicima jer trenutačno u Hrvatskoj ima nekoliko reciklažera, ali to je premalo u odnosu na potencijal. Papir i plastika imaju prihodni potencijal za komunalne tvrtke od 300 do 500 milijuna kuna na godinu, što bi umanjilo troškove sustava i tako amortiziralo cijene odvoza otpada za građane. Taj potencijal treba iskoristiti tako da tranzicija s jeftinog odlaganja na novi sustav prati što niže povećanje troška komunalnog sustava za građane.

Drugim riječima, povećat će se cijene komunalnih usluga, ali udar na građane bit će manji? O kolikom povećanju govorimo? Povećanja će biti, no očekivani dodatni trošak komunalnog sustava kad bismo ga temeljili na centrima kao što su Marišćina i Kaštijun bio bi od 500 do 1000 kuna na godinu po kućanstvu. Tako bi bilo kad bismo se prepustili samo centrima za gospodarenje otpadom, kako su zamišljale prethodne vlade, riječ je o doista velikome dodatnom trošku. Unapređenje sustava na kojemu radimo omogućit će da se taj trošak smanji. Dakle, ekonomska održivost sustava izravno ovisi o tome koliko ćemo biti uspješni u tom poslu. Valja naglasiti da su u ovo uključeni svi važni dionici: građani, komunalci, gradovi i općine te na kraju država. Bez toga što sada radimo rezultat bi bio drastično poskupljenje za građane.

Koje nove biznise možemo očekivati, nova zapošljavanja…? Postojeći sustav gospodarenja otpadom predviđao je od 600 do 800 radnih mjesta u centrima, a revidirani bi ih otvorio barem deset puta više. Vjerojatno… Plomin C teško je opravdati – Koliko bi se koncept zelene održive politike mogao sudariti sa spornim energetskim projektima kao što je Plomin C ili istraživanje Jadran? Vi baš niste naklonjeni tomu, ministar poduzetništva Horvat jest, ministar gospodarstva Panenić kaže: ‘Vidjet ćemo.’ Prije nego što se donese odluka o gradnji Plomina C, treba izraditi novu energetsku strategiju koja mora biti u skladu s novom energetsko-okolišnom politikom EU, ona će najbolje pokazati je li projekt opravdan. Konačnu odluku o Plomini C donijet će Vlada jer je to strateški projekt. S aspekta zaštite okoliša riječ je o projektu koji je danas, u svjetlu niskougljičnog i održivog razvoja Europe, vrlo teško opravdati. Ako se jednog dana bude istraživao ugljikovodik u Jadranu, to će se morati provesti prema najvišim ekološkim standardima. Utvrdi li se da ima znatnih količina ugljikovodika, tek će se tada moći govoriti o eksploataciji plina ili nafta. Gdje to bude moguće bez štete za okoliš, moći će se eksploatirati; na poljima na kojima se utvrdi da to nije moguće, neće biti eksploatacije.

• Zeleni vas vole… – Imamo isti cilj: čist i zdrav okoliš te održivi razvoj Hrvatske. – A što biste rekli onima koji kažu da ste aktivist i teoretičar, ali ne i praktičar? – Rekao bih im da odu na otok Krk gdje je postavljen sustav odvojenog prikupljanja otpada utemeljen na studiji čiji sam razvojni autor. Vidjet će da je to gotovo jedina sredina u Hrvatskoj koja ispunjava ciljeve do 2020. I čak nema sustava naplate osjetljiv na ponašanje korisnika usluge, dobrovoljno se odvaja više od 50 posto otpada. Dakle, nije riječ o teoriji, nego o primijenjenim načelima održivog razvoja. Da sam aktivist, kažu oni koji misle da je otpad područje na kojemu je tehnološki pristup važniji od konceptualnoga.

Plomin C teško je opravdati – Koliko bi se koncept zelene održive politike mogao sudariti sa spornim energetskim projektima kao što je Plomin C ili istraživanje Jadran? Vi baš niste naklonjeni tomu, ministar poduzetništva Horvat jest, ministar gospodarstva Panenić kaže: ‘Vidjet ćemo.’ Prije nego što se donese odluka o gradnji Plomina C, treba izraditi novu energetsku strategiju koja mora biti u skladu s novom energetsko-okolišnom politikom EU, ona će najbolje pokazati je li projekt opravdan. Konačnu odluku o Plomini C donijet će Vlada jer je to strateški projekt. S aspekta zaštite okoliša riječ je o projektu koji je danas, u svjetlu niskougljičnog i održivog razvoja Europe, vrlo teško opravdati. Ako se jednog dana bude istraživao ugljikovodik u Jadranu, to će se morati provesti prema najvišim ekološkim standardima. Utvrdi li se da ima znatnih količina ugljikovodika, tek će se tada moći govoriti o eksploataciji plina ili nafta bi se nekoliko tisuća ljudi moglo zaposliti u reciklažnim dvorištima, sortirnicama, centrima za ponovnu upotrebu. No važno je to da se na tom sustavu može izgraditi malo gospodarstvo jer materijalima diže vrijednost, priprema ih za tržište i konkurira uvozu. Revidirani sustav gospodarenja otpadom ima velik potencijal za razvoj malog poduzetništva, posebno za recikliranje plastike. Financijski potencijal u tome jest od 400 do 800 milijuna kuna na godinu. Otvorilo bi se tržište za mnogo malih tvrtki i u sektoru oporabe, izrade, montaže, održavanja potrebne opreme i trgovine njome. Dakle, decentralizirale bi se gospodarske aktivnosti. Kružna ekonomija predviđa dva milijuna radnih mjesta u Europi. Hrvatskoj pripada barem 20 tisuća.

