Osim znanošću bavite se glazbom, svirate gitaru u džez-bendu Tsha-Coo s kojim nastupate u stankama znanstvenih konferencija, putujete po svijetu i držite predavanja, govorite o kvantnim fenomenima, strastveno skijate. Život s vama mora da je vrlo zanimljiv. Kako nađete vremena za sve to? – Vrlo sam discipliniran i organiziran. Kod kuće pijem izvorsku vodu s limunom i jedem najzdravije prirodne namirnice koje mogu nabaviti u Alpama. Rado i jednostavno kuham. Nemam televizor i ne čitam tiskovine. Uz kvantnu fiziku i projekte koji mi oduzimaju od 10 do 12 sati na dan često svi ram gitaru ili hodam, skijam, plivam. Ne izlazim u lokale. Radije molim i meditiram ili čitam i pišem. Naizgled sam asket-mistik, no itekako sam druželjubiv, pa u uredu često zapjevam uz gitaru i času vina sa studentima i kolegama.
Da se reinkarnirate, biste li ponovno bili fizičar ili možda svećenik? – Svakako bih opet studirao fiziku jer je to izvrsna izobrazba, ali najradije bih bio plesač tanga u Buenos Airesu. To mi je opsesija i izazov, savršena harmonija pokreta muškarca i žene uz glazbu – in vivo!
Cambridgea do Mumbaja, od Pariza do Canberre, a postao sam i savjetnik nekoliko velikih svjetskih korporacija. Drugi je doprinos što sam, usprkos predviđanjima svih recenzenata da moj pionirski pristup neće uspjeti, između 1996. i 2009. na sinkrotronu u Wisconsinu u SAD-u s kolegama hrabro konstruirao nove uređaje za pravljenje tankih supravodljivih oksida. U početku smo bili neuspješni i trebalo je sedam gladnih godina nezamislivih napora i neprospavanih noći da bismo uspjeli, ali danas svi vodeći laboratoriji primjenjuju taj vrlo zahtjevni i skupi pristup nanoznanosti, od Züricha do Berlina, od Stanforda do Tokija. Kolege me cijene jer sam uspio u viziji protiv kolektivne dogme da je to nemoguće. Treći je doprinos što sam s kolegom Forrom i MZOS-om 2000. pokrenuo redovitu konferenciju u Dubrovniku u kontekstu postkvantne znanosti o kompleksnosti.
Savjetnik ste vlada nekih država. Je li itko iz neke od hrvatskih vlada tražio vaš savjet? – Strane vlade i korporacije vrlo me rado zovu jer sam profesionalno koherentan. Od 1995. bio sam u kontaktu sa svakom hrvatskom vladom, ali samo u uskom segmentu, uglavnom s Ministarstvom znanosti. Čini se da se nisu usudili prihvatiti moje ostale uvide i informacije u mnogim strateškim segmentima, npr. uvide iz kompleksnosti, koherentnih financija, zelene energetike. Naime, moji bivši studenti rade u centrima moći diljem svijeta, a imam i veliku mrežu prijatelja u važnim institucijama te izravno dobivam informacije koje mediji rijetko doznaju. U Hrvatskoj su čak i obavještajne službe zatajile, pa ni ‘svastiku na Poljudu’ nisu još dekodirale u ovo doba kad je sve (da, sve!) snimljeno i kad mi u laboratorijima pratimo dinamiku svakoga kvantona. No i to ide nabolje.
Koji nedostaci hrvatske politike priječe gospodarski razvoj? – To su već u detalje objavili EU i stručni analitičari. Ujedno naglašavam da EU i mnoge susjedne zemlje te korporacije imaju detaljnu analizu svih ključnih hrvatskih značaja, resursa i planova, to sve postoji. Zato ću samo reći najvažnije: umjesto da je 90-ih godina prošlog stoljeća odradila tranziciju, Hrvatska je i dalje mentalno komunistička zemlja s elementima divljeg faraonizma u kojoj fulita, tzv. elita pseudoljevičara, zapravo liberala financiranih iz globalističkih centara moći, dominira u medijima, zato nisam siguran smijete li ovo objaviti. Dodajte iznimno spor, o fuliti ovisan, pravnokorekcijski sustav iliti ‘krivosuđe’, često indolentnu, neučinkovitu administraciju pa postaje jasno zašto mnogi školovani mladi i dalje sanjaju odlazak u inozemstvo, a ni investitori ne dolaze bez predumišljaju. Na Zapadu mnogi misle da je naša domovina poput Albanije ili neke korumpirane siromašne zemlje jer nam je ekonomski rejting vrlo nizak. Hrvatska vrvi genijalcima, no sustav je organizacijski postavljen u korist uvoza i lokalnih slugana izvanjskih bankaroida. Primjera je bezbroj, a i ja sam sada ovdje jer je i Zapadu prekipjelo. Jednostavno, ta korumpirana fulita i financijski je neodrživa opcija za EU i NATO.
Što mislite o radu nove Vlade RH i premijera Tihomira Oreškovića? Hoće li dokraja potopiti gospodarstvo i trebamo li graditi Noinu arku? – Premijera ne poznajem osobno, pričekajmo do listopada kad bi se trebali vidjeti prvi rezultati ove vlade. Preliminarni dojam jest da on zna voditi ili korigirati financijski i menadžerski dio, ali, s obzirom na to da dolazi iz farmaceutike, o kojoj imam negativno mišljenje, zabrinjava me je li doista svjestan manipulacija financijskih bankaroida, sve do GMO-trovača biljaka i života. Ipak, Noinu arku ne treba graditi jer nakon što se planet i Hrvatska uskoro (pr)očiste od svih tih sukobljenih ‘izama’ koje vučemo još od manipulacija britanskog imperija, Lijepa Naša bit će jedna od najboljih zemalja za život – duhovno, mentalno i emocionalno.
Što Hrvatska gospodarski može napraviti, a ne čini? – Hitno treba korigirati fiskalnu politiku i financijsku dinamiku. O tome su stručnjaci već pisali, ali u Saboru se premalo govori o tome. Zatim valja odmah pojednostaviti sve administrativno-pravne procedure za poduzetnike te osnovati inkubatore za inovatore, uključujući sustavno financiranje i pomoć, te pružiti potporu kritkim izvoznicima jer to čine sve zemlje. Treba svjesno postaviti mrežu ‘planetarne Hrvatske’ jer svi smo danas povezani. Sve to vlade i Gospodarska komora nisu napravile jer fulita smatra da su inozemci ‘ustaše’!? A imamo organizirane Hrvate u 35 svjetskih zemalja. Hrvatski svjetski kongres redovito djeluje, jednom e-porukom dohvatite i do milijun Hrvata. Uz brojne prijatelje, koje također imamo, možemo u jednome naraštaju stvoriti zemlju koja će biti primjer. To predlažem javno već više od dvadeset godina, ali u svojoj naivnosti nisam bio svjestan da većina saborskih zastupnika nije donedavno znala ni što je internet.