Opstanak sadašnje ‘suradnje’

Nijedna opcija nije izdrživa sve dok u autobusima koji voze za strana odredišta umjesto radišnih ljudi ne budu sjedili političari. Dok ne odu nepovratno u nepoznato, nema sreće za Hrvate, sve je češće rezignirano stajalište.

Bolje živjeti stotinu godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi, zaključio je mudro legendarni Grunf, a taj alanfordovski zaključak u praksi mjesecima odlično testira prvi Vladin potpredsjednik Božo Petrov. Svako malo produljuje rokove u kojima bi ipak dao priliku suradnji i tako-zvanim reformama. Posljednja prilika traje ovoliko: ‘Ako u iduća tri mjeseca ne ispunimo obećano, vrijeme je da netko drugi bude vlast.’ Sljubljenost s novom foteljom ‘enfant terrible’ Stipe Petrina slikovito je opisao seksom bez pristanka: ‘Možda je bolno, ali’ tako ste htjeli. Vezanje uza stranku koja je pljačkama, korupcijom obešćastila i demoralizirala narod ne može se opravdati boljim izborom zbog istog svjetonazora.

A što s realnim sektorom? Nema sumnje da vrckava, medijski eksponirana dijagnoza zvuči zabavno, no što od te silne zabave za narod ima realni sektor? Sjeća li tko još reformi? Osim što je izglašan ne baš reformski proračun i što su, u sjeni afere bračnoga para Karamarko, tiho, bez otpora, s popisa strateških tvrtki skinute one za prodaju (isključivo u svrhu jednokratnoga krpanja minusa), pomaka nema. Bogtepitaj kada će ga i biti jer zbijanja iz realnoga života potpuno skreću u moćvaru afera i nacionalnoga busanja o prsa junačka. Trenutačno nije moguće procijeniti grande finale igrokaza, no još je teže pitanje kako bi koji potencijalni finale mogao utjecati na preostali gospodarski život čije srce još pomalo kuca.

U kaosu svakodnevnih preokreta malotko od priupitanih ima snage razgovarati. Jedan nam je poduzetnik poručio kako ovoga puta nema volje odgovoriti.

Između lijevih i desnih – U Slavoniji većinu vremena vladaju desne opcije. Upropastile su sve što su mogle. Pokušavaš poslovati, računaš da znaš neke ljude, moći ćeš razviti biznis, nećeš nailaziti na beton birokracije. Gadno se razočaraš kad shvatiš da su svi ti poznati, oni s kojima si dijelio djetinjstvo, postali glupi, korumpirani ljudi. Onda biraš ljevicu. Računaš da ćeš moći lakše poslovati, da će biznis biti manje opterećen zakonskim bizarnostima. Onda shvatiš da su novi još gluplji, još gori prema biznisu. Onda opet biraš stare. Pa onda ti ispadneš glup jer stvari ne postaju lakše, nego sve gore. Nijedna opcija, a sve su gadljive, nije izdrživa sve dok u autobusima koji voze za strana odredišta umjesto radišnih ljudi ne budu sjedili političari. Dok ne odu nepovratno u nepoznato, nema sreće za Hrvate – rezignirano govori naš Slavonac. Poduzetnik iz građevinsko-nekretninske branše kaže da prije očekuje građanski rat nego reforme. Osim prodaje resursa i imovine reforme još nije ni čuo ni vidio. Od svih mogućih opcija jedina koju priželjkuje jest velika koalicija.

Jedino ona može provesti potpune reforme. Nadam se da će onaj tko povlači konce, tko je donio odluku o Oreškoviću, prerezati sve ovo i pokrenuti normalan život. Ostane li HDZ na vlasti, bez obzira na to s Mostom ili HNS-om i HSLS-om, rat ćemo izbjeći samo ako u vrh zasjedne netko poput An.

Sve me to sve više sekira i iscrpljuje, pokvari mi dan, zbog čega ne stignem uživati u rijetkim lijepim trenucima, kojih ipak ima – sažima poduzetnik. Drugi poduzetnik, iz Slavonije, one iste iz koje autobusi u neku bolju sanjanu budućnost svakodnevno voze stotine razočaranih, kaže kako se odgovor na Liderovo pitanje davno izgubilo u labirintima pro-stirirane politike.

Unatoč procjenama većine analitičara da su novi izbori izgledni najesen, izrazita nesklonost napuštanju tek osvojenih fotelja upućuje na mogućnost opstanka sadašnje suradničke koalicije, doduše iznimno turbulentne; no čak i ako stalno visi na rubu, moguće je da dočeka kraj mandata.

