Posljednja statistika

Dio 2020. Hrvatska planira postati važan igrač u kongresnom turizmu. Mali i srednji poslovni skupovi mogli bi imati povelik udio u hrvatskoj turističkoj ponudi, pa se Ministarstvo turizma odlučilo za izradu Nacionalnog programa – Akcijskog plana razvoja kongresnog turizma. Njegovo se konačno dovršavanje nakon tri godine očekuje ovih dana, a javnosti će biti predočen nakon usklađivanja u Ministarstvu. Radna inačica plana koju priprema Institut za turizam koristi se poslovnim skupovima kao širim pojmom od kongresnih okupljanja koja su samo dio ponude. Tako se navodi da današnja ponuda poslovnih skupova uglavnom obuhvaća Zagreb, Dubrovačko-neretvansku županiju (Dubrovnik), Kvarner (Opatija) i Istru. Navodi se da hoteli najviše priređuju takve događaje, jedino Zagreb ima dovoljno zrakoplovnih linija izvan turističke sezone, a prateća ponuda poput ugostiteljstva izvan hotela, izleta, ‘cateringa’ ili prijevoza dobro je razvijena. Ljudski i financijski, navodi se u planu, samo Zagreb može kvalitetno osigurati promidžbu, lobiranje i potrebnu organizaciju. Istaknuto je da Hrvatskoj nedostaju kongresni centar, bolja povezanost, raznolikost destinacijskih sadržaja, bolja kvaliteta usluga uz ciljanu promidžbu i prodaju. Tu su i ograničavajući imidž ljetne odmorišne zemlje, nedovoljno sadržaja, malo brendiranih hotela, dok su dobre strane blizina velikih tržišta, dobri kongresni hoteli i manji kongresni centri. Stoga radni akcijski plan predlaže četiri programa: izgradnju kongresne infrastrukture, jačanje kapaciteta kongresnih ureda i udrug, poticanje kulture kvalitete u kongresnom turizmu i određenu prepoznatljivost.

No dok se s jedne strane pokušava pojačati kongresni turizam, s druge pak, ističu u Institutu za turizam, 2014. je posljednja godina, nažalost, za koju raspolažu podacima o kretanju poslovnih skupova u Hrvatskoj. Naime, Državni zavod za statistiku (DZS) više ne prati poslovne skupove, dodaju, a Hrvatska je ukinula i Nacionalni kongresni ured koji je postojao u sklopu Hrvatske turističke zajednice (HTZ), pa ni to više nije izvor podataka! U DZS-u potvrđuju da se, prema Godišnjem provedbenom planu statističkih aktivnosti Republike Hrvatske za 2015. (GPP) koji donosi Hrvatski sabor, više ne provodi mjesečno istraživanje Izvještaj o poslovnim skupovima. Napomenuli su da je prijedlog GPP-a prošao javnu raspravu i poslan je na mišljenje svim tijelima, na što nije bilo primjedbi. Istraživanje DZS nije planirao zbog ograničenosti resursa i kapaciteta radi uvođenja sustava e-visitora za prijavu i odjavu turista u sustav službene statistike.

HTZ objašnjava da iako nakon sistematizacije iz 2013. Kongresni ured ne postoji, sve zadatke preuzima Sektor za upravljanje destinacijom i potporu razvoju ponude, odnosno Odjel za pred i posezonu (PPS), povećanja potrošnje po gostu (PCE+) i fondove Europske unije. Odjel je, kažu, i posrednik između vrlo aktivnih kongresnih ureda u Zagrebu, Opatiji i Dubrovniku te svih zainteresiranih za organizaciju svojih poslovnih putovanja u Hrvatsku. S dionicima iz privatnog i javnog sektora HTZ reklamira Hrvatsku u brzorastućoj industriji sastanaka sudjelovanjem na najvažnijim poslovnim sajmovima.

Glavni ured HTZ-a razmotrit će pojačanu potporu toj vrsti turizma povezivanjem poslovnih dionika (B2B susreti) te obnoviti dio weba posvećenog poslovnom turizmu. No neobično je da se u isto vrijeme s jedne strane ukida Nacionalni kongresni ured i izostaju istraživanja o kretanjima na brzorastućem tržištu evenata i poslovnih skupova, a s druge poziva na važnost te djelatnosti i ističe želja da Hrvatska bude sila u toj vrsti turizma. Unatoč takvim proturječnim potezima, kako se čini većini naših sugovornika, u Ministarstvu navode da su kongresni turizam i poslovna putovanja dio projekta produljenja sezone Hrvatska 365 i da su potrebna daljnja ulaganja u kapacitete.

