Slobodni novčani tok

Se određena tvrtka bavi također znatno utječe na model upravljanja neto obrtnim kapitalom. Stoga kada je riječ o trgovini, posebno o maloprodaji, relacije kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza drukčije su u odnosu na proizvodnju.

U računovodstvenoj literaturi i praksi postoji više definicija i pristupa u izračunavanju slobodnoga novčanog toka. Svakako, svi pristupi u njegovu objavljivanju imaju ishodište u novčanom toku od poslovnih aktivnosti. Potreba objavljivanja informacija o slobodnom novčanom toku proizlazi iz točke 51. MRS-a 7, Izvještaj o novčanim tokovima, u kojoj se navodi: ‘Odvojeno objavljivanje novčanih tokova koji predstavljaju povećanje poslovne sposobnosti i novčanih tokova koji se zahtijevaju za održavanje poslovne sposobnosti je korisno, jer omogućuje korisnicima da utvrde je li subjekt odgovarajuće ulagao u održavanje svoje poslovne sposobnosti.’ Na temelju te točke MRS-a 7, zahtijeva se objavljivanje slobodnog novčanog toka, što se može učiniti na dvije razine: novčani tok od poslovnih aktivnosti kojim se održava poslovna sposobnost (slobodni novčani tok 1) i novčani tok od poslovnih aktivnosti kojim se povećava poslovna sposobnost poslovnih subjekata (slobodni novčani tok 2).

Prva razina (SNT 1) pokazuje minimalni slobodni novčani tok kojim se održava postojeći kapacitet. Prema tom konceptu, iz novčanog toka od poslovnih aktivnosti treba nadoknaditi kapitalne izdatke za održavanje postojećeg kapaciteta. Najčešće se ovi kapitalni izdaci svode na amortizaciju kao osnovnu pretpostavku održavanja iste razine produktivnosti. Ovaj slobodni novčani tok pokazuje menadžmentu, investitorima i kreditorima koliko subjektu ostaje novčanog toka od poslovnih aktivnosti za dodatne investicije, servisiranje dugova i isplatu dividendi.

Druga razina slobodnoga novčanog toka pokazuje angažiranje novčanog toka od poslovnih aktivnosti za dodatna ulaganja ili povećanje investicija. On govori korisnicima koliko poslovnom subjektu ostaje od novčanog toka iz poslovnih aktivnosti za servisiranje dugova i isplatu dividendi.

Rastući ‘slobodni novčani tok’ obično označava početak povećanja zarada (neto dobiti). Ako je cijena dionica poslovnog subjekta niska, a raste SNT, može se brzo očekivati rast zarade i cijene dionica. Obrnuto, smanjenje SNT-a signalizira najavu problema. Nedostatan novčani tok izaziva probleme kao što su nelikvidnost (nesposobnost unovčenja) i insolventnost (nesposobnost plaćanja), čime se automatski ugrožava razvoj i rast subjekta.

Financijski analitičari često za potrebe investitora računaju i slobodni novčani tok po dionici, i to tako da se neto dobit uveća za nenovčane rashode te umeri za dividende i kapitalne izdatke. Nakon toga dobiveni se iznos podijeli s brojem glavnih dionica. Ovaj pokazatelj upućuje na sposobnost isplate dugova, plaćanja dividendi, otkupa dionica i daljnje mogućnosti rasta subjekta. Još veću analitičku vrijednost ima usporedba SNT/dionika i EPS-a (zarada po dionici).