Bez obzira na to ako se i kada dogode, izlazak na izbore mogao bi biti dosad najslabiji jer su sve opcije, uključujući ‘treći put’, kompromitirane. Neki novi treći put još nije iskristaliziran – Živi zid većina razumnih ne podupire, Pametno nema dovoljno kapaciteta da pokrije dovoljno izbornih jedinica.

Bandić otvoreno priznaje kako bi za koji mjesec moglo biti preslagivanja unutar koalicije. Njegov klub trenutačno ima pet zastupnika, a uskoro će, veli, imati dvostruko više. Hoće li nakon mogućeg preslagivanja u vlasti ostati i Most, ne zna se.

To bi podrazumijevalo i nove izbore u HDZ-u. Hoće li nakon afere s Inom Karamarko morati otići, zasad nije jasno (poznavajući hrvatsku pravosudnu praksu, lako bi sve moglo završiti u stilu ‘pojed vuk magare’). Bude li prisiljen otići, analitičari bi na vrhu rado vidjeli osobu modernih shvaćanja poput Andreja Plenkovića.

Nakon konferencije za medije Zorana Milanovića na kojoj je zaatražio Karamarkovu ostavku Most se ipak priklanja HDZ-u. Petrov tvrdi da je Vlada stabilna i da preslagivanja neće biti: ‘Ne bavim se SDP-om ni Milanovićem, mogu se dogoditi samo novi izbori.’

Ta je opcija prilično bliska HDZ-u. Novi predsjednik HNS-a Vrdoljak ostavio je odškrinuta vrata za suradnju s HDZ-om postavivši mu kao uvjet udaljavanje od ekstremizma, no dijelu HNS-a takvo što ne pada na pamet.

Opcija koju podosta ekonomista (najmanje od početka krize) zaziva kao jedinu moguću za spas gospodarstva; s obzirom na količinu namjernoga zaprašivanja nacionalnom nesnošljivošću zasad nije izgledna.

Andrej Grubišić, partner u Grubišiću & partnerima, kategorički poručuje kako najprije želi čuti i vidjeti da se proračun kreće pet milijardi kuna u 2017. i dodatnih pet u 2018., pri čemu ga na toj razini treba držati najmanje do 2020. Ne treba nam nikakav porez na nekretnine, ali treba nam smanjenje postojećih poreza. To su, poručuje, ključni elementi stvarnih reformi. Pri tome je poduzetnicima potpuno svejedno je li ‘ondje gore’ Orešković, Bandić, Milanović ili Karamarko – uvijek traže isto: manju državnu potrošnju, veću pravnu zaštitu i ograničenu ulogu države u gospodarstvu.

Ako Karamarko i ode, ekonomske se činjenice neće promijeniti, osim što će novine biti pune teorija zavjera i ostalih budalaština, bez ikakva stvarnog utjecaja na poboljšanje životnoga standarda. Potencijalno mučkanje Mosta i SDP-a dokaz je koliko je politika pretvorena u politikantstvo. Prodaje se sve, a najbrže vlastita (ne)dosljednost i nepostojanost – kategoričan je Grubišić, dodajući da opcija s HSLS-om nije nužno loša, isključivo zbog Josipa Budimira, jednog od boljih poznavatelja gospodarskih tema, no to nije dovoljno da osobe poput njega prođu na razini Vlade.

Vedran Antoljak, predsjednik Uprave Sense Consultinga, misli da svaka promjena vlasti znači još usporavanja reformi. Prema iskustvima promjena svih vlada, izgubi se od tri do šest mjeseci.

Iako se ne želim upuštati u to koja bi politička opcija ili kombinacija mogla biti bolja ili lošija, ovakvo neučinkovito i sporu upravljanje državom kakvo smo vidjeli od izbora do danas pokazuje da postoji velika vjerojatnost usporavanja reformi, posebno onih kojima se smanjuju socijalna prava. Također, sustav u kojem poduzetnici i investitori ne znaju tko zapravo vlada Hrvatskom te u kojemu ministri prije svega odgovaraju svojoj političkoj stranci, a ne premijeru, apsurdan je i neučinkovit. Bojim se da ćemo, bude li novih izbora, opet izgubiti tri i više mjeseci, čime ćemo ugroziti i povlačenje sredstava iz programa EU te posljedično ionako vrlo osjetljiv proračun, koji se velikim dijelom temelji na povlačenju sredstava iz fondova EU. Ako tomu dodamo administrativne zapreke za poslovanje, kontinuiranu represiju javne uprave prema poduzetništvu te nepredvidljivost pravnoga, poreznog i radnog regulatornog sustava, poslovanje će i dalje ostati kompleksno, rizično i skupo – procjenjuje Antoljak.

