TEMER

Nakon što je predsjednica Dilma Rousseff suspendirana do konačne odluke o sudbini na čelu države, na mjesto šefa države sjeda njezin potpredsjednik Michel Temer. Dolazi iz stranke desnog centra uglavnom fokusirane na ekonomske reforme, zbog čega je poslovna zajednica doživljava kao relativno poželjno rješenje. No veliko je pitanje što Temer uopće može progurati u rasutom parlamentu prepunom korupcijskih afera.

Prema političkom kaosu koji je progutao Brazil u proteklih nekoliko tjedana, hrvatska scena djeluje poput večeri mladih amatera, u toj južnoameričkoj državi hrvatsko bi previranje vjerovatno bilo poželjan napredak uspoređeno s trenutačnim stanjem. Predsjednica Dilma Rousseff u četvrtak je suspendirana na jedna pola svog mandata, nakon što je Senat odlučio razmotriti zahtjev predstavničkog doma za njezin opoziv. U nesvakidašnjem zasjedanju parlamenta prije nekoliko tjedana, zastupnici su za smjenjivanje Predsjednice optužene za friziranje brojki u proračunu nudili istinski čudne razloge (u ime svoje bake, mame, tate, mjestašca iz kojih potječu, mrtvih generala, kršćanstva…), ali to je tek vrh ledene sante bizarnosti.

Naime, zgađeni zastupnici smjenjuju Predsjednicu zbog navodnog namještanja državnih brojki (prikazivanje manjeg deficita no što jest), a dobar dio njih, više od 150, pod istrogom je za daleko ozbiljnije stvari i svoju slobodu umnogome mogu zahvaliti predstavničkom imunitetu. Zahtjev za smjenu na kraju je glatko prošao, Rousseff su leđa okrenuli i politički saveznici, a na potezu je sada gornji dom parlamenta. Pretposljednji korak prema smjeni napravljen je, Senat je prošli tjedan izglasao prihvaćanje razmatranja zahtjeva i time aktualnu predsjednicu suspendirao s dužnosti na najviše šest mjeseci, dok ne donese konačnu odluku o njezinoj sudbini. S druge strane, Predsjednica se u redovitim intervalima zaklinje na nastavak borbe za svoju nevinost te cijelu aferu naziva državnim udarom.

Zahvaljujući takvom razvoju događaja, uzde ekonomije koja je do jučer pucala na mjesto u svjetskom vrhu preuzeo je Michel Temer, potpredsjednik koji bi mogao ubrzo zažaliti strelovit uspon na mjesto šefa države. Ako smjena Predsjednice prođe, Temer će silom zakona državu nastaviti voditi do kraja mandata, odnosno do 2018., varijanta na koju mnogi sve ozbiljnije računaju, premda je ishod toga političkoga karnevala još uvijek neizvjestan. Dok je Senat slao šeficu vladajuće Radničke partije na prisilni odmor, predsjednik donjeg doma Waldir Maranhão iz Napredne stranke prvo je najavio poništenje glasovanja o opozivu Predsjednice zbog proceduralnih pogrešaka, ali se onda u manje od 24 sata predomislio i odlučio da ipak neće.

Dotični je inače preuzeo kormilo predstavničkog doma nakon što je njegov prethodnik Eduardo Cunha morao odstupiti zbog optužbi za korupciju, ali u očito beskonačnom nizu obrata u stilu političke parodije i sam je suočen s mogućim optužnicama zbog korupcije. Valjda je zato vrhunac paradoksa da se smjenjuje osobu čije su inkriminacije gotovo nevažne uspoređeno s onima ljudi koji je smjenjuju. Istovremeno, dok se Maranhão premišljao poništiti glasovanje ili ne, predsjednik Senata Renan Calheiros (predmet 11 kaznenih istraga) najavio je da će zanemariti odluku donjeg doma i nastaviti proceduru smjene u Senatu.

Pravni stručnjaci u Brazilu u načelu se slažu da Rousseff neovisno o postojećim odlukama nije smijenjena i da to može biti tek ako dođe do konačne presude za navodno namještanje proračunskih brojki. Vjerojatno je potpuno suvišno reći da je dobar dio senatora koji će odlučivati o njezinoj sudbini isto tako osumnjičen za ozbiljne prijestupe. Uglavnom, dok se tako čeka i konačni pravorijek vrlih senatora, zemljom će upravljati Temer, barem do rujna ili listopada, a s obzirom na stanje u državi, neće se moći samo igrati predsjednika neovisno o manjku legitimiteta.

Koliko god je vjerojatno priželjkivao šefovanje, v.d. predsjedniku malo tko će zavidjeti na naglom karijernom skoku, situacija u Brazilu potpuno je kaotična. Rousseff je na izborima dobila nemalih 54 milijuna glasova i mnogi od njih ostali su vjerni svojoj prvotnoj odluci i u danim okolnostima ona se mnogima čini najmanjim zlom. Totalnoj pomutnji pridonosi činjenica da bi je mnogi željeli vidjeti smijenjenu, ali im se ne sviđaju moguće zamjene kao ni način njezina smjenjivanja. S druge strane, protivnika Rousseff isto nije malo, kao ni stranaka i strančica koje se naguravaju za komadić utjecaja i moći (27 samo u Kongresu) i variraju od progresivnih i reformskih snaga, kako sebe vide u Stranci demokratskog pokreta kojoj pripada novi predsjednik, do onih oduševljenih brutalnom vojnom diktaturom iz 60-ih godina prošlog stoljeća.

Njegova stranka ugrubo se može smjestiti na desni centar, premda je sastavljena od šarolikog društva različitih svjetonazorskih uvjerenja i uglavnom fokusirana na ekonomske reforme, zbog čega je poslovna zajednica doživljava kao relativno poželjno rješenje. Ipak, slijedom opće političke anarhije, koja nije zaobišla ni njegovu stranku (sedmero zastupnika glasovalo je u korist Rousseff, usprkos načelnom stajalištu stranke), veliko je pitanje što Temer uopće može progurati.