Dan nakon oproštajnog posjeta američkog predsjednika Obame London dovodi u pitanje proširenje EU na države koje su u pristupnom procesu: Tursku, Srbiju i Albaniju.
Hrvatska država zbliža zna pretjerati sa servilnošću. Više se ovih dana posvetilo pozornosti vidljivom osiguranju turskog predsjednika Recep Tayyipa Erdoğana za njegova boravka u Zagrebu nego da dolaze Obama i Putin zajedno. Ali možda je to pretjerivanje jedini način da se u uspavanom hrvatskom javnom i političkom prostoru isprovocira političko buđenje, svijest o politici turskog predsjednika prema Europi, Balkanu, Hrvatskoj.
Doktrina širenja turskog utjecaja, ponajprije na područjima bivšega Osmanskog Carstva, a potom i na ostatak Europe relativno je stara i apsolutno poznata onima koji su je htjeli upoznati. Novo je to što se i u Hrvatskoj pomalo počinje razumijevati da turske investitore u jadranske marine i hotelske komplekse, u slavonsku poljoprivredu ili u hrvatsku energetiku ne zanima samo profit. Pa čak im nije na prvom mjestu. Na prvom je mjestu ostvarivanje utjecaja u prostoru. Voljela bih da o tome i Oreškovićeva vlada vodi računa u gospodarenju hrvatskom državnom imovinom. Da se ne bi dogodila turska inačica slučaja ‘Kupari’, pri čemu se prethodna Milanovićeva vlada približila ambicijama ruskog predsjednika Putina mnogo više nego što bi to zaštita državnog interesa dopuštala.
No čini se da i na uspavanom Zapadu ipak ima nešto novo, da nakon Putina i Erdoğan pomalo biva prepoznat kao prijetnja opstojnosti ovakve Europske unije i Europe kakvu pozajmimo. Znakovita je u tom pogledu izjava o zaustavljanju proširenja EU, koju je ovih dana dala britanska konzervativna političarka Therese May, trenutačno na poziciji ‘Home Secretary’, što je jedna od najutjecajnijih državnih funkcija u Velikoj Britaniji. Dan nakon oproštajnog posjeta američkog predsjednika Baracka Obame Therese May dovela je u pitanje proširenje Europske unije na države koje su sada u pristupnom procesu: Tursku, Srbiju i Albaniju. Argument je: treba li dodijeliti ista prava novim članicama bremenitim siromaštvom, korupcijom i sigurnosnim prijetnjama. Iako njezinu izjavu treba gledati u sklopu kampanje za ostanak Velike Britanije u Uniji, iz nje se može iščitati i britanska i Obamina (oproštajna) poruka za opstanak EU i protiv njezina proširenja. Ima li se na umu da je SAD gotovo prisilio EU na otvaranje pregovora s Turskom (2005., zajedno s Hrvatskom), a da je Velika Britanija uz proširenje na Tursku dosljedno zagovarala istodobni pristup zapadnobalkanske regije sa Srbijom kao regionalnim liderom, ta se izjava može tumačiti kao najava promjene političkog smjera: spasiti održivu Uniju kako ne bi izgubili Europu.