Konsultant koji se nije želio potpisati otvoreno procjenjuje neke od opcija. Recimo, ostane li Most u igri, misli da će najveća korist biti njegov izistiranje na čistoći pravosudno-polijskoga poslovanja.

Ako bi se samo uspio oduprijeti HDZ-ovim pritiscima, bio bi to velik dobitak za normalizaciju uvjeta poslovanja domaćih poslovnih ljudi i postupnog povratka ozbiljnijih stranih ulagača. Ostale reforme nikad neće biti u cijelosti provedene, ali već bi i polovična provedba značila mnogo. Zasad je jedan od lošijih Mostovih poteza opiranje privatizaciji društava koja nikako ne mogu imati status strateških, ali i prilična pasivnost kad je riječ o pritisku na medije i agresivnom desničarenju skupina iz vlasti ili vrlo bliskih njoj – procjenjuje konzultant.

Što ako Most zamijeni Bandić? To bi, uvjerava, bilo pogubno. Bandićev je osnovni cilj u traženju svojih mandata spas od sudskih postupaka. Nikako mu ne odgovara Mostovo inzistiranje na neovisnom pravosuđu. Reforme bi bile nevažne, a usta bi i dalje bila puna plitke retorike koja zabavlja neuke i skreće pozornost s važnoga. U takvoj bi kombinaciji dramatično porastao samo prostor za korupciju, što bi za gospodarstvo bio katastrofal korak natrag.

Na pitanje o mogućem Karamarkovu odlasku odgovara kako to nije loša opcija, ali samo ako bi to otvorilo vrata dolasku, primjerice, Andreja Plenkovića, koji bi doveo nove ljude modernijih pogleda.

To bi bilo najbolje što se hrvatskoj politici može dogoditi. Međutim, ne vjerujem da je ta opcija moguća jer je Karamarko dobro armirao svoju mrežu, jedino ako bi se otkrila afera doista velikih razmjera koja bi ga stjerala u kut. S druge strane, nije loša ni opcija Mosta i SDP-a jer bi tada Most imao jednu stražu manje; SDP je ipak manje sklon koruptivnom djelovanju i također želi neovisno pravosuđe. Zbog toga bi trebali trošiti manje energije na čuvanje leđa i interne bitke pa bi fokus mogli usmjeriti na reforme. Da je dovoljno pameti u SDP-u, to bi trebali prihvatiti kao priliku za popravni jer su u prethodnome mandatu podbacili. Kao alibi prema unutarnjim nezadovoljnicima imali bi Most. Ni Most neće moći progurati sve što je najavio, ali u ovoj kombinaciji imao bi veće izgleda da na čist način provede bar nešto – važe naš konzultant, ocjenjujući uvezivanje HDZ-a s HNS-om i HSLS-om samo mrvicu boljim od Bandića.

Velika koalicija opcija je koju želi najmanje sedam kriznih godina jer jedino ona može iznjedriti stabilnu vladu, postavljanje dugoročnih ciljeva i provedbu potrebnih reformi, bez potrebe da se plaća ‘reket’ malim strankama.

Nažalost, uz ovakva vodstva dviju velikih stranaka takva je opcija i dalje nemoguća, što je prava šteta jer to bi bio najjeftiniji način da se provedu reforme. No i poduzetnici moraju biti glasni u bilo kojoj opciji. Pri tome ne smiju komentirati samo reforme i gospodarstvo, a šutjeti na pritisku na medije, pokušaje političke kontrole pravosuđa i policije, jer sve je to dio poslovne infrastrukture i negativno utječe na ukupnu poslovnu klimu.

Dok se javnost opet baca na kosti, zaboravljajući reforme, što na sve to kaže premijer, onaj koji se brine upravo za tu klimu? Ništa. Što na to kaže Petrov? Alanfordovski otprilike ovo: ‘Ne predaj se nikad, osim kad moraš.’ A mi? Pa, nekako ovako: ‘Prestanite nam davati milostinju – jer smo mrtvi.’