Hrvatska sporost i neučinkovitost ovog puta nisu glavni razlozi za skromnu zastupljenost. Europska jamstvena namještajka zasad je potpuno zaobišla cijeli Baltik, Bugarsku, Rumunjsku, Češku, Grčku, Mađarsku, Sloveniju.
Nedavna regionalna konferencija o Europskom fondu za strateške investicije (skraćeno EFSI, popularno Junckerov fond) održana u Ljubljani državama članicama poslužila je više kao bolni podsjetnik na zanemariv (ne)uspjeh u tome nego kao putokaz za povećanje vlastite zaposlenosti i gospodarskog rasta. U zanimljivoj ideji predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, koja zapravo funkcionira kao jamstvena shema, Hrvatska zasad stoji prilično loše premda su u ovom slučaju problemi širi od nje, a plasman bolji nego što se na prvi pogled čini. Unatoč dosad odobrenih više od 220 projekata u 25 država članica, vrijednih oko 11 milijardi eura, Hrvatska u ovom trenutku ima jedan jedini odobreni projekt – riječ je o 50 milijuna eura vrijednom ugovoru s HBOR-om namijenjenom srednje velikim poduzećima (jamstveni instrument kojim bi se pokrilo do 50 posto kreditnog rizika povezanoga s portfeljom postojećih kredita poduzećima u HBOR-ovoj bilanci).
Od pompoznog najavljenog vala projekata koji će se nudit na uvid Europskoj banci za investicije, operativnoj nositeljici EFSI-ja, nekoliko je neimenovanih projekata zasad u fazi predlaganja EIB-u, no u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU te HBOR-u nisu željeli precizirati o kojim je projektima riječ, samo su natuknuli da su to ulaganja u energetski sektor, infrastrukturu i turizam. Razloga za gotovo nepostojeći rezultat do sada nekoliko je i posljedica su, možda i prvi put u povijesti mlađe članice EU, šireg spletka okolnosti od poslovične hrvatske sporosti i neučinkovitosti.
Nacionalni nositelj za projekte u sklopu EFSI-ja i osnovna kontaktna točka u Hrvatskoj jest HBOR, odgovoran za guranje i operacionalizaciju eventualnih projekata. Osnovni je problem, kako naglaša i Ariana Vela, stručnjakinja za fondove EU, što projekata pogodnih za EFSI Hrvatska baš nema, kao što je vidljivo i iz odgovora MRRFEU-a: ‘S obzirom na to da su projekti koji su se prije nalazili na tzv. indikativnim listama projekata u različitoj fazi pripremljenosti i većinom nisu spremni za financiranje odnosno EIB-ovu procjenu (‘appraisal’), MRRFEU i HBOR zajednički su pokrenuli sustavne aktivnosti kojima bi omogućili razvoj i praćenje statusa pojedinih projekata do razine kad bi oni bili spremni za financiranje uz potporu EFSU-a.’
Vela savjetuje fokus na traženje onih projekata koji bi se ponajprije financirali standardnim fondovima EU, a one dovoljno velike i pripremljene za provedbu trebalo bi pokušati realizirati u sklopu EFSI-ja. Sličnom logikom vode se, čini se, i u Ministarstvu, iz kojega poručuju kako je njihov interes realizirati što više investicija uz nepovratna sredstva koja su dostupna iz fondova EU, a kombiniranje fondova EU i izravno kreditiranje EIB-a uz EFSU-ovo jamstvo poželjno je za investicije koje tako mogu ostvariti povoljnije uvjete za sufinanciranje i otvoriti mogućnosti za snažniju aktivnost privatnog sektora.
Sredstva u sklopu EFSI-ja sve su osim nepovratna; zahtijevaju opsežno sudjelovanje komercijalnih banaka i investitora te privatnog sektora u cjelini, što države kojima je taj novac najpotrebniji teško može uključiti u prihvatljiv projekt.
Za razliku od Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), koji omogućavaju realizaciju dijela nepovratnih novčanih sredstva za prihvatljive javne ili privatne projekte, EFSI je jamstveni instrument koji će omogućiti dodatnu snažniju kreditnu i jamstvenu aktivnost Grupe EIB. Valja napomenuti da EFSI-jevo jamstvo nije besplatno, tj. Grupa EIB za svaki će EFSI-jev projekt naplatiti određenu naknadu odnosno kamate – objašnjava Hrvoje Galičić iz HBOR-a.
Komisija je EFSI smislila kao novi financijski proizvod koji se oslanja na prastaru europsku logiku – kredite na kraju moraju dijeliti komercijalne institucije iako je od krize do danas problem upravo u tome što nevoljko kreditiraju bilo što rizičnije. Dio rizika sada preuzima EU s pomoću EFSI-ja, no to još ne rješava mnogo velikih problema s kojima se susreću ‘nove’, siromašne članice. Uključenje banaka automatski poskupljuje svaki projekt i čini ga ovisnim o individualnim bankarskim ocjenama i prioritetima. To je pak svih ovih godina jedan od glavnih uzroka začepljenosti kreditiranja u Europi. Sljedeći je problem s EFSI-jem njegov opseg fond pretpostavlja investicije od najmanje 25 milijuna eura u EIB-ovom financiranju, odnosno oko 50 milijuna eura minimalne ukupne vrijednosti projekta. To je za manje članice problem jer teško nalaze takve projekte, još ih teže mogu posložiti prema EFSI-jevim kriterijima i brzo ih pripremiti za provedbu. Dodatna je zapreka mnogim projektima i uvjet financijske isplativosti svakog projekta privatnom sektoru, zbog čega su društveno važni projekti automatski isključeni iz EFSI-ja. Na kraju, preduvjet visoke pripremljenosti jako sužava popis potencijalnih projekata. – Da bi se razmatrao za financiranje u sklopu Junckerova plana, projekt mora biti u fazi zatvaranja financijske konstrukcije koja podrazumijeva visoku tehničku i projektnu pripremljenost – kaže Galičić.
