Kad su se 1991. srušile monumentalne Potemkinove kulise SSSR-a, razotkrilo se iluzijski karakter sovjetske prošlosti, ali i jednako nepouzdan karakter novonastale postsovjetske zbilje.
Ruska tranzicijska stvarnost 90-ih je godina nalikovala na kakav hibrid Disneylanda i Coppolina ‘Kuma’, bio je to potrošački park za odrasle, s divljim kapitalistima, nemilom privatizacijom otimačinom, krvavim mafijaškim obračunima, posve osiromašenim narodom i daškom ‘specifične ruske duše’.
Tom divljem razdoblju tranzicije posvećena je antologija ‘Potemkinovo selo’, u kojoj su našlo desetero najstaknutijih predstavnika suvremene ruske književne scene. U svojim su pričama uprizorili i razotkrili taj svijet razapet između velikoga sovjetskog mita i još veće postsovjetske traume.
