Kreativna i kulturna industrija najpropulzivnija je industrija na svijetu. Ona dodaje vrijednost svakom proizvodu, a to bi se trebalo posebno činjeniti u maloj zemlji poput Hrvatske. Danas tako imamo situaciju da, zbog toga što država ne potiče sektor kreativne i kulturne industrije ni proces nadogradnje vrijednosti, hrvatske tvrtke ne mogu ulagati u dizajn. Također je veliki problem to što su, prema postojećim modelima, projekti istraživanja i razvoja inovacija usmjereni samo prema velikim tvrtkama, dok bi povezivanjem s kreativnim i kulturnim industrijama tu priliku dobile i male i srednje tvrtke. Dizajn je znatno više od samog oblikovanja komunikacije ili ambalaže, čega Hrvatska još nije svjesna.
Klaster je objavio rezultate mapiranja koji su nam omogućili da nas se shvati kao ekonomski relevantne. Nakon toga prirodni slijed stvari bio je izrada strategije, pa u ovom trenutku naše radne skupine rade analize i razvijaju preporuke za pojedine podsektore. Bivšu vladu dugo smo uvjeravali u važnost kreativnih i kulturnih industrija te smo od sedam ministara uspjeli dobiti izjave o namjeri da će se, s obzirom na to da je sektor kreativnih i kulturnih industrija strateški važan, početi više ulagati i voditi brigu o kreativnim i kulturnim industrijama. Međuresorna povezivanja ministarstava iznimno su važna kako bi se naš plan proveo. No s promjenom vlade došli su opet problemi. Baš kada smo Milanovićevu vladu uvjerili u naše ideje, ona je izgubila izbore. Sada moramo krenuti ispočetka, no zapeli smo već kod Ministarstva kulture, do ministra Hasanbegovića ne možemo doći. Europska unija već je do sada poslala preporuke Vladi o nužnosti ulaganja u sektor kreativnih i kulturnih industrija, a moram pohvaliti i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović te predsjednika Sabora Željka Reinera koji razumiju tematiku i spremni su nam pomoći.
Dobri menadžeri znaju da je svaka promjena teška. Upravo je o tome riječ ovdje, domaće institucije ne shvaćaju globalna ekonomska kretanja i boje se promjena. Danas je očita promjena paradigme gospodarstva u svijetu. Ključna zanimanja budućnosti bit će na ovaj ili onaj način vezana uz kreativnost, a ono što je iznimno važno i zanimljivo jest istraživanje OECD-a koje izravno povezuje ulaganja u razvoj kreativnosti u školama s rastom BDP-a. Hrvatska je mala zemlja i nema neograničene resurse kao, primjerice, Rusija. Ljudi ovdje još sanjaju da će pronaći naftu u Jadranu ili maštu o obnovi tvornica iz socijalizma.
Koliko država subvencionira kulturu u ovom trenutku, postaje nebitno. Kreativne i kulturne industrije sektor su koji je potrebno gledati kao investiciju, a ne kao trošak. Povrat koji se dobiva izravno i prelijevanjem vrijednosti gotovo je uvijek od 15 do 20 puta veći od uloženog. Primjerice, Velika Britanija je u sklopu svojeg projekta ‘GREAT Britain’, koji se bavio kreativnim i kulturnim industrijama, uložila 113 milijuna funti, a u roku od tri godine povrat im je bio 1,8 milijardi funti. Osim toga povratak investicije mnogo je brži nego u ostalim sektorima. Nažalost, naši kreativci, za koje vas uvjeravam da su vrhunski, investicije moraju tražiti u inozemstvu. Hrvatska javnost uopće nema percepciju koliko naših tvrtki uspješno posluje na taj način. Država daje poticaje za strojeve i zapošljavanje radnika, a ne potiče razvoj dizajna i ideja od čega sve počinje. Ne vidi širu sliku.
Svakako bi prepoznavanjem specifičnosti sektora i prilagodbom njemu trebalo oformiti posebne oblike poticaja za povezivanje malog i srednjeg poduzetništva s kreativnim i kulturnim industrijama i turizmom. Nužno je pokrenuti i osvještavanje važnosti i mogućnosti razvoja iskorištavanjem kreativnih i kulturnih industrija, i to edukacijama, radionicama, studijskim putovanjima. Paralelno treba osvijestiti i javni sektor kako bi odgovorni znali prilagoditi određene financijske programe, jer je ovdje uglavnom riječ o tvrtkama koje u prosjeku imaju manje od deset zaposlenih, a to ih često stoji dobivanja poticaja. Treba urediti i pravila vezana uz zaštitu intelektualnog vlasništva. Nemoguće je izaći na europsko tržište s proizvodom bez zaštite intelektualnog vlasništva. Zato nam se i događa da često ili radimo prema narudžbi stranih tvrtki ili prodajemo sirovinu, a sva dodana vrijednost odlazi nekomu drugom. Velik je problem prisutan i tijekom javne nabave. Dizajn, arhitektura, oglašavanje, glazba, audio-vizualne umjetnosti ili bilo koje autorsko djelo ne može se procijeniti na temelju najpovoljnije financijske ponude, već na temelju kvalitete, a za tu procjenu trebale bi biti zadužene stručne udruge, poput Udruge hrvatskih arhitekata ili Hrvatskoga dizajnerskog društva, ULUPUH-a.