Radi osuvremenjivanja postojećih kongresnih centara, odnosno ulaganja u hotelsku infrastrukturu, osobito postojeću, poželjna je i gradnja barem jednog kongresnog centra za skupove do 3500 sudionika. Važnu ulogu ima i zračna povezanost naših ključnih kongresnih centara: Dubrovnika, Zagreba, Splita, Opatije, Istre s Porečom, Rovinjem, prema najvećim europskim gradovima i hubovima, osobito u pred i posezoni, u travnju, svibnju, listopadu, studenom. Budući da se Hrvatska već nekoliko godina uspješno pozicionira kao destinacija ‘incentive’ putovanja (poticajna putovanja kojima tvrtke daruju zapošlenike), moguće je dodatno osnažiti taj segment razvojem proizvoda i dodatnih vrijednosti, poput suradnje s industrijom DMC (Destination Management Company) – navode u Ministarstvu.

U Zagrebu se održava 50-ak posto kongresa koji se organiziraju u Hrvatskoj, navodi Zlatan Muftić, direktor Sektora turističkog proizvoda – voditelj Kongresnog ureda Turističke zajednice grada Zagreba. Razlog tomu je što je hrvatski glavni grad i gospodarsko središte te je najbolje prometno povezan, osobito redovitim dnevnim zračnim linijama s vodećim europskim gradovima i zračnim čvorištima. Uz to, Muftić dodaje da odgovarajuća hotelska infrastruktura udovoljava kriterijima organizatora kongresa i ‘incentive’ putovanja. Važnim ocjenjuje i to da je Zagreb vodeći znanstveni i sveučilišni centar u Hrvatskoj, što je iznimno važno pri organizaciji kongresa međunarodnih udruga.

Usluga se poboljšava ulaganjem u infrastrukturu i edukaciju zapošlenih u kongresnoj industriji. Treba spomenuti i ulaganje u novi terminal Zračne luke Zagreb, čije dovršenje očekujemo potkraj ove godine. Vjerujemo da će to biti jedan od važnih pokretača i motivatora još bolje povezanosti Zagreba sa svijetom. Kongresi i druge vrste skupova, osim izravnog prihoda iz potrošnje vezano uz organizaciju događaja i boravka sudionika, donose i druge koristi, poput promidžbe grada kao znanstveno relevantnog i važnoga sveučilišnog središta poželjnog za rad, istraživanje i studiranje. Zagreb prepoznaje te prednosti i nastoji ih iskoristiti u promidžbi grada na međunarodnom tržištu udruga i korporacija, kao idealnog odredišta za organizaciju skupova i ‘incentive’ putovanja. Bitan element pri odlučivanju o destinaciji za organizaciju kongresa jest i sigurnost te se Zagreb može pohvaliti visokim stupnjem osjećaja sigurnosti građana i gostiju – opisuje Muftić.

Vesna Borisavljević, direktorica A.T.I.-ja iz Pule, opisuje kako odredišta poput New Yorka, Londona, Beča ili Singapura imaju stogodišnje iskustvo, kulturu i tradiciju pridobivanja i održavanja evenata industrije MICE (meeting, incentiv, congress, exhibition). Imaju i nacionalne kongresne urede i kongresne urede u tim gradovima koji funkcioniraju savršeno u interesu destinacije te kongresne centre. Uz to, kaže, sve njihove odgovorne osobe – od predsjednika države, ministara turizma i gospodarstva pa do zadnjeg čovjeka u lancu te industrije – zaduženE su za promidžbu destinacije, što mi nemamo, kao ni organizirani sustav.

Borisavljević je ponovila nedostatak Nacionalnog kongresnog ureda, koji se zatvorio uredom Ministarstva turizma i HTZ-a. Zbog toga A.T.I. kao kongresni organizator ima svoje generalne zastupnike za industriju MICE u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, što bi trebali obavljati Ministarstvo turizma i Nacionalni kongresni ured.

