KOJIH RADNIKA NAJVIŠE NEDOSTAJE

Nedostatak radne snage postaje dramatičniji od nezaposlenosti. Problem koji se zaoštrava od ulaska u EU tek će eskalirati. Jaz između potreba gospodarstva te domaćih resursa i broja radnih dozvola za strance sve je veći. HGK i HUP traže ukidanje zastarjelog modela godišnjih kvota, ali država oklijeva. Umjesto da preslika efikasan slovenski model.

Hrvatskoj se upravo traži oko 50.000 radnika i to samo sezonac. No radnika nema, čak ni među 254.591 nezaposlenim evidentiranim na Zavodu za zapošljavanje. Nedostaju trgovci, konobari, pomoćni radnici u kuhinji, kuhar, spremarice, majstori, animatori, pomoćni radnici u poljoprivredi, građevinski radnici, radnici za brodogradilišta, vozači kamiona, a nema dovoljno ni IT-jevaca, medicinskih sestara, liječnika.

Trgovački lanci uoči sezone sve nade polažu u trgovine na Jadranu, gomilaju zalihe, pune police, ali ne mogu pronaći dovoljno trgovaca za sezonski posao na moru. Sličan problem imaju i turističke tvrtke, koje traže čak 30.000 sezonaca, oko 8000 više nego prošlog ljeta. Prema podacima Udruge poslodavaca svega se 10 posto potrebne radne snage odazvalo pozivima HZZ-a za rad u turizmu. Kriza je prošla i za građevinski sektor, koji je u nedostatku domaće radne snage tražio uvoz više od 1300 stranih radnika zbog pojačanih investicija u turističkom sektoru, a odobrena je kvota od 500 stranih radnika, što je razgrabljeno u samo dva dana. Radnike traže i brodograđevne tvrtke, prerađivačka industrija, ali i prijevoznici, kojima drastično nedostaje vozača teretnih vozila i to od ulaska Hrvatske u EU otkad je samo u Njemačku otišlo njih 1000. No nije sve tako crno-bijelo, tvrdi Liderov izvor iz HZZ-a. Radnika ima, ali treba ih platiti.

A zašto hrvatskog radnika platiti primjereno, kad je jeftinije zaposliti čovjeka iz BiH i otud kreće taj pritisak da se poveća kvota stranih radnika – tvrdi Liderov izvor. No poslodavci su ustrajni. Darko Papa, član Uprave DIV-a i Brodosplita, kaže da je ta tvrtka čak morala pokrenuti svoje učilište koje bi im produciralo potrebne kadrove, ali da ni to ne može zadovoljiti potrebe za stručnom radnom snagom. Konstantno tražimo radnike s određenim iskustvom; keramičare, kaufer i druge, ali ih ne nalazimo ovdje pa imamo potrebu za stranima, kaže pomoćnik glavnog direktora Tehnike Zlatko Sirovec. Teško je i turističkim tvrtkama, posebice Valamaru, koji bi radije zapošljavao domaće radnike, ali takve je trenutačno, kažu u njemu, najteže naći.

Državi ne smeta što je mnogim konobarima i IT stručnjacima u Dublinu materinji jezik hrvatski, ni što se na europskim gradilištima uglavnom priča hrvatski, ili što dijelom europskih bolnica rade liječnici i medicinsko osoblje s hrvatskom diplomom. Država je svjesna tog problema, pa će vjerojatno uskoro osnovati radnu skupinu koja bi ga dodatno proanalizirala. Za poslodavce i gospodarstvenike već je prekasno. Država se, kažu, već godinama ponaša kao nedužan promatrač odnosno svjedok trenda koji je kulminirao 1. srpnja 2013. godine kada smo ušli u Europsku uniju. I su se druge zemlje s ulaskom među europske zvjezdice suočile sa znatnim odljevom radnika prema razvijenijim članicama, što je posljedično izazvalo ozbiljne poremećaje.

Nedostatak radne snage složen je problem koji će vjerojatno eskalirati, i to ubrzano, u sljedećim godinama te ga je potrebno kompleksno i sustavno rješavati – ističe Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK). A dok se ne riješi problem kompletnoga hrvatskog tržišta rada, može se i mora riješiti zapošljavanje stranaca i to posebno u djelatnostima koje nisu dovoljno privlačne domaćoj radnoj snazi, ali ne sustavom kvota. Vidović napominje da je kvotno zapošljavanje stranaca iz zemalja izvan EU trom i zastario način zapošljavanja koji treba pod hitno mijenjati. HGK je već izradio koncept novog protokola postupanja u slučajevima kad se potreba za radnicima ne može namiriti domaćom radnom snagom i već je predstavljen Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Iz tog je resora i Lideru potvrđeno da se radi na novom sustavu koji bi olakšao zapošljavanje stranaca, ali detalje, kao ni rokove nisu se usudili precizirati. Nada Šikić, ministrica rada i mirovinskog sustava, najavila je već da će se preispitati sustav dodjeljivanja kvota za uvoz strane radne snage, ali ustvrdila je i da je riječ o osjetljivom procesu s kojim treba biti pažljiv.

Promjenu Zakona o strancima traži i HUP i to već dulje. No osim obećanja od ove, a ni od prošle vlade, nije dobio konkretniji odgovor. Podsjeća da je propisani način utvrđivanja kvote formalan, nefleksibilan i u suprotnosti s dinamičnim tržištem radne snage, ali i neotporan na nepredviđene događaje i okolnosti. Teško je, ako ne i nemoguće, predvidjeti sve potrebe za radnom snagom na način kako se sada očekuje. Na primjer, s otvaranjem novog posla ili investicije mogao bi se pojaviti nagli skok potrebe za kvalificiranom radnom snagom, a u sustavu kakav sad imamo to je nemoguće zadovoljiti. Pritom država ne snosi nikakvu odgovornost, pa štetu trpi samo poslodavac, iako to u konačnici šteti i državi jer ne ubire prihode putem poreza i doprinosa za novo zapošljavanje – istaknula je Admira Ribičić, pravna savjetnica pri HUP-u.

Slovenija je problemu zapošljavanja pristupila fleksibilnije i Hrvatska bi, kada bi htjela, mogla njezino rješenje preslikati.