Home / Biznis i politika / Hrvatska ne smije samo kopirati austrijski model

Hrvatska ne smije samo kopirati austrijski model

Većina europskih vlada trenutačno nastoji pronaći odgovor na pitanje kako najučinkovitije upravljati državnom imovinom. Tvrtke u državnom vlasništvu golema su ekonomska poluga s obzirom na to da državno vlasništvo i dalje čini između 10 i 80 posto ukupnoga gospodarstva u Europi. Stoga je i potraga za najboljim načinom državnog upravljanja prioritet vlada. Međutim, ‘samostalno rješenje’ najčešće ne uspijeva. Odabrani upravljački model treba precizno odražavati cjelokupnu gospodarsku strategiju. Koji je glavni cilj holdinga? Što privatizirati? Treba li upravljanje biti aktivno ili pasivno?

Profesionalizirani državni holdingi mogu stvoriti vrijednost u određenim slučajevima, na primjer ako se države odluče za privatizacijske programe ili ako trpe visoku razinu političkog utjecaja u tvrtkama. Vlada je za pronalaženje pravog odgovora potreban proces kreiran po mjeri.

Kao i u svim drugim aspektima života, ‘savršeni’ državni holding ne postoji. U stvarnosti su to različite vrste holdinškog modela koje stvaraju vrijednost svojim državama. Državni holdingi u zapadnoj Europi, npr. u Francuskoj i Velikoj Britaniji, potpuno su različiti od holdinga u Aziji ili na Arapskom poluotoku. U slučaju Hrvatske državni holding treba biti dosljedan odgovor na vladine ukupne ciljeve. Treba izbjeći moguće zamke kako bi se pronašlo najbolje rješenje za Hrvatsku.

U ovom smo trenutku svjedoci ‘totalnog rata talenata’ u državnim holdinžima s obzirom na to da sve više djeluju u skladu s načelom diversifikacije u području ljudskih resursa: mješavina talenata iz javnog i privatnog područja koji učinkovito surađuju na temelju jasnih procesa i smjernica. Hrvatska bi svakako trebala razmotriti taj trend, osigurati najbolje resurse i znanja.

Nažalost, u slučaju državnog upravljanja ne postoji rješenje ‘priključi i koristi’. Hrvatska ne smije samo kopirati strani model. Umjesto toga vlada bi trebala definirati jasne i transparentne ciljeve, osmisliću dobru strategiju te zatim uvesti organizaciju koja naviše odgovara ispunjavanju postavljenih ciljeva. U takvom je razvoju ‘benchmarking’ dobar korak, ali ne smije se iskoristiti kao ‘one-stop-shop’. Uvjerem sam da će hrvatska vlada odrediti pravi smjer i dovesti tvrtke u svom vlasništvu u ‘ligu prvaka’.