Kongresni centar nedostaje posebno Zagrebu i Dubrovniku, s time da je u Dubrovniku poseban problem dostupnost, odnosno, nedostatan broj letova izvan sezone, jer se tada i odradjuju kongresi. I destinacija se treba educirati za tu industriju. Potrebne su subvencije za velike kongresne projekte od državnog interesa, što je praksa svuda u svijetu, te smanjenje 25 posto PDV-a za tu industriju jer nismo konkurentni na tržištu. Treba dosljednosti, kontinuiteta i strategije razvoja te industrije u državi, a mi to nemamo iako skupovi produljuju sezonu donoseći svuda u svijetu velike prihode. Sva naša gospodarska predstavnost i veleposlanstva trebala bi se uključiti u promidžbu Hrvatske kao kongresnog odredišta – predložila je Borisavljević.

Nikica Žunić, zamjenik direktora Pente iz Zagreba, navodi da hrvatske gradove možemo učiniti prepoznatljivima dobrim marketingom i ulaganjem u promidžbu, no do sada to nije učinjeno zbog nezainteresiranosti i nedovoljno inicijative. Napominje da se prije treba promijeniti svijest ljudi koji odlučuju o strategiji razvoja našeg turizma da kongresni posjetitelji troše znatno više od odmorišnog turista.

Ulaganja su velika i na dulji rok, ali su na kraju mnogo isplativija od dosadašnjih. I za dovođenje takvih posjetitelja potreban je veći angažman i niz kvalitetnih usluga. To zahtijeva znanje, iskustvo i kvalitetu. Budući da su naša odredišta, nažalost, u trećerazrednoj ligi kongresnih destinacija, potrebno je dosta vremena i novca da bismo se podignuli na višu razinu i uopće mogli konkurirati Pragu, Budimpešti, Lisabonu, Dublinu ili Istanbulu – upućuje Žunić.

Poznata svjetska odredišta imaju ponajprije odličnu zračnu i cestovnu povezanost, dvorane, smještaj i ugostiteljstvo, naglasio je Hrvoje Ljubimir, komercijalni direktor Adria Congressa Ltd. iz Dubrovnika. Dodaje da je iznimno važno imati atraktivno prepoznatljivo turističko odredište koje će biti magnet organizatoru da se odluči upravo za taj grad i državu.

Ovo su specijalni aranžmani pa organizator treba biti siguran da će na određenoj destinaciji dobiti uslugu na najvišoj razini i da usluga u zatvorenom prostoru nije kamen spoticanja. Često je, primjerice, problem serviranje svečane večere za skupinu iznad 300 sudionika ako je riječ o ožujku, travnju, listopadu, studenom. Ako postoji velika dvorana, uglavnom nedostaje prostor za izlagače, zapravo su radnike koji velikim dijelom financiraju kongrese. Spas se traži u šatorima. Dvorana u hotelu može biti rješenje, ali organizator želi doživjeti Dubrovnik i stoga barem jedan društveni program u gradu ili tvrdavi – nabrja Ljubimir.

Kako bi se postalo poznato kongresno odredište, kaže, potrebni su brend, povezanost, smještaj, marketing, atraktivnost, ali i konkurentne cijene. Smatra da bi i državna politika morala dati poticaj iako je samo dobro odrađen posao najbolja reklama.

U nas organiziranje skupova nije više iskorišteno i zato što se nije temeljito analiziralo što se želi, rekao je Ljubimir i dodao da se najčešće rade parcijalna rješenja. Ističe da postoji nekoliko hotela u jednoj destinaciji s kapacitetom za 700 do 1000 sudionika, no kad se traži konferencija od 1500 ili više sudionika, teško je dati odgovor. No ako bi se sada gradila velika dvorana s više od 2000 mjesta, kako dokazati njezinu rentabilnost?

Koliko će biti takvih konferencija godišnje da bi se taj objekt mogao financijski pokrivati? A kod konferencije do 1000 sudionika i manje svaki od hotela s takvim dvoranama učinit će sve da se program tu i održi. Osim toga glavnina sudionika željet će osigurati svoj smještaj upravo tu, te će se ugostiteljske usluge uglavnom tu i servirati. Kad se obnavlja ili gradi konferencijski centar, treba imati stručnjake iz te branše. Najčešće se formira preveliki tim kojeg najvećim dijelom čine oni bez iskustva u realizaciji većih konferencija i drugih stručnih skupova. Rezultat toga je da se nakon otvorenja tih objekata analiziraju nedostaci i propusti – primijetio je Ljubimir.