Dan prije veličanja NDH s oltara u TV prijenosu biskup Mrzljak izrazil je, također na misi, žaljenje zbog prešućenih zločina Pavelićeva režima nad Romima. Ta je poruka prešućena jele afere po čemu je to misa svećenika Prcele u lokalnoj splitskoj crkvi relevantna za izravan prijenos na državnoj televiziji. Gdje je tu (zakazala) odgovornost? I potpitanje: što čini Crkva da udalji od oltara propovjednike koji svoja neprimjerena politička stajališta ne mogu zadržati u svojoj privatnoj sferi? Poznato je čak i Googleu da se od Luke Prcele mogu očekivati propovijedi takva sadržaja. Pitam se je li moguće da to nije bilo poznato ljudima iz Religijske redakcije hrvatske državne televizije, koji, pretpostavljaj, dogovaraju koje će se mise prenositi. Pitam se i je li moguće da to nije bilo poznato ljudima iz hrvatske Katoličke crkve, s kojima se, pretpostavljaj, usklađuje popis misa koje će se izravno prenositi.
Pa kako se dogodilo da prošle nedjelje, u jeku uzarene antifašističko-fašističke polemike, dan uoči europskoga Dana pobjede, izabera upravo fra Lukinu misu? Tih su se dana u Hrvatskoj služile i mnogo drukčije mise. Jedna od njih bila je samo dan prije u varaždinskoj katedrali, u kojoj je prvi put služena misa za Rome katoličke vjeroispovijesti. U katedralnoj crkvi punoj romskih vjeroučenika, njihovih roditelja i učitelja, uzorno integriranih u lokalnu zajednicu, varaždinski biskup Josip Mrzljak izrazil je žaljenje zbog (često prešućenih) zločina Pavelićeva režima nad Romima počinjenim u Jasenovcu i na drugim stratištima, pozvao na pokajanje i izgradnju zajedništva. To je primjer koji bi mogao poslati pozitivnu poruku i kad je riječ o aktualnim ideološko-političkim sukobima i kad je riječ o integraciji Roma. Ali kao da se nije dogodio. Jer nije bio u medijima. Ljudi kojima je u opisu radnih obveza promicanje takvih sadržaja – i oni na javnoj televiziji i oni u Crkvi – posvetili su se promidžbi stajališta gospodina Prcele, koji je te nedjelje za širu javnost bio slika Crkve. I gdje je tu odgovornost? Odgovornost nije na Luki Prceli, svećeniku koji je u vrijeme komunizma više godina proveo u zatvoru zbog verbalnog delikta, bio politički progonjen i kojemu nitko odgovoran i dobronamjeran ne bi povjerio da u ovako osjetljivom trenutku na državnoj televiziji predstavlja lice Crkve. I ljudi s televizije i ljudi iz Crkve koji su mu navadili taj teret morali su barem pretpostaviti što će se dogoditi. Bio je to školski primjer proizvodnje sukoba izostankom odgovornosti, u kojem i hrvatski episkopat ima svoje dionice. A da je oko kamere samo okrenuto iz lokalne splitske crkve u varaždinsku katedralu, poruka bi bila posve drukčija. Bez izazova kamere i fra Luka možda bi bio drukčiji. Njegove bi riječi doprle do nekoliko desetka sudionika mise. Sasvim nedovoljno za proizvodnju sukoba.