Zvuči dobro, ali Hrvatska ima izvrstan sustav kočenja svih promjena. Promjene donose otpor i prijetnje. To su iskusili i ministri prije vas. Vi? Otpora uvijek ima, no ne bih se osvrtao na njih. Za promjenu politike gospodarenja otpadom postoje iznimno snažni razlozi i u interesu je građana tako čini. Kad je riječ o jasnoći stajališta i odlučnosti za provedbu, nemamo problema. Naravno, za punu i uspješnu provedbu potrebno je sudjelovanje svih navedenih dijonalika. Vjerujem da neće biti problem motivirati ih.

Nije bilo ni reakcija na odluku da se odustaje od spaljivanja otpada u Zagrebu? Sa Zagrebom smo uspostavili suradnju te je osnovana i radna skupina koja će donijeti mjere za poboljšanje sustava gospodarenja otpadom u tom gradu. Ako se bude radilo i držalo ritam, vjerujem da ćemo u Zagrebu imati brze promjene. Mnogi napadaju, čak i političari, ali zbog centara za gospodarenje otpadom. Namjere za unapređenje sustava prepoznali su kao napad na investicije. Ali, pitam ja vas, nije li ispravan ‘napad’ na investiciju koja stvara trošak, koji će pak zbog više cijene na kraju platiti građani, ako investicije u one centre u kojima to još možemo budemo transformirali u nešto što će moći samo sebe financirati i pritom zapošljavati više ljudi? K tome se omogućava ispunjenje ciljeva kružnoga gospodarstva, a to su drugačije, odgovorno ponašanje prema resursima i manje onečišćivanje okoliša. Jer ako plastiku odvojite i napravite novu plastiku, smanjili ste potrošnju fosilnih i mineralnih resursa potrebnih za njezinu proizvodnju. To je kružno gospodarstvo.

Hoće li napokon priliku na poslovima povezanim s uspostavom sustava dobiti i domaći tvrtke i proizvodi? Poznata je Tehnixova priča, koji svoje inovativno rješenje za obradu otpada izvozi u svijet, a u Hrvatskoj nije prepoznato. Ne možemo nekritički štititi domaćeg proizvođača, no ipak je važan dio nacionalne politike voditi računa o svome gospodarstvu. Ulaganja u sektor otpada trebala bi biti lakše dostupna domaćim proizvođačima opreme kao što je Tehnix.

Mislite? Navike i mentalitet teško je mijenjati. Navike se mijenjaju i to je danas nužnost. Međutim, mnogi su svjesni i gotovo očekuju ovakvu promjenu. Mnogo je prostora za poboljšanja. Planiramo snažno krenuti s programima izobrazbe i podizanja razine svijesti građana jer sve ovo što činimo snižava troškove i podiže kvalitetu društva u smislu ekološke održivosti. Stoga ćemo organizirati nacionalni program izobrazbe. Uključeni smo i u savjetovanje o Zakonu o javnoj nabavi. Tu ima mnogo zanimljivih stvari: jedna je da se osigura ravnopravno sudjelovanje domaćega gospodarstva, druga je svakako zelena javna nabava, dakle da se u nabavu robe i usluga uzimaju za okoliš prihvatljiviji proizvodi, pogotovo oni koje nabavljaju država. Slijede i promjene u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji se u aktivnostima oslanja na politiku Ministarstva. Ako je dosad bio problem financirati sortirne linije, a znalo je biti, odsad više neće. Financiranje sortirnih linija, kompostišta, centara za ponovnu upotrebu ima prioritet. Važno je naglasiti da ekologija i ekonomija idu ruku pod ruku, a za sve to na raspolaganju imamo i europski novac.

Ali ne i administrativne kapacitete za fondove EU, kao i mnogi vaši kolege. Istina je da nam je to problem. Trenutačno postoji sraz formalističkih ograničenja u zapošljavanju i objektivnom povećanju potreba, stoga se ulaže napor da se problem riješi međuresorno. Ima potreba za zapošljavanjem, posebno kad govorimo o povlačenju sredstava iz fondova EU, no o tome će se odlučivati na razini Vlade.

Čujem da i vi živite i radite prema pravilima koje pokušavate uvesti u sustav. Tako je, da. U svojem kućanstvu razvrstavamo i kompostiramo, počinjemo od sebe. Govoriti jedno, a raditi drugo – nije opcija.